Uspjeh je precjenjena stvar. Pisao sam o tome već. Ali definitivno ovaj svijet funkcioniše u tim kategorijama i veoma cijeni uspjeh. Slušao sam mnoga naučavanja o autoritetu zasnovanom na uspjehu. Uspješnima sa klanjaju, svi vole njihovo društvo i rado ih slušaju. A da li je tako i kod Boga? Da li nas i On prihvata zbog uspjeha, tačnije da li mi Njega (ne)prihvatamo zbog (ne)uspjeha u ovom životu? Da li nam je Bog "sredstvo" da ostvarimo svoj cilj. Koje bacamo u slučaju da izostane željeni efekat. Postoji jedna starozavjetna priča kojoj se vraćam često i uvjek crpim novu inspiraciju i daje mi nove odgovore. To je priča o trojici momaka koji su bili visoki državni službenici u zemlji svojega robstva. Bili su veoma lojalni svojem gospodaru, služili mu su veoma stručno i savjesno. To je priča Sedrahu, Misahu i Avdenagu. Ova tri veoma pobožna i plemenita momka nijesu poslušati cara Navuhodonosora kad je naredio da se svi u njegovom carstvu moraju klanjati zlatnom kipu koji je
BIBLIJSKI VODIČ KROZ VIZIJE I SNOVE Ovo je lični blog vladike Vladimira Lajovića.