среда, 18. јануар 2017.

Na smetlištima ovoga svijeta

Tražimo dobre ljude, iskrene prijatelje,prave ljubavi, životne saputnike i ne nalazimo. I od toga pravimo žalopoljke i cijele filozofije kako nema više dobrih ljudi. A može biti da u svojoj lakovjernosti tražimo na pogrešnim i uvjek istim mjestima. Kao u onoj Markesovoj knjizi Sto godina samoće, kad je jedino ona slijepa baba ,od sto godina, znala da pronadje izgubljene predmete u kući. Jer svi ostali su ih tražili na uobičajenim mjestima, a ona je osluškivala kretanja i pazila kada bi koji ukućanin izašao iz uobičajene rutine kretanja, obično bi na tim mjestima se nalazili traženi predmeti. Jer ljudi uvjek idu i vraćaju putevima koji su im poznati i takvih se jedino sjećaju.

Jutros shvatih da ne tražimo na mjestima gdje ih obično Gospod traži i gdje je, mnoge od nas, i pronašao. Na smetlištima ovoga svijeta. Ja kad zamišljam andjele Gospodnje, ja ih zamišljam kao ovog starca pored kontejnera (slika) koji ide za onim što je ovaj svijet odbacio i prezreo i tu traži imali nešto vrjedno. Gospod je izabrao ono posljednje, slabašno i malo, da na tome pokaže svoju veličanstvenu silu i premudrost, da posrami prvake i slinike ovoga svijeta. Ta svi shvata da je On na djelu.



Zato prijatelju možda tražiš na pogrešnim mjestima, krenuo si po vrijedne stvari na uzvišicama ovoga svijeta, koja si vjerovatno mnogo puta obilazio. Tamo vjerovatno neces naci ono sto ti srcu treba i što je Božja volja za tvoj život. Pokusaj da promjenis pravac kretanja, pokusaj da kao andjelo Bozji , zadjes na mjesta koja ne pohodi ovaj svijet u svojoj rutini, zamadjijanih ociju i zaslijepljenog uma. Prevazici ponos i malogradjanske komplekse i počni da prebiras medju stvarima i mjestima koje je ljudi zaobilaze, koje preziru i kojima se podsmjehuje većina. Na tim smetlištima svijeta pronaći ćeš izgubljeno, ostavljeno i przereno, oko toga nećeš morati da se otimaš i biješ sa silnicima , a to će biti kao onaj grumen zlata u blatu, koji dovoljno samo malo oprati i očistiti , i pokazaće se blistava sjaj unutrašnjosti koja se nije okaljala smetlištem i blatom, naprotiv.


Po motivu Polanica Korincanima.4.13,14 "...postasmo kao smetlište svijeta, svima smeće do danas.Ne pišem ovo da vas posramim, nego vas poučavam kao svoju milu djecu.".

понедељак, 16. јануар 2017.

Velika vrata

Često ljudi misle da pretjerujemo kad pričamo o zivotnim borbama, o
protivnicima, neprijateljima ili oponentima, kako ih je mnogo i kako je prljava borba. A jutros procitah dio poslanice Korincanima , sv. apostola Pavla, koja o tome govori i veoma se ohrabih: "Otvorise mi se velika i za rad povoljna vrata, ali je protivnika mnogo."
Razmisljam kako je to cudesno ali i paradoksalno otkovenje ovog istinskog Bozjeg sluge, koji ima taj pogled i prorocki uvid, pa sagledava sjajne mogucnosti za djelovanje ali istovremeno i mnostvo neprijatelja.
Rekao bi nevjest covjek, kakve su to povoljnosti kad je tolika opozicija? O cemu govoris?
Ne razumiju ili navodno tvrde da nemaju tih problema, oni koji nikad nijesu ucinili korak vise i bili blizu blagoslova i velikih prilika. Ti ljudi zive u "mirnim" ustajalim rukavcima zivota davno pobjegli od svake konfliktne situacije i borbe, ne razumiju sta govorimo i kako je presudno vazno ali i opasno jednom jelenu prići izvorima pitke vode. Tamo na izboristima skupljaju se vukovi i sakali, brane svoja pojilista i vrebaju žrtve. Samo onaj koji zazeli ciste vode one koja dusu krijepi taj zna za prave stvari i razumije da mjestima gdje je veliko bogastvo, uzicaj i moć tesko je pristupiti, da je tamo sve pitanje zivota i smrti.
Gospod nas hrabri rijecima "Saljem vas kao ovce medju vukove. Ali ne brinite, ja sam sa vama. Pastir Dobri , koji polaže život i čuva svoje stado." Sta mislite kako je ovcicama medju vukovima? Ja mislim da im se ledi krv u zilama, i sve djeluje kao da će ih u treptaju oka proždreti. Ali iz nekog razloga, ne biva tako. Samo ako se.odvazimo i predamo svoje zivote u Gospodnje ruke, mozemo krenuti na ona ta izvorista ovoga svijeta, mozemo prepoznati sjajne prilike i velike mogucnosti i zadobiti ih, uprkos snaznom protivljenju. Jer to je nase nasljedstvo. Uzmimo ga.

Ne mijenjam svoj tim i kada gubim

Život nije fudbalska utakmica. Postoje odnosi koji prevazilaze svako poimanje takmicenja i igre na pobjedu.
Zato i kada gubim ja ne mijenjam tim. Jer nema u životu pobjednika ili poraženih sve dok i jedan tvoj je na podu i nema tog cilja kojega je vrijedno protrčati dok svi tvoji ne prodju crtu. Tek tada možeš biti spreman ponijeti vjenac i reći bilo je vrijedno, pobjedio sam jer sam sacuvao ono sto je bilo moje. Bez njih ne zelim na tron i zlatne medalje.