Vladimir Lajović Blog

Sveti oci naše pravoslavne crkve na veoma delikatan način pristupaju ovim temama, jer su ljudi veoma skloni zastranjenju, samoobmanjivanju i okultnom. U pravoslavnoj teologiji prave se mnoge suštinske podjele i određena razlikovanja među ovakvim pojavama u svakodnevnom životu, koje zato dobijaju i svoje različita terminološka određenja. Pa se tako odvajaju utvare i razna viđenja, od pojmova uvid, prozorljivost, otkrovenje, prorokovanje i dr. Osnovna razlika između vizije i sna – vizija se dobija kada si "budan" dok se san daje osobi dok "spava". Tumačeći Sv.Pismo, vjerujemo da nema sumnje da Bog može da daje vizije i danas? Prorok Joil, prorekao izlivanje vizija: "Mladići vaši će imati viđenja... " i ovo je potvrdio Apostol Petar u Delima Apostolskim. Kao što je zapisano u Bibliji, Bog je govorio mnogo puta ljudima kroz vizije: Josif sin Jakovljev, Josif Marijin muž, Solomon, Isaija, Jezekija, Danilo, Petar, Pavle i mnogi drugi. Međutim, treba razumjeti

Sv.Jovan Zlatousti stvari oko snova pojednostavljuje i kaže da san, nije drugo, do samo pokret našeg uma tokom spavanja (Ljestvica 3, 22). No naravno, nije sve tako jednostvano u našim dušama, taj unutrašnji život Sveti Dijadoh Fotički, pokušava da jasno razobliči i on govori o razlikovanju snova: „Snovi koje Božije čovekoljublje šalje duši jesu neobmanjujuća svjedočenja jedne zdrave duše. Zato se oni ne pretvaraju iz jednog lika u drugi, niti izazivaju užas, niti donose smijeh i plač u isto vrijeme, nego se približuju duši sa svom duhovnom krotošću. Pa i nakon što se tijelo probudi iz sna, duša nastavlja da traži sa mnogo čežnje da produži u javu ono djelanje u snu.  A u utvarama koje đavoli donose sve se događa nasuprot. One ne ostaju ni u istom liku, niti se duže pokazuju u kakvom nesmutljivom obliku. Jer što đavoli nemaju po slobodnoj volji, pozajmljuju samo iz želje da obmanu, i ovo ne može da ih zadovolji na duže vrijeme. Zbog toga oni govore velike stvari i užasno pr

Djela ap. 2:17: "“U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati." Odlučio sam, uz Božju pomoć, da napišem jedan vodič za tumačenja vizija i snova, ali na biblijskim principima i simbolizmu. To je veoma delikatna oblast i mnogi teolozi je zaobilaze, vjerujem s pravom, jer su ljudi veoma skloni samoobmanjivanju i sujevjerju, i prilaze ovim stvarima, naročito snovima na jedan nebiblijski način, otvaraju se za okultno i bivaju prevareni. Međutim, Gospod je navjestio, da će u posljednje dane, se dešavati naročito izliće Duha Svetog, i to što je veća tama, to će još većma djelovati Božja milost, po Riječi Božjoj. Mi moramo da rastemo u vjeri i razumjevanju, a ne da "gasimo Duha", kao što nas opominje sv.apostol Pavle u svojim poslanicima. U toj pricjepu, između onog što se dešava i straha nekih crkvenih vođa da se narod ne zavede u koještarije i gatanja, post

Kada je duhovna praksa usmjerena ka onostranom i zadobijanju nekih duhovnih darova, ljubavi, mira, radosti, strpljenja, onda govorimo o mistici. Ali ako se ta ista praksa (naglašavam: spolja gledano ista) vrši za zadobijanje nekih ovozemljaskih materijelnih dobara, naklonosti željenih osoba ili neke političke moći i uticaja na ljude i njihove svakodnevne odluke koje nama nešto znače, onda je riječ o magiji. Mađijanje često ima spoljni oblik pobožnosti i vrše ga ljudi koji su obučeni kao svještenici, ali ona se zapravo odriče sila Božje, jer ne čeka na Nju, nego uzima stvar u svoje ruke i kreće da raznim tehnikama, kletvi, ucjena ili obećanjem nagrada kontroliše druge i njihovu volju.  Pazimo što radimo,  magija je opasna rabota, jer svaki od svjetova ima svoju privlačnu silu. Molitva se podiže gore ka Nebu i Božjoj Nebeskoj sili, pa i nas duhovno podiže, a bajanje (manipulacije) nas okreću ka dolje, spuštaju nam pogled na ovaj svijet i naše moći, pa nas lako mogu povući ka

Ne treba se boriti sa ostrašćenima, sa ljudima koji ne vladaju sobom, koji divljaju na sve koji im se nađu na putu zadovoljenja njihovih prohjeteva.  Pa i Gospod je bježao pred nasilnicama, bježala je cijela porodica u Misir, pred gnijevom Irodovim. Tome odlaženju je učio 70oricu, da u kojoj kući izgube mir, da otresu prah sa svojih nogu, i mir će se njihov na njih vratiti. Kad navrnu divlji, idi dalje. Jer rat nije naš, no Gospodnji. Bježi ako moraš bježati, kao uostalom svi od Avelja do danas, što bježe pred kainovskom "revnošću za Boga", uz ohrabrenje "da gonjena životinja nađe bolje utočištve od negonjene", tako i nas Gospod poziva u dubine kroz talase, do koji oni divlji ne znaju niti mogu doplivati. Hodajmo po vodi, dok Irod ne umre, utonimo na skrovita mjesta duše, ispod uzburkanih i ustalasanih mora, gdje je voda mirna i pitka, tamo će nam biti objavljenje tajne, za koje ovaj divlji svijet u svojoj ostrašćenosti nikad neće saznati. Jer čuh od jed

Bog nikad ne kasni, nego su naša srca spora da povjeruju, ne prepoznajemo dan Njegovog pohođenja. Ispricaću vam priču, koju je sv.Stefan prvomučenik, ispričao neposredno pred pogubljenje. Podsjetio ih je da rođenje Mojsija bilo tačno proročeno, da je bio dio spasonosnog božjeg plana da izbavi svoj narod iz 400-godišnjeg misirskog ropstva. I to povezao sa proroštvima koji su se ispunili u Isusu Hristu. Međutim, na primjeru Mojsija, ćemo razumjeti jedan suštinski važan duhovni zakon. Proroštvo o Mojsiju nastalo je još u vrijeme kada Avramovo pleme nije znalo da će postati robljem i da će se sve zbiti što se zbilo, da će nakon smrti Josifa, njegov narod postati robovi u toj zemlji u koju su pobjegli od suše. Ne samo da su oni znali, nego je i sam đavo znao za to obećanje, ali nije znao koje tačno dijete, i sve je učinio da pogubi djecu koja su se u to vrijeme rađala, i to možemo čitati.  Bog je vjeran, sve je uradio da se desi spasenje. U pravo vrijeme, rodio se pravi vođa, od

Primjetićete da kod nas su ljudi razvili jedno posebno "čulo", da kad vide i čuju nekog koji govori vrlo smjelo i otvoreno, sa strašću se borbi za neku svoju istinu ili pravdu za koju vjeruje da se treba sprovesti, da se generalno odmah zatvaraju za takve osobe dok ne vide za koju se taj stranu bori. Ako ne vide kakvu korist od toga, sa prezirom ih gledaju kao  gubitnike ili pak ludake. Sa druge strane, mnogo im je prijemčivije da vide nekog koji je imućan ili na nekom položaju, i govori neke nemušte rečenice i čudne stvari, pa čak i notorne neistine ili gluposti, to nazivaju mudrošću i sa pažnjom slušaju nešto što je suludo, jer to im "čulo" govori da taj ima interes za to što priča, i to ih uspokojava i inspiriše na slična postupanja.  Jer to je ta naša paradoksalna "logika", da se nikad ne sluša ono što se govori, nego se gleda ko govori, i gleda se protiv koga taj govori. A to da li je istina ili nije, to nikad nije bilo važno, važno je samo za njega k

Kad kažeš da ti Bog nije uslišio molitvu, onda i ne razumiješ što je molitva, onda nije ni čudo što nijesi uslišen.  Kada moli onaj ko zna ko je, koji zna Oca Nebeskog kojeg moli, taj ima sinovsko pouzdanje i zna da je već uslišen, i to još dok na usta nije izašla molitva. Njegovo držanje i stav nakon molitve, govori više nego same riječi koje je izgovorio. On vjerom i stpljenjem baštini Očevo naslijeđe, koje je mu već ostavljeno u amanet. Sve je spremno i prigotovljeno u Hristu Isusu, jednom za svagda u svu vječnost, za Njegove sinove i kćeri koje se vraćaju kući. Imajmo vjeru u Boga 🙏 odnosno, imajmo Božju vjeru! Vjeru kojom on vjeruje u nas ✝️

Суштина сваког искушења и невоље је да нам наруши успостављене односе, првенствено однос са Богом, али још више међуљудске односе. Јер он зна да кроз односе се гради и наш идентитет. Ко смо ми, тек кроз итеракцију са другима спознајемо. Упознајући, односно вољећи оног "ближњег свог", ми упознајемо и волимо себе и свог Бога, постајемо људи, саздани на слику Божју. Ђаво је дошао да то уништи и убије, управо те односе, да направи ситуацију и убаци клицу раздора, да би нас одаљио једне од других, и у коначном од Бога, да посумљамо у себе и свој идентитет, који постоји на оном "да смо љубљани синови и кћери", безусловно прихваћени и оправдани у Христу Исусу, Господу нашем, коме сва  слава, сада, свагда и увијек, у вијеке вјекова. Амин