уторак, 15. септембар 2015.

Nova pjesma

U zadnje vrijeme često razmišljam o uvodnoj priči iz jedne knjige koju mi je relativno davno prepričao jedan prijatelj. Na nju me je podsjetila moja ćerka kada mi je prepričavala radnju i poruku filma "Divergent" koji je na nju ostavio snažan utisak. U najkraćem je poenta da "različiti/divergent" nijesu problem, već riješenje...
A ta priča ide otprilike ovako... Hor andjela spremao je ariju slavljenja za Boga.. Pripreme su bile duge i intenzivne, jer iako je to bila pjesma koju su nekoliko puta pred njim izvodili, sve je moralo da se dovede do savršenstva kad izadju pred Njega, jer ON je Gospod cijelog univerzuma ..  Svi andjeli su se trudili da postignu perfektnu harmoniju ali samo je jedan (nazovimo ga djavolom) od njih stalno ispadao iz ritma i tonaliteta.. Svi su bili ogorčeni na njega, mrmljali i negodovali.., Sve godine truda i mukotrpnog rada će im ovaj nevaljali i neodgovorni bijednik uporpastiti, govoril su.. I ne znam bas detalje, moracu prvom prilikom da pitam prijatelja o kojoj se knjizi radi, da je nadjem i procitam. Ali poenta je da kada su svi oni dobri andjeli izašli pred tron Gospodnji, i negdje u sebi se spremili da žestoko izgrde djavola pred Gospodom kad krene da ispada iz harmonije, i da ih javno osramoti pred svima..
I tako se desilo, andjeli su postigli garmoniju, ali djavo je krenuo sa svojom disharmonijom i promjenom ritma i tonaliteta... Nastala je čudna situacija.. svi su gledali šta će Gospod da kaže djavolu.. Medjutim, desilo se čudo, Gospod je mahnuo rukom, objedinio sve , harmoniju i disharmoniju i stvorio nešto posve novo, NOVU PJESMU!.. Svi su bili zabezeknuti.. Nastala je predivna nova arija, još veličanstvenija..
I tada su su zaboravili na one silne optužbe na djavola i shvatili da sva ona disharmonija, je zapravo bila dio jednog šireg bozjeg plana da stvori jedan novi kvalatit, novo djelo, novu poeziju, novo slavljenje.. I sve je prisutne obuzeo radost, uzbudjenje i ushićenje zbog nove pjesme.
Ima smisla ova priča.. Pa zar Pismo ne kaže "Evo idem i sve novo činim".. "Sve zajedno (dobro i loše) djeluje na korist onima koji ljube Gosdpoda" Jer On sve izvodi na dobro.. Sva disharmonija, sva različitost na koju se ustremljujemo, proglašavamo sotonom i zlom, često nije problem, već zapravo dio Bozjeg plana, klica tog nečeg novog, što mi ne možemo ni da zamislima a Gospod hoće da stvori. On žudi da čuje novu pjesmu da bude "Njema na slavu a nama na blagoslov".. Zato pazi dobro kako sudiš o onome što ne znaš, što je novo i različito od sve harmonije u kojoj si udobno živio i sa kojom si htio da oduševiš boga, spremajući žestoku parnicu sa onim koji ti se nije uklapao , koji te je remetio i izbacivao iz takta, pa si ga nazivao sotonom, djavolom i sektom.. Jer ne razumiješ, možda Gospodu je potrebna Nova Pjesma a ti si  za Njega i novo prestao da mariš. Za Novu Pjesmu

петак, 04. септембар 2015.

Ne trpajte ljude u raj pod prijetnjom pakla

Isus Hrist je "lakmus papir" za svaki oblik ljudske manipulacije...u Njemu nema nikakvog osnova da ljude "motivišeš" da počnu da vjeruju nekim čudima, izboljem ili rajem samo da postanu sljedbenici neke crkve, a jos manje da im prijetiš paklom i osvetom ako ti ono prvo "omane".. Ni milom ni silom se ne može ništa postići kod Boga ako su pogrešni motivi. Bogu se samo iz čiste ljubavi i nepatvorene vjere može doći... On ljubi samo radosnog davaoca, čistog srca i iskrenih motiva.. Jer kakav bi to bio brak (a odnos Isusa i Crkve je najsličniji braku) kada bi Mladoženja raznim manipulativnim tehnikama "zamađijao" Nevjestu i pridobio da sa njom živi dovjeka?!! Kakav bi kvalitet tog zajedništva bio kad bi ga "kupovao" raznim poklonima, položajima, platama, izobiljem pa čak i rajskim vrtovima? A tek našta bi to ličilo da Isus počne sa prijetnjama Nevjesti da će je baciti u najstrašnije muke i vatre paklene ako se na uda za Njega.. Po sostemu ovoga svijeta "ako nećeš milom onda ćeš silom", što susrećem na svakom koraku..
Ali Isus nije takav. Njegova pravednička i mučenička smrt na krstu za svoju Nevjestu je svakog zabezeknula, postala je "paradoks neba" koji se nudi svakom čovjeku za spasenje... Zato je Krst propast za svaku religioznu i političku manipulaciju i onog i ovog vremena. Taj "slabašni bog", koji je dozvolio takvo poniženje da ga obični ljude, gaze, pljuju i ismijevaju, postao je plamen ljubavi, slobode i života kojem se samo slobodne volje može prići.. On je Put, Istina i Život koji je dao SVE, SVU svoju slavu božansku, SVU vlast, SVO bogastvo, SVO pravo da zgromi bezočni i oholi svijet, samo zato što je vatreno ljubio Nevjestu koju je poželio.. Dao je SVE pa i može da traži SVE od svoje Nevjeste, cijelosrce, sav um i svu snagu.. Želi samo Onu koja će biti čedna, biti nevina, biti ljubavma, biti strastvena, samo zbog Ljubavi prema Njemu, ne iz koristotublja kao kakva konkubina, ne iz straha kao kakva ropkinja, već slobodna, postena i hrabra koja će ga prihvatiti upravo onakvog kakav je bio ne krstu i nemoćan, razgolićen, slab i siromašan.. On koji se odrekao nebeskoga trona (što je nepojmljivo) koji nikakve svete knjige nije pisao, nikakve institucije gradio, nikakve funkcije u državi tražio, koji nikakve sljedbenike nije potplaćivao i pridobijao poklonima već ih je čak tjerao od sebe, samo On može da traži pravu ljubav.. Upravo On koji je bio poslušan do smrti i to one najsrmnije, postao je ludost za Grke i sablazan za Jevreje, nije mario šta će drugi da misle on je znao da samo tako može pronaći Nju, JEDNU i Jedinu, Nevjestu svoju, koja će Ga prepoznati, koja će razumjeti ovu Tajnu slobode skinuti Veo i ugledati Njega, Sina Božijega, Ženika svoga, kojega je oduvjek čekala, Vatrenog njenog Ljubljenog, sa kojim želi djeliti vječnost... Samo Mu takva treba, koju neće zanimati ni raj ni pakao, koju ne treba motivisati i manipulisati, već koja će iz dubine svog srca izabrati samo Njega, lično Njega, zbog Njega, jer mu je zavoljela dušu i vidjela sebe u njegovim očima.. Zato braćo i sestre ugledajmo se na Isusa Hrista, začetnika i svršitelja naše vjere, pa ne "idimo na kraj svijeta da bi sebi stekli jednog prozelita (sljedbenika) i od njega načinili sina pogibli".. Ne trpajmo ljude u raj na silu i pod prijetnjom pakla... Ne nagovarjmo ljude da dolaze u ovu ili onu crkvu, zato sto je to dobro, zato sto će upoznati neke nove ljude, putivati, steći ugled i položaj u drustvu i tome licno.. Zato što je "dobro za hranu i korisno za znanje" kao ona zmija Evi u raju.. Ne nudite im nešto što nije vaše..
I što je najvažnije treba znati je da će sve u ovom živitu doči na testiranje i da bilo šta da je temelj njihove vjere na šta su počeli da grade svoje živote a nije Hrist propašće i srušiče se i velika če biti njihova ruševina.. U Hristu nema "štapa i šargarepe" nema "ako nećeš milom onda ćeš silom".. On je sve svoje učenike uvjek odgovarao od uloge sljedbenika navodeći im sve nevolje i cijenu koje učenistvo podrazumjeva, pa ipak samo su ga pravi nastavljali slijediti.. To nijesu bile mase već izabrani pojedinci .. I Hrist je to i želio, sa takvim je birao da provodi vrijeme i život.. Sa takvim želi da dijeli cijelu vječnost.. Ni manje ni vise od toga, slobodno izabrana ljubav i nekoristoljubiva vjera je standard i ulaznica za nebo..

среда, 02. септембар 2015.

Tovarno magare

Postalo mi je nešto kristalno jasno.. Kad ljudi vide da je neko odgovoran, pouzdan i brižan oni lijepo "snađu" tog čovjeka pa na neki način sve brige prebace na njega, kao neko tovarno magare kojem se na samar samo nabacuju brige da ih on nosi... I onda ostale lijepo obuzima neki mir i bezbrižnost pa čak i zaborav na mnoge obaveze samo zato što u podsvjesti znaju da je za pultom, za mašinom, zadeskom, za kompjuterom, radnim stolom, neka pouzdana, brižljiv osoba koja o svemu brine i koja će da javi ako nastane neki problem.. Može da to bude i najniže rangirana osoba u sistemu, običan vojnik, savjesna pripravnica, medicinska sestra, student ali kad je ona "tamo", onda nema frke, sve je pod kontrolom, možemo da odemo na pauzu, kaficu i bezbrižnu "čašicu razgovora"..

I čudni smo mi ljudi, kako nam donosi mir i spokojstvo povjerenje i vjera u tog savjesnog "malog čovjeka"..
A kada nam najmoćnija, najodgovonija, sveprisutna i najbrižnija osoba u cijelom univerzumu kaže „Bacite sve brige na Mene, jer se Ja brinem za vas“ ( 1 .Pet.5:7) mi ne nalazimo ni mira ni spokoja, ni radosti ni zaborava..
Kao da mogu čuti Boga koji kaže..

"..pa zar mi ne možeš vjerovati ni tolicko koliko onom najmanjem od svih vas ljudi!??? Zar ne možeš ovu noć predati brige meni i otići mirno da spavaš, iako znaš da svijet neće nestati dok ti toneš u san.. Da ima samo Jedan, pravi vojnik, stražar, budni i odgovorni čuvar tvoj koji nikad ne.drijema, koji nikad ne zaboravlja svoje i koji je uvjek na pravom mjestu da te zaštiti i da te postavi na sigurno mjesto daleko o domašaja zlotvora.. Zašto svima možeš vjerovati a meni ne? Kažeš pa vjerujem ja u Boga! A otkud onda taj nemir i nespokoj u tebi, stalna premišljanja i brige i to za stvari koje inače su potpuno van tvoje kontrole i van tvog domašaja.. Briga te tvoja odaje i tmurno čelo govori o stanju tvojeg srca i duše... Zašto mene ne "snadješ" , i zašto me večeras molitvom tvojom ne natovariš kao ono tovarno magare.. Jer Ja sam Bog, i jedino Ja i mogu nositi teret sa tvoje duše.. Jedino ja Bog, mogu donijeti mir i spokoj u sištinskim i životnim prekretnicama pred kojima stojiš.. Ja sam silan i vičan u nošenju bremena, pomočnik koji se u nevolji brzo nađe.. Bacii SVE svoje brige na Mene, jer se Ja brinem za tebe , dijete moje.. Baci brige i ne uzimaj nazad... Ne nosi ono što niko ne može da nosi.. Uzmi jedno drugo breme, breme vjere u mene, pouzdanja u moju ljubav.. To moje breme je lako i slatko.. Uči se od mene , jer ja sam krotak i od srca smeran..
Tvoj brižni Otac!"