Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за јануар, 2020

Nikad više

Pismo Crne Gore Srbiji (poslije razvoda, oko imovine i djece) Pisao sam pjesme o našoj ljubavi, veličao ono što nas spaja, čeznuo za zajedništvom, sanjao o zajedničkim poduhvatima, slobodi, ravnopravnosti i jedinstvu. U toj borbi sam otvorio svoj dom, dao svega sebe, po cijenu pogibije i nestanka, sjećaš se one Badnje večeri 1916. Nesebično i naivno stao u tvoju odbranu i zaštitu, rekao u pismima iz bolnice: hej, ne boj se, sve je moje i tvoje, sve ću dati i uraditi za nas.  Nijesam slušao taj nemir u svom srcu, nijesam mario za one koji su me upozoravali na tebe i tvoje proračunato srce. Valjda su sve iznevjerene ljubavi iste.  Svega me je koštala ta borba za tebe, iscrpljen, ranjen i bolestan pa sam i morao da nadjem spas i utočište, da bih preživio. I onda, desilo se sve čega sam se bojao, ti si draga moja iskoristila trenutak moje slabosti, i okrenula sve moje protiv mene. Vješto si napravila tajne dogovor sa nekim moćnim ljudima da bi sačuvala i obezbjedila svoju pozic

Starac i more, jedno su

Plivao sam i grabio, želio mirne luke i dubine da dosegnem, a samo su se širile nove pučine i horizonti gdje više nije bilo ničeg, ničeg za što bih se uhvatio, a ispod mene bi se otvarali bezdani bez oslonca i počinka.  Dok ne shvatih da je počinak uvijek bio tu u meni, odmor i dubine u trenucima potpunog predanja i tišine. Jer more i starac su jedno.