недеља, 09. април 2017.

Od slave do linča

Danas se slavi praznik Ulaska Isusa Hrista u Jerusalim - Cvijeti, a ja razmišljam kako od slave ljudske do linča je nekad potrebno samo 5 dana.
I tada su kao danas mnogi izašli da proslave Mesiju, koji je došao na puletu magareta, vikali su Hosana, Hosana Sinu Davidovu, bacali grane palme i cvijeće pred njim. U pratnji Isusa, gle, je i Lazar, brat Marije i Marte, koji je još juče na očigled mnogih podignut iz mrtvih, vaskrsao. Gledaju ga kako hoda pored Isusa veseo a do prije neki dan išli su mu na sprovod. Kakvo nevjerovatno čudo? Nesumljivo da je Bog sa ovim čovjekom Isusom iz Nazareta.
A šta se desilo da su upravo ti isti ljudi, koji ga danas veličaju i slave Ga kao boga, poslije samo nekoliko dana u glas frenetično vikali "Raspni ga, raspni ga, nećemo njega, oslobodi nam Barabu"?
E pa taj Isus im je dirnuo u "svetinju", dirnuo im je u glavni biznis. Ti vjernici su od Hrama, napravili razbojničku pećinu, sredstvo sticanja velike moći i novca, Za taj najveci crkveni praznika Pashu, mnogi gradjani Jerusalima, imali prilike da prodaju "svete stvari", da prodaju "žrtvene životinje" i posebne biljke, ogromnom broju vjernika koji su hodčastili Jerusalim.
Tako to biva, sa ljudskom slavom, traje samo do prve krivine, do prve iskrene riječi, do prvog suočavanja sa njihovim licemjerstvom, srebroljubljem i nepoštenjem. Slava traje do ticanja u njihove "nacionalne interese" i "svetinje". Tada se raspiruje brualni linč, prema svemu , pa i prema Bogu i Njegovim iskrenim slugama.

недеља, 26. фебруар 2017.

Restauracija

Nevjerovatno koliko ovaj Discovery poklanja pažnje reciklaži otpada i restauraciji starina. Najbogatiji vide vrijednost u ovim procesima i žele da ukažu i da osvjeste da sve ima vrijednost i da se ništa ne treba odbacivati. Vjerovatno su zato i bogati.
No, ako ovo vrijedi za otpad i krševe od auta, koliko više vrijedi za ljude koji imaju nemjerljivu vrijednost za Boga, a kamo li za nas ljude. Bog ne čini ono što čini velika većina, ne odbacuje one koje iskoristi ili koje ne može više da koristi. Nema On ljudi za bacanje, kao neki od nas, suvise On vrjednuje svakog sa kojim je imao doticaja i cini sve da ih obnovi. Ne ponaša se po vrlo raspostranjenoj fensi klišeu "ah, ima još milioni žena ili muškaraca koje mogu upoznati i stvoriti neki novi odnos i prijateljstvo. Ne želim da trosim vrijeme i da se bakćem i popravljam stvari koje ne funkcionisu kao nekad."
E zboga takve osionosti, mnogi od nas su siromašni u odnosima sa ljudima, puni neke gorcine zuve sami, bez djece, prijatelja i ljubavi. Dobri ljudi su vrlo ograničeni resurs, kojeg moramo reciklirati i restaurirati. I to ne samo kao nekakva krpljavina, već je to nesto mnogo više. Kao u ovim emisijama na Discaveriju, Bog kada restaurira odnose i ljude, ne vraća stvari samo u pređašnje stanje, već vidimo jedan kvalitet više i novi sjaj. Znamo po Pismu da je Isus drugi Adam. On je ona obnova nade u čovjeka i mogućnost njegove restauracije od posljedice pada u grijeh. Medjutim, mnogima izmice da je Isus mnogo više od čovjeka, Adama. Isus je Bogocovjek, pa to cini inod nas. Mi u procesu obnove primamo Duha Svetoga, silu da živimo jedan novi kvalitet, ne samo u spostvenim snaga. Pa i nasi odnosi takodje, nakon obnove postaju mnogo više nego sto su bili, mnogo dublji i iskreniji...
Mi itkrivano da je naše zajednistvo jedan Organizam, bogovovjecanka zajednica ljudi i Boga, Crkva Njegova.
Naše veze postaju teoatruke, bozanski silne, koje se ne kidaju lako. Postajemo jedna porodica, jedna duša, jedna suština.
Jer i ako nas Bog u svojoj milosti susreće na našem dnu i onom nivou vjere koji je nama dostižan, On ne čini to da bi mi ostali na tome, nego da nas po čudenoj milosti svojoj u Hristu, podigne na Svoj Tron, da sjednemo za Njegovu Nebesku Trpezu, da jedemo sa Njegovog Stola, kao Djeca Bozja, kao braća i sestre u toj Nebeskoj Porodici, u kojoj smo svi medusobno jedno drugome dragocjeni. .
Zato ako znas da tvoj brat ili sestra ima nešto na tebe, kao sto Pismo nalaze "ostavi sa strane svoj molitveni dar (i neku oravdu) koji si htio da prineseš Bogu, idi izmiri se, oprosti i sebi i njemu, učini sve sto je do tebe da resturiras vaš odnos, pa onda dodji u Crkvu i moli se Bogu. I bićeš uslisen. Jer Njemu je vaznija poslusnost od zrtve, njemu je vaznija nasa zajednica, ljubav i milosrde od bilo kakve pravde i osude. Tek tada pstačemo zaista bogati ljudi, i shvatiti da smo već imali ono što smo navodno cekali od Boga. Bićemo bogati jer znamo novi sistem vrijednosti,  znamo vrijednost procesa restauracije i reciklaže. Bogati snažnim zajednistvom, sabornosću i odnosima koji nas vezuju, koje niti jedna vrata paklena neće nikad nadvladati.

петак, 24. фебруар 2017.

Ljubav zasnovana na performansu

Mi neki smo vaspitani u patrijahalnom i konzervativnom drustvu u kome se ljubav i pažnja roditelja morala zaslužiti, uspjehom u školi, lijepim ponašanjem ili poslušnosću. Rasli kao da je to normalno, postali smo dobra djeca i možda lojalni članovi zajednice ali trajno hendikepirani za ljubav i iskrene medjuljudske odnose. Sad skupo plaćamo ovu "filozofiju zivota" i ne znamo sta sa nemirom i paklom u duši, cijeloga života. Sve zbog "ljubavi utemeljene na performansu" i prihvatanju na osnovu djela. Osjećamo da nam nešto izmiče, ne uspjevamo ni sebe voljeti i prihvatiti a kamo li druge. Osjećamo taj pakao i radeljenost duše izmedju onog sto jesmo i osjećamo i onog što se od nas zahtjeva da budemo i radimo.
A cijeli univerzum počiva na Bozjoj bezuslovnoj ljubavi i prihvatanju nas onakvim kakvi mi jesmo. E u tome je razlika izmedju duhovnosti i religije, kao sto je razlika izmedju ljubavi i straha. Duhovnost je svijest da ne postoji konflikt izmedju onog što je moja bit i suština i onog što je volja Božja za moj život. Ko pronadje Boga , pronasao je sebe. Tek tada shvatamo da ako nas je On prihvatio, ne moramo pristati na ovu opaku stvar i biti nekim ljudima ono sto nijesmo, samo da bi bili voljeni i prihvaćeni po nekim pravilima koje nam običaji, moral ili religija nameću, pod prijetnjom zatvora ili pakla. Jer gdje ćes većeg pakala i robije, na ovom svijetu, kada ljubav nekog nama važnog moraš zasluziti ili zaraditi, i to iznova i iznova.
Ali zato sada mozemo nasoj djeci pruziti bezuslovnu ljubav i prihvaćenost