понедељак, 30. јануар 2017.

Obrnuta psihologija

Mnogi ljudi se "pale" na mehanizme tkz obrnute psihologije. Misle da pruzaju otpor izopačenom svijetu i njegovim zavjerama, svim impulsima i zahtjevima koje dolaze iz njihove okoline, kako su zbog toga mudri, samostalni i slobodoumni.
A upravo oni postaju vrlo laka meta majstora manipulacije, jer cine tacno ono sto im se neposredno i navodno zabranjuje ili uskraćuje. Vole da krse tabue i "lazne norme" ponasanja koje su upravo i stvorene kao mamci za ove "kontraše".
Naročito su to ljudi koji su zbog nekih razocarenja ili povreda izgubili povjerenje u ljude u svijet, pa ne slusaju ni najdobronamjerniji savjet ili preporuku. Idu dotle da ne vjeruju ni sebi, pa uvjek imaju snazne unutrasnje borbe, prisilne misli i osjećanja, upravo ona koja pokusavaju da kontrolisu i potiskuju. Pa gube sopstveni identitet i kompas, jer uvjek stoji pitanje da li su oni ti sto kontrolisu ili ono sto kontrolisu.
A da ne pricamo o nevjeri u Boga i Njegove zapovjesti. Kako ovi jadni ljudi, zbog istih mehanizama psiholoskog otpora postaju upleteni u jedan citav lavirint sumnji,  "amtriprotivni" i onome sto je za njihovo dobro. Negdje podsvjesno misle da svojim protivljenjem potvrdjuju svoju egzistenciju. Hvale se kako imaju svoj stav i principe, tjese se kako su svoji i na svome, slobodni i nezavisni.
Medjutim, desava se samo da propustaju ljepotu i spontanost zivota. Nepojmljivo im je da se kao dijete pustaju niz vodopade zivota da ih nosi. Ili kako je nekad samo dovoljno okrenuti i napuniti jedra istocnim vjetrom da bi se lagano ispovilo na neka nova mora u nove luke.
Izmice im u njihovoj samoobmani, onaj zivot u povjerenju u Boga i ljude koji vas vole, kako ne moras sve kontrolisati, i sve samo svojim snagama ciniti. Ne moras jesti onaj prokleti hljeb u znoju lica svojega. Ovi ljudi, reci ce da su slobodni, ali u svojoj hronicnoj nevjeri i teorijama zavjere postali su robovi "slobode" i naivne marionete velikih majstora manipulacije koji su o pocetka racunali na njihovo NE i tako precutno rekli DA udici koja je bačena, da bi ih zarobila... Njima ne mozes pomoci, jer ce ujesti ruku koja ih hrani i udaviti svojega spasioca..

среда, 18. јануар 2017.

Na smetlištima ovoga svijeta

Tražimo dobre ljude, iskrene prijatelje,prave ljubavi, životne saputnike i ne nalazimo. I od toga pravimo žalopoljke i cijele filozofije kako nema više dobrih ljudi. A može biti da u svojoj lakovjernosti tražimo na pogrešnim i uvjek istim mjestima. Kao u onoj Markesovoj knjizi Sto godina samoće, kad je jedino ona slijepa baba ,od sto godina, znala da pronadje izgubljene predmete u kući. Jer svi ostali su ih tražili na uobičajenim mjestima, a ona je osluškivala kretanja i pazila kada bi koji ukućanin izašao iz uobičajene rutine kretanja, obično bi na tim mjestima se nalazili traženi predmeti. Jer ljudi uvjek idu i vraćaju putevima koji su im poznati i takvih se jedino sjećaju.

Jutros shvatih da ne tražimo na mjestima gdje ih obično Gospod traži i gdje je, mnoge od nas, i pronašao. Na smetlištima ovoga svijeta. Ja kad zamišljam andjele Gospodnje, ja ih zamišljam kao ovog starca pored kontejnera (slika) koji ide za onim što je ovaj svijet odbacio i prezreo i tu traži imali nešto vrjedno. Gospod je izabrao ono posljednje, slabašno i malo, da na tome pokaže svoju veličanstvenu silu i premudrost, da posrami prvake i slinike ovoga svijeta. Ta svi shvata da je On na djelu.



Zato prijatelju možda tražiš na pogrešnim mjestima, krenuo si po vrijedne stvari na uzvišicama ovoga svijeta, koja si vjerovatno mnogo puta obilazio. Tamo vjerovatno neces naci ono sto ti srcu treba i što je Božja volja za tvoj život. Pokusaj da promjenis pravac kretanja, pokusaj da kao andjelo Bozji , zadjes na mjesta koja ne pohodi ovaj svijet u svojoj rutini, zamadjijanih ociju i zaslijepljenog uma. Prevazici ponos i malogradjanske komplekse i počni da prebiras medju stvarima i mjestima koje je ljudi zaobilaze, koje preziru i kojima se podsmjehuje većina. Na tim smetlištima svijeta pronaći ćeš izgubljeno, ostavljeno i przereno, oko toga nećeš morati da se otimaš i biješ sa silnicima , a to će biti kao onaj grumen zlata u blatu, koji dovoljno samo malo oprati i očistiti , i pokazaće se blistava sjaj unutrašnjosti koja se nije okaljala smetlištem i blatom, naprotiv.


Po motivu Polanica Korincanima.4.13,14 "...postasmo kao smetlište svijeta, svima smeće do danas.Ne pišem ovo da vas posramim, nego vas poučavam kao svoju milu djecu.".

понедељак, 16. јануар 2017.

Velika vrata

Često ljudi misle da pretjerujemo kad pričamo o zivotnim borbama, o
protivnicima, neprijateljima ili oponentima, kako ih je mnogo i kako je prljava borba. A jutros procitah dio poslanice Korincanima , sv. apostola Pavla, koja o tome govori i veoma se ohrabih: "Otvorise mi se velika i za rad povoljna vrata, ali je protivnika mnogo."
Razmisljam kako je to cudesno ali i paradoksalno otkovenje ovog istinskog Bozjeg sluge, koji ima taj pogled i prorocki uvid, pa sagledava sjajne mogucnosti za djelovanje ali istovremeno i mnostvo neprijatelja.
Rekao bi nevjest covjek, kakve su to povoljnosti kad je tolika opozicija? O cemu govoris?
Ne razumiju ili navodno tvrde da nemaju tih problema, oni koji nikad nijesu ucinili korak vise i bili blizu blagoslova i velikih prilika. Ti ljudi zive u "mirnim" ustajalim rukavcima zivota davno pobjegli od svake konfliktne situacije i borbe, ne razumiju sta govorimo i kako je presudno vazno ali i opasno jednom jelenu prići izvorima pitke vode. Tamo na izboristima skupljaju se vukovi i sakali, brane svoja pojilista i vrebaju žrtve. Samo onaj koji zazeli ciste vode one koja dusu krijepi taj zna za prave stvari i razumije da mjestima gdje je veliko bogastvo, uzicaj i moć tesko je pristupiti, da je tamo sve pitanje zivota i smrti.
Gospod nas hrabri rijecima "Saljem vas kao ovce medju vukove. Ali ne brinite, ja sam sa vama. Pastir Dobri , koji polaže život i čuva svoje stado." Sta mislite kako je ovcicama medju vukovima? Ja mislim da im se ledi krv u zilama, i sve djeluje kao da će ih u treptaju oka proždreti. Ali iz nekog razloga, ne biva tako. Samo ako se.odvazimo i predamo svoje zivote u Gospodnje ruke, mozemo krenuti na ona ta izvorista ovoga svijeta, mozemo prepoznati sjajne prilike i velike mogucnosti i zadobiti ih, uprkos snaznom protivljenju. Jer to je nase nasljedstvo. Uzmimo ga.

Ne mijenjam svoj tim i kada gubim

Život nije fudbalska utakmica. Postoje odnosi koji prevazilaze svako poimanje takmicenja i igre na pobjedu.
Zato i kada gubim ja ne mijenjam tim. Jer nema u životu pobjednika ili poraženih sve dok i jedan tvoj je na podu i nema tog cilja kojega je vrijedno protrčati dok svi tvoji ne prodju crtu. Tek tada možeš biti spreman ponijeti vjenac i reći bilo je vrijedno, pobjedio sam jer sam sacuvao ono sto je bilo moje. Bez njih ne zelim na tron i zlatne medalje.

субота, 14. јануар 2017.

Askeza

Dosta se govori o ekonomskoj nezavisnosti kao uslovu licne slobode (mada se moze primjeniti i na drzavu).. Medjutim, u tome kako doci do nje, razlikuju se sve filozofije ? Tesko da cete po pravilima ovoga svijeta doci do nezavisnosti. Misle mnogi da ce laktanjem, sponzorisanjem,  poltronstvom ili beskrupuloznom borbom doci do novca ili polozaja, sve pod izgovorom pred sopstvenom savješću - sto ću drugo, kada se domognem novca i sigurnosti (udajom npr.) ili položaja tada cu da budem nezavisan ili moralan. Kakav faul! Tek tada shvate koliko su zarobljeni da se mozda nikad ne izvuku. Jedini stvarni put ka slobodi i nezavisnosti počinje danas i to ASKEZOM. Kontrolisati svoje apetite, svoditi svoje potrebe prema realnim materijalnim mogucnosti, i ne praviti kompromise sa svojom savjescu i licnim integritetom. A za takav zivot i askezu vam je potreban Bog tj duhovna snaga. To je jedini put ka nezavisnosti i licnoj slobodi.

уторак, 10. јануар 2017.

Ma svi su isti

Patimo od sindroma MA SVE JE TO ISTO, i to epidemijskih razmjera. Uđem jutros u market i na policama sa uljem npr. ispaznjeni su rafovi sa uljem koje je jeftinije bar za nekoliko centi od ostalih marki. Nema više priče o brendovima i kvalitetu, prolaze one "no name" i "trgovačke marke" ulja, šećera, soli itd.. samo da je jeftinije..

To me podsjeti na jedno marketinško istraživanje medija, čije rezultate je vođa istraživanja upravo objasnio ovim efektom MA SVI SU ONI ISTI, što je postalo glavno uvjerenje ispitanika. Jer su ljudi, iz vise razloga, prestali da vjeruju u sve živo, poslije loših iskustava povlače se u rezignaciju i defetizam.
Tako ćete u ljubavnim odnosima čuti MA SVE SU ŽENE KURVE, ili SVI SU MUŠKARCI SVINJE. U duhovnosti SVE SU RELIGIJE ISTE, ili SVI SU POPOVI LOPOVI, u politici SVI SU ONI PREVARANTI I LAŽOVI, SVI SU ISTI itd..
E pa prijatelju povjerovao si u podmuklu laž onih koji ti uvaljuju bofl robu, oni tvrde da je sve to isto. To je i bio cilj prevanata. Vrebali su momemant kad ćeš pristati na njihovo, onako umoran od pokušaja, odustao od borbe, zbog povreda i problema krenuo linijom manjeg otpora, samo da ne proživiš jos jedno razocarenje i bole. Ubjedjuješ sebe u laž, govoriš ako je sve isto da me bar manje košta.

Propuštaš jednu od najvećih istina života - da ništa , ali ništa nije isto. Ni linije na tvojim dlanovima nijesu iste, šare u očima, biljezi na tvojim grudima, a kamo li da su ljudi ili "bogovi" isti. Ti si izuzetan, poseban i neponovljiv, zato uzmi najbolje od života i ne gledaj šta košta. Prihvati rizik i kupuj najkvalitetnije, jer kada odemo sa ovoga svijeta, nema više prilika. Shvatiš kadno da su sve  cijene i boki bile zapravo smiješne naspram onog što si mogao kupiti za vječnost, za slavu Bozju. Postoje neprocjenjivi darovi života, plodove mira, radosti i ljubavi, zbog kojih se vrijedi boriti, vrijedi reći ne tim ljudskim kopijama koje viču MA SVI SU ISTI. A nijesu!

недеља, 08. јануар 2017.

Poklonici simbola i rituala

Impresionira do koje mjere se ljudi povode za simbolima, narocito ideoloskim i vjerskim. Bog nam daje svu raskoš boja (pogledajte rep pauna) a mi se djelimo po pojedinim bojama, crvenim, bijelim, zelenim ili crnim. Dao nam je po pet prsta na svaku ruku a mi se dijelimo da li ga neko slavi sa jednim, tri ili cetiri. Preziremo neke ljude koje je On stvorio na sliku svoju, a klanjamo se slikama i koječemu što smo mi stvorili, navodno na Njegovu sliku. Takvi ljube vise neke ritauale i prave idolima neke umrle ljudi, nego sto vole i postuju zivoga Boga. I da bude paradoks veci, a o tome su prorokovali apostoli, upravo takvi, tjelesni vjernici, progonie duhovne i to sve navodno u ime Bozje. Takvi koji su sve pretvorili u performans za gledaliste a na sebi nista ne mijenjaju, samozadovljno i umirujuce realizuju svoje rituale , misleci da time zadovoljavaju Boga i da su dobri vjernici, dok osudjuju, mrze i nipodastavaju poklonike drugih boja, brojeva i slova. Ne shvataju da su postali zarobljenici i sljedbenici odredjenih elita koje su smisljeno stvorili te simbole i prakse, dale im neki nadnaravni značaj kako bi ih odvojili za sebe, drzali u torove zarad njihovih "visih" interesa. Najveca tragedija je sto stradaju oni drugi, iskreni bogotrazitelji koji odbaceni od te mase "vjernika", iskreno preispituju sebe, svoje postupke. Pate jer ne sagledavaju kakav je u njima to problem kakva je to njihova krivica jer ne mogu da se uklope u ove vecinske matrice koje ne traze Istinu niti znaju za Boga , vec samo biraju strane.

субота, 07. јануар 2017.

Božić

"Nema dana bez očinjeg vida/Niti prave slave bez Božića!" slikovito je napisao Njegoš.
Hoće reći , da nije sam Bog došao na ovaj svijet, medju nas, i da nije On, Isus Hristos otišao na krst, umro za naše grijehe i vaskrsao treće jutro, zaludu bi nam bili svi sveci i sve slave koje slavimo, bili bi kao slijepci bez očinjeg vida. Ne bi imali sposobnosti da sagledamo Istinu i slavu Božju ili učiniti kakvo dobro djelo. Ostali bi u glibežu svojih grijeha , bez milosti i nade u spasenje, samo bi tumarali, udarali i padali o sjenke i pričine ovoga svijeta. Zato Hosana Bogu na visini, medju ljudima mir i dobra volja! Hristos se rodi!

среда, 04. јануар 2017.

Bog i placebo

Prije nekoliko godina pozvao me je jedan veoma dobar prijatelj, dok sam sjedeo sa porodicom u dječijoj igraonici u Njegoševom parku. Bio je negdje u Beranama kod rodbine. Ne znam šta mu je najednom bilo, to je bio neko ko je oduvjek tražio iskreno Boga, ali nekim očajnim glasom punim nekog prkosa, reče mi naprasno u slušalicu: "Laki, sve ovo sa Bogom je obični placebo efekat! Kao kod onih eksperimenata sa ljekovima, pa ozdravljaju i oni koji su pili najobičniji prašak." Iznenadila me njegov ton i glas, vjerovatno je to bio period njegove "borbe" sa Bogom. Dugo smo pričali, napustio sam lokal da bi mogao da mu posvetim odredjeno vrijeme. Znao sam da to što govori nema veze sa mnom, ali čitav razgovor je bio polemičan jer je znao da sam neko ko vjeruje u Boga i njegova čuda koja čini i danas. Lično sam doživio Božija čuda, a neke i vidio svojim očima, kako su ljudi vjerom bili isceljeni od "neizlečivih" bolesti i uvidio sam razliku izmedju Boga i placeba.

Pojam placeba je već dobro udomaćen u medicini i predstavlja način da se posmatra efekat na ispitaniku (pacijentu) kada mu se daje lažni lijek (bez ikakvog djelovanja na organizam) a da on to ne zna. Koristi se i kod ispitivanja djelovanja novih lijekova, tada se ispitivanje vrši na više pacijenata (eksperimentalna grupa), jednoj grupi ispitanika daju se pravi lijekovi, a drugoj grupi (kontrolnoj) lijekovi isti po obliku kao pravi, ali sa potpuno bezopasnim i beskorisnim sadržajem, što ispitanicima nije poznato. Posle određenog vremena, upoređuje se djelovanje pravih i lažnih lekova.

Placebo je nažalost postao i pretjerano često korišćen od strane pseudonauke u smislu da se njime objašnjava djelovanje svakakvih alternativnih terapija, takodje razni šarlatani i nadriljekari aktivno šire dezinformacije o samom Placebo efektu kao nečemu mističnom i neobjašnjivom, često se povezuje sa snagom "pozitivnog razmišljanja" što iskorištava mehanizme samoizlječenja organizma. Tako da su došli do zaključka da pozitovan stav i vjera pacijenta prema lijeku i liječenju umnogome utiče na ozdravljenje.
Neki ljudi su tu činjenicu iskoristili kao argument protiv Boga, jer tom obrnutom nakaradnom logikom zaključuju da je to što veliki broj ljudi doživjava čudo i fantastičnu promjenu svojih živote zbog vjere u Boga zapravo običan placebo efekat. Drugim riječima žele da kažu: iako Boga nema, zbog njihove autosugestije biva im bolje.

Prije nego dinesemo neke zaključke oko placeba i vjere, podjeliću sa vama jednu predivnu priča koju uzgred pominje i starac Pajsije Svetogorac u jednom od razgovora koji su zabilježeni u njegovim knjigama. Priča je o jednom razbojniku sa svojom bandom odlučio da opljačka jedan bolje snabdjeveni ženski manastir. Presvukao se u Oca i uspio da kao takav udje u manastir. Mada da li ih je baš prevario, o tome starac Pajsije polemiše, što čitavoj ovoj priči daje još jedan dublji smisao. Ali, da bi Igumanija i ostale sestre uzele blagoslov od njega,opraše mu noge. Jedan od prisutnih sestara koja je bila oduzeta prohoda da bi uzela blagoslov za sebe. Svi se iznenadiše od tog čuda koje se desilo. Kad je to vidio razbojnik, postidi se u sebi i pokaja se vrlo (metanoja). Priznade pred svima ko je on zapravo. I priča kaže da razbojnik i čitava banda odlučili da potpuno promjene svoj život, da se zamonašio i odlučio da služi Bogu.
Mislim da ova priča najbolje objašnja šta je placebo efekat a šta djelo Božije. Ako je i bilo takvog efekta kod ove vjerne bolesne sestre koja je čudesno prohodala vjerujući da prima blagoslov od sveštenika a ne obićnog maskiranog razbojnika, to nikako ne može da objasni sve ono što se kasnije desilo. Ono što je Bog uradio je dovelo do metanoje kod rezbojnika i čitave bande. Njihovi promjenjeni životi, taj individualni preobražaj da od razbojnika postane monah, to može samo Bog. Samo njegova milost koja se očitovala kroz ovo nogopranje, nije ograničena ničijom vjerom ili nevjerom, ona djeluje u svim smjerovima i iscjeljuje, obnavlja i preobražava. To je metanoja koju proživljavam i zbog koje znam da Božije čudo prevazilazi svaki placebo efekat. Kao sto stvarni lijek pomaže i njegovo dejstvo je realno, sto kod placeba nije slučaj. Jer i medicinski stručnjaci mogu da potvrde da placebo odlukuje privremenost, nekonzistentnost i nepredvidivost , sto značajno otežava razumevanje porijekla i karatkera placeba. Za modernu medicinu, on je većinom nezgodna nuspojava, nešto što zahteva dodatne studije i provjere. Ako šećerna tableta može donekle da liječi čoveka, kako onda da znamo koliki je efekat stvarne tablete? Placebo ne opovrgava postojanje stvarnog dejstva lijeka, zar ne? Isto važi i za Boga. Njegovo stvarno djelovanje ne mozemo porediti sa kojekavim čudima koje se desavaju ljudima kod raznoraznih iscelitelja, vračara i nadriljekara. To sto je neko dozivio čudo u kojekakvim laznim religijim ritualima, mantrama, idolima, predmetima i "svetim" stvarima ne negira Boga, već upravo suprotno. Potvrdjuje je da je su sve te sotonske lažne prakse najobicniji placebo efekat.
A imamo i drugu stranu iste medalje tkz Nocebo efekat sto se definiše kao sposobnost negativnog vjerovanja i očekivanja da prouzrokuje štetu, tj. negativan efekat, u organizmu. Dok se kod placebo efekta postižu pozitivni rezultati tretmanom koji normalno ne bi trebao imati bilo kakav efekt (npr. šećerna pilula), nocebo efektom se kod pacijenta postiže obrnuti rezultat u zdravstvenom pogledu, usled očekivanja najgoreg.
U Novom Zavjetu citamo sa kada je Isus došao u Nazaret u pratnji svojih učenika, stiga znači u svoj zavičaj, njegovi mjestani poceli su pitati: 'Kakva li mu je mudrost dana? Kakva li čudesa čini svojom rukom?' ... Tako on postade kamen spoticanja za njih ... I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke. I čudio se njihovoj nevjeri" (Mk 6,1-3.5-6).
U poglavlju prije ovog, Isus čini nevjerojatna čuda: izbacuje legiju demona iz opsjednuta čovjeka; neka žena biva momentaljo iscijeljena od krvarenja koje ju je godinama mučilo; dvanaestogodišnja kći jednoga židovskog starješine sinagoge podignuta je iz smrti. Za sve to vrijeme citamo da je Isus kad god bi izvršio pojedino čudesno djelo, rekao onima koje je izbavljao: "Tvoja te vjera ozdravila" (Mk 5,34; isto tako 10,52; Mt 9,22; Lk 7,50; 8,48; 17,19; 18,42).
A šta se desava u sljedećem poglavlju Isus dolazi u svoje mjesto gdje se susreće s najgorom vrstom nevjere. Nazaret je bio grad gdje je Isus odrastao, živeći ondje prvih trideset godina. Sad se vratio u svoj vlastiti zavičaj da bi bio među svojim narodom i svojom porodico..
Nazarećani su čuli za Isusova velika djela i nevjerovatne priče o "silnim djelima koja učini svojim rukama". Međutim, zato sto su ga znali "po tijelu", da je to bio tesarev sin, "onaj mali", nijesu mogli u Njemu prepoznati Sina Bozjega, zato nijesu vjerovali i zato nijesu mogli primiti sve ono sto su svi drugi koji su imali doticaj sa Hristom. Zbog njihove nevjere ne mogaše ciniti mnoga cuda, jer  'tesko je biti prorok u svom selu", zar ne?

Zato, imajući u vidu i jednu i drugu priču , o kaludjericamak oje su primile blagoslov i čudo od laznog svestenika i ovih Nazarećana koje ne primiše ništa od Boga zbog svoje nevjere, možemo prepoznati Istinu unutar ova dva paradoksa, ove dvije krajnosti.  Ono sto je zajedničko kod Božijeg djela i placebo efekta - to je vjera. A vjera je ono čvrsto pouzdanje u pozitivan ishod prije nego što smo ga ugledali. Stvarno čudo je susret Boga i naše vjere. Sako to je Istina, i samo takvo djelo ima vječni značaj.

Danas su u svijetu poznata dva ekstrema po pitanju shvatanja čudesa. Postoje ljudi/vjernici koji ne vjeruju u čudesa a time ni u Boga. Na drugoj strani postoje vjernici, maročito oni radikalniji, koji previše vjeruju u čudesa. Dovoljno je s njima samo kratko ući u razgovor o temi „čudo” ili „ozdravljenje” i osjetiti da nezgrapan i egoističan apsurd vlada u njihovu životu. Oni više vjeruju u čuda nego u Onog koji im cuda daje. Naravno ne samo da su čudesa i čežnja za ozdravljenjem važna, medjutim naša vjera ne smije da se ograniči time, da su nam blagoslovi toliko važni da se pored njih, čuda i želje za magičnim ozdravljenjem preko neke „svete” osobe ili predmeta ništa više nije važno ne vidi. Savjeti drugih osoba, utješna riječ prijatelja, želja pomoći u teškoj životnoj situaciji, iskren razgovor ... ne! Toga nema kod vjernika u čudo. Njima treba znak s neba a ne savjet, njima treba čudo a ne drugi čovjek, njima treba ozdravljenje a ne Bog. Takve je vjernike danas, a sve ih je više, strahota i susresti, jer je za njih sav svijet sotonsko djelo i u svemu se vidi neprijatelja. Isus pak spašava i ozdravlja i djeluje na drugačiji način, On ničim ne zavisi od nas.

Bog je Istina, i On čini daleko više od svakog placebo efekta, jer On je suveren, čini ono sto smo mi nijesmo ni kadri pomisliti ili moliti. Nije ograničen kao placebo i nocebo efekat, čak ni našom vjerovom i molitvom. Jer oni koji su imalip osla sa Bogom, zasvjedočiće da su im se desile stvari koje nijesu smjeli ni pomisliti u najsmjelijim snovima.

недеља, 01. јануар 2017.

Borilački zahvati

U borilačkim vjestinama ima jedan zahvat koji otprilke izgleda ovako: kada protivnik krene u napad da udara rukom (a moze i nogom) ti umjesto da pokusaš sa blokadom, samo zadnjom nogom se pomjeris u stranu, tijelo izmakneš da udarac prodje pored tebe a rukom ga hvataš za podlakticu(potkoljenicu ako je noga) ruke kojom te napada  i samo mu produžiš kretanje.. Kao da mu još dodaš snage na udarac. Nije potreban nikakav napor, doboljno je samo par santimetara da produžis udarac , i dešava se tako jednostavno izbacivanje iz ravnoteže protivnika, da on postaje laka meta za savladati..
Isto važi za verbalne borbe i retoricke vjestine. Kada vas neko napadne, umjesto da se branite i iznosite suprotne argumente, često moze biti efikasan nacin da teze i "argumente" kojim vas opanjkavaju, da još nesto nadodate i izvedete tezu do kraja, do besmisla. Može biti doboljno da protivnika izbacite iz ravnoteže i da ga savladate , jer nije očekivao da se necete braniti...