Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за август, 2017

Percepcija

Saradjivajuci sa nekim stranim konsultantima dok sam radio u Vladi, objašnjavali su mi  fenomen "percepcije". U politici (a tako i ostalim oblastima javnog djelovanja, pa i vjeri) nije važno kakvo je stvarno stanje nego kakva je percepcija stanovništva te stvarnosti. Tako čuveni Transparency International u svom Globalnom izvještaju  mjeri Index percepcije korupcije,  a kakvo je stvarno stanje to je već pitanje. Mjeri se samo percepcija! Navešću glup primjer, ako neko ode na sud i realno izgubi spor, a advokati koji ga pelješe mu pričaju kako je on apsolutno imao pravo da trazi to sto je trazio ili ga neznaveni drugari tapšu po ramenu i ohrabruju, on gubitak spora odmah objašnjava korupcijom... A je li ili nije bilo korupcije, koga više briga. Sve i da se ubjeđuješ i dokazuješ ne pomaže. No, sve ovo navodim jer razmisljam kako ljudi u CG gledaju na duhovno stanje i o realnim posljedicama svega toga. Za ovaj fenom nije samo bitan odnos realnog stanja i percepcije, nego i per

Slabosti

Kao mladi vjernik hvalio se čudima Bozijim i uspjesima, svjedočio o pravedosti i pokazivao znanje svetih knjiga. Ljudi su u najboljem slučaju mogli vidjeti mene i neke moje sposobnosti ali ih to nije motivisalo u vjeri. Kao prokušani vjernik, shvativši dubinu sopstvene nemoći i neznanja, jedino sam se mogao hvaliti svojim slabostima i silom Božoj koja se po Milosti očitovala u njima kroz različite situacije. Tek sada ljudi su mogli da vide vaskrslog Hrista, a ne Lava, da osjete Njegovu Milost i Ljubav prema grješniku... Tek sada u našim nemoćima na našem "smrtnom tijelu ukazuju se rane Hristove", i to čini razliku u našem svjedočenju. Tek sad mogu da kažu Slava Bogu, ja želim tog tvog Boga, i hoću da Mu predam ovaj moj život i sve moje slabosti jer ničim nijesam gori od tebe. Jer dovde sam posrtao sam i padao kao ti, a o ovoga mjesta želim da pokušam sa Njim, da živim zivot i da bijem bitke u Njegovoj a ne svojoj snazi. Da kazem onu  "Gospode Isuse Hriste, budi moj Bog

NARCISOIDNA SPIRITUALNOST

Suština duhovnosti je uspostavljanje ispravnog odnosa. Odnosa ljudi sa Bogom i odnosa medju ljudima. Danas je na repertoaru nekakava narcisoidna spiritualnost, koja je sama sebi cilj, kojoj ništa nije sveto osim sopstvene sreće i satisfakcije. Koja kaže ja mogu i sam/a u kući/keliji da meditiram o Bogu i čitam, šta će meni ko drugi, šta će mi zajedništvo (crkva, drzava, brak, porodica i dr.). Ali Hrist se nije držao oholo svojeg jedinstva i jednakosti sa Ocem i Duhom Svetim, nego je uzeo obličje sluge i spustio se među nas da bi nam posluzio i donio spasenje... Tako i tvoja i moja osama pa makar ona bila tjesan odnos sa Bogom, ako ne rezultira silaskom medju ljude i unapredjenje odnosa, prevazilaženjem barijera i podjela, bratstvom i jedinstvom medju ljudima, onda to nije duhovnost. Samo kroz odnos sa Bogom i jedni s drugima mi možemo spoznati sebe. Nikakvo poniranje u sebe i samoanaliza bez uspostavljanja odnosa ne vodi otkrovenju. Nijesmo bogovi da bi se sami sobom odredjivali. Svaka

Vjera

Ah Bog moj <3 osjeća samo onaj koji može vjerovati bez razumijevanja ili neposrednog očekivanja, voljeti bez straha, zahtjeva i pravila i nadati se onom sto nikad nije poznao.. To je vjera - ono smireno iskustvo i pomalo suludo osvjedočenje srca i tvrdo pouzdanje da je Otac pripremio za tebe i mene ono što je najbolje za nas,  što oko nije vidjelo što u um nikad nije dolazilo, a što je srce oduvjek slutilo i za čim je titralo..

Mržnja

Nijesam razumio zašto me neko mrzi, kome ništa nijesam uradio ili sam čak samo dobro činio, dok nijesam ukapirao ovaj apsurd vezan za mržnju. Ljudi mrze onog drugog zbog sopstvenog grijeha ili nepravde i zla što su tom pravedniku učinili, kao što i Sotona je mrzitelj ljudi od početka isključivo zbog sopstvenog pada i svijesti o sudu koji mu dolazi. Zato je preispitivanje sebe u ovakvim slučajevima besmisleno, jer mrziti dobrotvora jeste apsurdno do bola, ali je to nažalost naša sveopšta realnost. Zato sto onaj koji mrzi, to čini zbog sopstvenog jada, zavisti zbog naklonosti Božje prema drugom ili straha od potsvjesnog osjećaja sopstvene bogoostavljenosti. Njegova mrčena duša je već pod kaznom i jedino nam ostaje da se molimo za takvog.

Ljubav prema bližnjem

Ljubav prema čovjeku nije prirodno ljudsko stanje. Naprotiv, samo po Bozijoj milosti i po Njegovoj blagodeti, mi smo u stanju da prevazidjemo svoju palu prirodu i da volimo bližnjeg svoga... Nema u nama ništa čime bi se pohvalili, niti imamo šta dati što najprije nijesmo primili. Zato po odnosu prema ljudima , možemo vidjeti kakav ko ima odnos sa svojim Bogom, i da li ga ima. Tako su i nekad pogani počeli vjerovati u Boga gledajući hrišćane prve crkve, govoreći: "Gle kako se ljube.!"

Rane

Ne komuniciraju ljudi nego njihove rane. Rane naše progovaraju, ne neki stavovi i uvjerenja. Kao što bezdan bezdana doziva, tako i rana ranu pokušava da dozove... I ne zacjeljuju, jer se ne razumiju. Osudjuju se, produbljuju i krvare, jer ni sebe ne mogu spoznati niti odrediti a kamo li drugu razumjeti. I samo čine ono što znaju, da se ranjavaju.