Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за јануар, 2017

Obrnuta psihologija

Mnogi ljudi se "pale" na mehanizme tkz obrnute psihologije. Misle da pruzaju otpor izopačenom svijetu i njegovim zavjerama, svim impulsima i zahtjevima koje dolaze iz njihove okoline, kako su zbog toga mudri, samostalni i slobodoumni. A upravo oni postaju vrlo laka meta majstora manipulacije, jer cine tacno ono sto im se neposredno i navodno zabranjuje ili uskraćuje. Vole da krse tabue i "lazne norme" ponasanja koje su upravo i stvorene kao mamci za ove "kontraše". Naročito su to ljudi koji su zbog nekih razocarenja ili povreda izgubili povjerenje u ljude u svijet, pa ne slusaju ni najdobronamjerniji savjet ili preporuku. Idu dotle da ne vjeruju ni sebi, pa uvjek imaju snazne unutrasnje borbe, prisilne misli i osjećanja, upravo ona koja pokusavaju da kontrolisu i potiskuju. Pa gube sopstveni identitet i kompas, jer uvjek stoji pitanje da li su oni ti sto kontrolisu ili ono sto kontrolisu. A da ne pricamo o nevjeri u Boga i Njegove zapovjesti. Kako ovi j

Na smetlištima ovoga svijeta

Tražimo dobre ljude, iskrene prijatelje,prave ljubavi, životne saputnike i ne nalazimo. I od toga pravimo žalopoljke i cijele filozofije kako nema više dobrih ljudi. A može biti da u svojoj lakovjernosti tražimo na pogrešnim i uvjek istim mjestima. Kao u onoj Markesovoj knjizi Sto godina samoće, kad je jedino ona slijepa baba ,od sto godina, znala da pronadje izgubljene predmete u kući. Jer svi ostali su ih tražili na uobičajenim mjestima, a ona je osluškivala kretanja i pazila kada bi koji ukućanin izašao iz uobičajene rutine kretanja, obično bi na tim mjestima se nalazili traženi predmeti. Jer ljudi uvjek idu i vraćaju putevima koji su im poznati i takvih se jedino sjećaju. Jutros shvatih da ne tražimo na mjestima gdje ih obično Gospod traži i gdje je, mnoge od nas, i pronašao. Na smetlištima ovoga svijeta. Ja kad zamišljam andjele Gospodnje, ja ih zamišljam kao ovog starca pored kontejnera (slika) koji ide za onim što je ovaj svijet odbacio i prezreo i tu traži imali nešto vrjedno

Velika vrata

Često ljudi misle da pretjerujemo kad pričamo o zivotnim borbama, o protivnicima, neprijateljima ili oponentima, kako ih je mnogo i kako je prljava borba. A jutros procitah dio poslanice Korincanima , sv. apostola Pavla, koja o tome govori i veoma se ohrabih: "Otvorise mi se velika i za rad povoljna vrata, ali je protivnika mnogo." Razmisljam kako je to cudesno ali i paradoksalno otkovenje ovog istinskog Bozjeg sluge, koji ima taj pogled i prorocki uvid, pa sagledava sjajne mogucnosti za djelovanje ali istovremeno i mnostvo neprijatelja. Rekao bi nevjest covjek, kakve su to povoljnosti kad je tolika opozicija? O cemu govoris? Ne razumiju ili navodno tvrde da nemaju tih problema, oni koji nikad nijesu ucinili korak vise i bili blizu blagoslova i velikih prilika. Ti ljudi zive u "mirnim" ustajalim rukavcima zivota davno pobjegli od svake konfliktne situacije i borbe, ne razumiju sta govorimo i kako je presudno vazno ali i opasno jednom jelenu prići izvorima pitke

Ne mijenjam svoj tim i kada gubim

Život nije fudbalska utakmica. Postoje odnosi koji prevazilaze svako poimanje takmicenja i igre na pobjedu. Zato i kada gubim ja ne mijenjam tim. Jer nema u životu pobjednika ili poraženih sve dok i jedan tvoj je na podu i nema tog cilja kojega je vrijedno protrčati dok svi tvoji ne prodju crtu. Tek tada možeš biti spreman ponijeti vjenac i reći bilo je vrijedno, pobjedio sam jer sam sacuvao ono sto je bilo moje. Bez njih ne zelim na tron i zlatne medalje.

Askeza

Dosta se govori o ekonomskoj nezavisnosti kao uslovu licne slobode (mada se moze primjeniti i na drzavu).. Medjutim, u tome kako doci do nje, razlikuju se sve filozofije ? Tesko da cete po pravilima ovoga svijeta doci do nezavisnosti. Misle mnogi da ce laktanjem, sponzorisanjem,  poltronstvom ili beskrupuloznom borbom doci do novca ili polozaja, sve pod izgovorom pred sopstvenom savješću - sto ću drugo, kada se domognem novca i sigurnosti (udajom npr.) ili položaja tada cu da budem nezavisan ili moralan. Kakav faul! Tek tada shvate koliko su zarobljeni da se mozda nikad ne izvuku. Jedini stvarni put ka slobodi i nezavisnosti počinje danas i to ASKEZOM. Kontrolisati svoje apetite, svoditi svoje potrebe prema realnim materijalnim mogucnosti, i ne praviti kompromise sa svojom savjescu i licnim integritetom. A za takav zivot i askezu vam je potreban Bog tj duhovna snaga. To je jedini put ka nezavisnosti i licnoj slobodi.

Ma svi su isti

Patimo od sindroma MA SVE JE TO ISTO, i to epidemijskih razmjera. Uđem jutros u market i na policama sa uljem npr. ispaznjeni su rafovi sa uljem koje je jeftinije bar za nekoliko centi od ostalih marki. Nema više priče o brendovima i kvalitetu, prolaze one "no name" i "trgovačke marke" ulja, šećera, soli itd.. samo da je jeftinije.. To me podsjeti na jedno marketinško istraživanje medija, čije rezultate je vođa istraživanja upravo objasnio ovim efektom MA SVI SU ONI ISTI, što je postalo glavno uvjerenje ispitanika. Jer su ljudi, iz vise razloga, prestali da vjeruju u sve živo, poslije loših iskustava povlače se u rezignaciju i defetizam. Tako ćete u ljubavnim odnosima čuti MA SVE SU ŽENE KURVE, ili SVI SU MUŠKARCI SVINJE. U duhovnosti SVE SU RELIGIJE ISTE, ili SVI SU POPOVI LOPOVI, u politici SVI SU ONI PREVARANTI I LAŽOVI, SVI SU ISTI itd.. E pa prijatelju povjerovao si u podmuklu laž onih koji ti uvaljuju bofl robu, oni tvrde da je sve to isto. To je i bio cilj

Poklonici simbola i rituala

Impresionira do koje mjere se ljudi povode za simbolima, narocito ideoloskim i vjerskim. Bog nam daje svu raskoš boja (pogledajte rep pauna) a mi se djelimo po pojedinim bojama, crvenim, bijelim, zelenim ili crnim. Dao nam je po pet prsta na svaku ruku a mi se dijelimo da li ga neko slavi sa jednim, tri ili cetiri. Preziremo neke ljude koje je On stvorio na sliku svoju, a klanjamo se slikama i koječemu što smo mi stvorili, navodno na Njegovu sliku. Takvi ljube vise neke ritauale i prave idolima neke umrle ljudi, nego sto vole i postuju zivoga Boga. I da bude paradoks veci, a o tome su prorokovali apostoli, upravo takvi, tjelesni vjernici, progonie duhovne i to sve navodno u ime Bozje. Takvi koji su sve pretvorili u performans za gledaliste a na sebi nista ne mijenjaju, samozadovljno i umirujuce realizuju svoje rituale , misleci da time zadovoljavaju Boga i da su dobri vjernici, dok osudjuju, mrze i nipodastavaju poklonike drugih boja, brojeva i slova. Ne shvataju da su postali zaroblje

Božić

"Nema dana bez očinjeg vida/Niti prave slave bez Božića!" slikovito je napisao Njegoš. Hoće reći , da nije sam Bog došao na ovaj svijet, medju nas, i da nije On, Isus Hristos otišao na krst, umro za naše grijehe i vaskrsao treće jutro, zaludu bi nam bili svi sveci i sve slave koje slavimo, bili bi kao slijepci bez očinjeg vida. Ne bi imali sposobnosti da sagledamo Istinu i slavu Božju ili učiniti kakvo dobro djelo. Ostali bi u glibežu svojih grijeha , bez milosti i nade u spasenje, samo bi tumarali, udarali i padali o sjenke i pričine ovoga svijeta. Zato Hosana Bogu na visini, medju ljudima mir i dobra volja! Hristos se rodi!

Bog i placebo

Prije nekoliko godina pozvao me je jedan veoma dobar prijatelj, dok sam sjedeo sa porodicom u dječijoj igraonici u Njegoševom parku. Bio je negdje u Beranama kod rodbine. Ne znam šta mu je najednom bilo, to je bio neko ko je oduvjek tražio iskreno Boga, ali nekim očajnim glasom punim nekog prkosa, reče mi naprasno u slušalicu: "Laki, sve ovo sa Bogom je obični placebo efekat! Kao kod onih eksperimenata sa ljekovima, pa ozdravljaju i oni koji su pili najobičniji prašak." Iznenadila me njegov ton i glas, vjerovatno je to bio period njegove "borbe" sa Bogom. Dugo smo pričali, napustio sam lokal da bi mogao da mu posvetim odredjeno vrijeme. Znao sam da to što govori nema veze sa mnom, ali čitav razgovor je bio polemičan jer je znao da sam neko ko vjeruje u Boga i njegova čuda koja čini i danas. Lično sam doživio Božija čuda, a neke i vidio svojim očima, kako su ljudi vjerom bili isceljeni od "neizlečivih" bolesti i uvidio sam razliku izmedju Boga i placeba. P

Borilački zahvati

U borilačkim vjestinama ima jedan zahvat koji otprilke izgleda ovako: kada protivnik krene u napad da udara rukom (a moze i nogom) ti umjesto da pokusaš sa blokadom, samo zadnjom nogom se pomjeris u stranu, tijelo izmakneš da udarac prodje pored tebe a rukom ga hvataš za podlakticu(potkoljenicu ako je noga) ruke kojom te napada  i samo mu produžiš kretanje.. Kao da mu još dodaš snage na udarac. Nije potreban nikakav napor, doboljno je samo par santimetara da produžis udarac , i dešava se tako jednostavno izbacivanje iz ravnoteže protivnika, da on postaje laka meta za savladati.. Isto važi za verbalne borbe i retoricke vjestine. Kada vas neko napadne, umjesto da se branite i iznosite suprotne argumente, često moze biti efikasan nacin da teze i "argumente" kojim vas opanjkavaju, da još nesto nadodate i izvedete tezu do kraja, do besmisla. Može biti doboljno da protivnika izbacite iz ravnoteže i da ga savladate , jer nije očekivao da se necete braniti...