Ne treba se boriti sa ostrašćenima, sa ljudima koji ne vladaju sobom, koji divljaju na sve koji im se nađu na putu zadovoljenja njihovih prohjeteva.
Pa i Gospod je bježao pred nasilnicama, bježala je cijela porodica u Misir, pred gnijevom Irodovim. Tome odlaženju je učio 70oricu, da u kojoj kući izgube mir, da otresu prah sa svojih nogu, i mir će se njihov na njih vratiti. Kad navrnu divlji, idi dalje. Jer rat nije naš, no Gospodnji. Bježi ako moraš bježati, kao uostalom svi od Avelja do danas, što bježe pred kainovskom "revnošću za Boga", uz ohrabrenje "da gonjena životinja nađe bolje utočištve od negonjene", tako i nas Gospod poziva u dubine kroz talase, do koji oni divlji ne znaju niti mogu doplivati.
Hodajmo po vodi, dok Irod ne umre, utonimo na skrovita mjesta duše, ispod uzburkanih i ustalasanih mora, gdje je voda mirna i pitka, tamo će nam biti objavljenje tajne, za koje ovaj divlji svijet u svojoj ostrašćenosti nikad neće saznati.
Jer čuh od jednog Božjeg sluge, da se luda đeca ne izbacuju iz kuće, nego čovjek mora da ide iz kuće da ide dalje, da bi ta đeca mogla rasti i sazrijeti sama. Čovjek mora da nađe drugo utičište, odakle će pomoći sebi, da bi u konačnom mogao i pomoći drugima. Pa i ta đeca da bi mogla imati gdje doći, jer taj odlazak je Opomena, Znak i Put kojim ona mogu ići u pokajanje, i postati pitoma, naravno, ako požele dom. Jer dom je ono mjesto gdje Otac ne ubija bludnog sina, nego ga čeka da mu se promjenjen vrati i da bi mu mogao pomoći, kad se nanovo rodi.
Коментари
Постави коментар