понедељак, 29. август 2016.

KADA TI JE STALO

U vezi prethodnog što sam pisao ima još jedno veliko zlo a to je da kada ljudi (većina) vide da ti je do njih ili nečeg u vezi njih stalo, počinje tvoj pakao, osjete neku moć nad tobom, zauzimaju nadmeni stav i iskušani su da te iskoriste i izmanipulišu...
Kada se sjetim moga života kada sam bio iskoristen, prevaren i izdan bilo je to upravo onda kada sam imao najplemenitija osjećanja, veliku želju i energiju, kada sam činio i natrpirodne napore, davao cijelog sebe bez kalkulacija.. Ali to ovima nije bilo dovoljno, nijesu to cijenili i vrednovali, vidjeli sansu za zadovolje svoj ego i neke svoje prohtjeve. Cesto sam se sa Bogom raspravljao: "Kad god krenem ka onom u sta silno vjerujem , sto je zaokupilo cijelo moje srce i dusu, na mene sve se okomi, ustaje sav pakao i ljudi, čini mi se. Svuda sam nailazio prezir i porugu, odbacivanje i protivljenje.. Zasto Boze? Zasto ako nekome pokazem da mi je stalo , on se utripuje i misli da je ko zna sta, oholo gleda sa visine koju sam mu ja svojim odnosom stvorio, pa se kao dosadju mojim izjavama ljubavi i paznjom, pokusava da koristi situaciju a sto je najbjednije, misli da me posjeduje, da može kontrolisati i nametati svoju volju i hirove..
Zasto ljudi kada vide da ti je stalo do posla, pokusavaju da te pretovare sa onim njihovim duznostima, spletkare i podmeću ti noge sve zato sto vide da ti je stalo.. Dok dvojica ili trojica vuku tim, oni ostali cekaju loptu u sesnaestercu i prave se vazni pogocima i sansama.koje si im ti svojim preglastvom i borbenoscu stvorio. Stvari idu samo dok ih ti guras i odnosi traju samo dok ti ulazes...
Jos ako to nesto imaju do čega ti je stalo, podizace cijenu, odlagace predaju, pokusati da jos sa necim uslove i ucjene , sve samo zbog toga sto vide zelju , cistu i neiskvarenu..
A kaze Mesa Selimovica, da je želja najljepse nesto na svijetu?
Za koga je najljepse? Možda za onoga koji je predmet zelje ili onaj koji je pregorio i izgorio u vatrama svojih zelja i strasti, pa u jeseni života nakon svih promasaja shvata je ta nova želja i strast dragocjenost koja se ne propusta.. Ali ne i mladost i nevinost zivota, ona je prevarna i puna želja, pustih zelja, nerealnih, neosvatrivih, bolnih i glupih...
Jer kada ti je stalo , nema niceg uzvisenijeg od tog, niti većeg prokletstva i pakla koji se pred tebe tada otvara.. Pakao i agonija boli, odbacenosti, uvreda, prezira, ponizenja, čekanja, prevara i laži, samo zato sto si onaj kome je stalo.. Kao u Vitlajemu na Mladence, kada se nešto veliko i spasonosno rodilo ustajao je sav pakao i krenule su sve vojske da unisti i ubijaju sve sto se rodilo sve sto je zeleno i cedno.... Sve ono sto je žudno zivota i ljubavi postaje predmetom najveće odmazde i zla..
Ne zavidim nikom kome je stalo do uspjeha, moci, vlasti, novca, provoda i slave. Drzi se dobro prijatelju.. Žao mi je te je, tebe koji krećes.bez mudrosti medju podlace, u rat bez oklopa i maca , go i bos na uzareno ugljevlje i trnje ovozemaskih pozuda i strasti.. Tuga me ne zat tobom kad vidim kako bezglavo srljas vodjen najoplemenitijom vatrom srca, kako ces izgoriti u ognnu svojih zelja , snova i strasti.. Kao nocni leptir na uzarenu lampu, krenuo si visoko lmda letis kao Ikar ka Suncu, pa istopljenih krila gines i padas na dno.. Tvoje je pozuda sva tvoja ljepota ali i sva tvoja propast i prokletstvo..
Sta ciniti? Pitas me, kako zivjeti i voljeti? Na jednom mjestu Bog reče"Trazite najprije carstvo nebesko (mir, radost , ljubav) a sve ostalo če vam se nadodati.. Umri sebi i svojim zeljama da bi ozivio"
Mucio sam se i ja dosta sa ovim tezama , borio se da nadjem smisao u ovim rijecima... Kako Gospode da zivim bez svojih zelja?.. Kad me.svako htjenje kostalo previse boli. Nijesam vise voljan da me i najmanji trn ubode.. Treba li da odustanem od svega do cega mi je stalo, da odustanem od zivota od svojim snova da bi prestalo sve ovo manipulisanje, povrede i zastrasivanja.. Sta ce biti samnom, hocu li sebe izgubiti..
I kad sam sam mogao cuti: Mrtav covjek ne osjeca bol, mrtav covjek ne osjeca uvredu i prezir.. Umri svemu tome do cega ti je bilo stalo a.izmicalo ti je kao fatamorgana da bi se nanovo rodio i zadobio nesto mnogo vrijednije... Da postanes novo stvorenje, novi covjek.."..
Zaista niko nije spreman do ocajnik da krene ovim putem. Ocaj je najbolji vodic kroz ovu dolinu zelja, htijenja, zudnje i strasti.. Ocaj te dovede do vrata, do mjesta gdje pukne jedna opna, spadne sa tebe ljustura i tu usred smrti desi se novo rodjenja.
Tek tada se mogu razumjeti one Selimoviceve rijeci.. Pocinjes da zelis bez ocekivanja, to te raduje a  e razkcaraca, pocijes da volis bez straha, bez kontrole, posesivnosti i grča. Pocnes da zaista zivis i djelas tako da ti je vazniji mir i spokoj od neke euforije i slave, vaznija radost i smijeh od neke ambicije i laktanja, vaznija ti je ljubav od ljubomore, strasti i egzaltacija..  Spreman si da cekas ono sto zelis smireno i vjerno, jer za bezglavo jurenje je bilo vremna. Oprez i postenje ti je ispred grabeza i koristi , pa ti se otvore neke nove dimenzije i unutrasnji svijet tako da ti sav ovaj spoljni svijet i sve sto ti on nudi izgubi vrijednost, čar i omamu..
I sto je onda najzalosnije sto vidis, da su svi oni do kojih ti je bilo stalo i sve ono sto do cega ti je bilo stalo, pocelo nekako sada da ti se nudi, cak uz neku frku jer vide da gube kontrole i.moc nad tvojom zrtvom, pocinju da vicu na tebe da te cimaju i vuku i da traze neke "lijepe stvari " iz prošlih dana.. Pocinje drmusanje onog mrtvog covjeka koji je davno umro za ovaj svijet. Kojeg su zapravo upravo oni u svom sebicluku i oholosti ranili i ubili.. Sad hoce da ga ozive i da ga vrate.. Ali toga vise nema, ne zato sto je to neka pravda, vec zato sto je to nesreca ovoga svijeta.. Sad je tu jedan drugi covjek, koji nije iz njihovog svijeta, koji nije napravljen od njihovog materijala, koji vise ne moze da hoda njihovim ulicama , da igra u njihovim filmovima.. Za njega vise nema u tome niti kakvog mirisa i ukusa, nista sto bi ga mamilo i sludjivalo, nema.ni krvi , ni vriska, ni stenjanja, ni zadovostvava .. Nema vise bola ni patnje, samo neki tupi udarci na mjesto obamrlo od anastezije duha. Taj novi stvor  je presao crtu, otisao na drugu stranu.. U l slobodu.. Hoda uzignute glave, gleda pravo u ocu, bez straha i nemira, potpuno oslobodjen od njihove manipulacije i kontrole.. Nemaju vise vlasti i mogucnosti da mu naude..
Postao je bogocovjek..Koji jedino moze da se moli za sve njih i zahvaljuje Bogu cak. Znajuci da su ga svi ovi "gorki prijatelji" doveli na vrata k Njemu. Onom koji me nije prezreo, ojome kome je bilo stalo, onome koji je dao sve za ovo malo duse sto dise ispod srca.. On je leptir koji je prostao pravoj svjetlosti koja gori ali ne izgarara, koja plamti a ne unistava, u kojoj ono do cega joj je stalo , zna da je vec odavno primila..

недеља, 28. август 2016.

RAZOBLICAVANJR MANIPULACIJA NAŠOM DOBROTOM

Ne znam kako da obajsnim jednu vrlo perfidnu manipulaciju koju sam vidio kod ljudi... Znaju da si vjernik (ili da si dobar čovjek, svejedno) da se trudis da učiniš ispravnu stvar, da budes korektan i posten, da oprostis i da predjes preko nekih zala koji ti ljude čine i onda neki to pokušavaju da iskoriste, pa traze neku uslugu a istrajavaju u svom bezobrazluku, računajući na tvoju dobrotu....
Čuh jednom "Ma lako ćemo sa njim, dobar je on, pomoći če, vidječeš.." Bilo je u tome nečeg odvratnog i podmuklog... Što reče jedan čovjek, sa kojom sam se riječu dugo borio, da li je ispravana: " Nije mi što traže uslugu, nego sto očekuju da ja moram to da im je učinim"..
Zaista , dobrota i milost se ne može zahtjevati ni od Boga a jos manje od ljudi...Pa dobrota ne bi bila dobrota ako bi bilo kakvog osnova da se zahtjeva.. Ne možeš da svaštočiniš i sa računaš da če neko i dalje da bude korektan i milostiv.. Kao u onoj ojesmi Zdravko Čolić "Bog nek prosti pa zato je bog..".. Me nemoj! Ne znamo li da nije bog samo nadlezan za oprastanje nego pomalo i za kaznjavanje.. Ako neko istrajava u svome podlosti, sebičluku i svojim manipuacijama ne može da očekuje i računa na nečiju dobrotu i oprostenje.. Jer ne oprastam ja zbog tebe koji mi to cinis ili to zahtjevas, već zbog sebe i svoje savjesti i Boga.. Ako dajem dajem jer tako vjerujem da treba a ne zato sto neko me na to obavezuje.. Posebno je podlo kada te te iste svastočine osudjuju ponosno, pozivaju se čak na Sveto Pismo, na postenje, cojstvo i junastvo i na neke moralne zakone, pa ti kazu : Evo kakav je to čovjek, on vjernik??? .. Kad su njihovi interesi u pitanju usta su im puna peavde i pravednog gnijeva, pa pricaju svuda okolo kako.si zao i pokvaren jer nećes da im "pomognes".. A mozda si takvima vec 99 puta pomogao, ali "ovo sto si sad uradio, vjeruj, duboko me je razočaralo.".. Takvi će se pozivati na tvoje obaveze jer si rodjak, jer si direktor, jer si otac, jer si muz, jer si kum, jer si brat, jer si clan partije ili ko zna sta, jer nema veze kakvi su oni i sa kakvim namjerama dolaze po uslugu, ti prosto moraš to da im učinis.. Kazem, vrlo , vrlo perfidna manipulacija.. Kad naidje na tvoje NE, svaki prosječni manipulator če krenuce sa osudama, pucaće na tvoj osjecaj grize savjesti, pozivace se na Boga, ucinice sve sto je potrebno da bi te slomio i ostvario svoju zelju ili hir.. Dugo me je mučilo ovo kako da kazem NE u ovim situacijama a da ne osjecam krivicu u svom srcu .
Sveto Pismo.i ako predvidja sve one odredbe i zapovjesti o davanju i pomaganju te odredbe se odnose ponajprije na onog koji vam njima maše ispred nosa...
Milost i dobrota , od Boga pa i od ljudi, pripadaju isključivo onome koji vam čista obraza, sa ispravnim stavom i postovanje vase volje dolazi i traži pomoć, bez daljih prica, očekivanja i prisiljavanja. Takvom čovjeku treba pomoći, takav će vam znati to vrednovati i takav ce vam zahvaliti, jer miost da se moze zasluziti ne bi bila milost vec naknada, ona se ne podrazumjeva i ne zahtjeva , jer je nezasluzena naklonost da ne primimo zaista ono sto smo zasluzili u svojoj pakosti...

субота, 27. август 2016.

PNEUMA-MNISTARSTVO UTJEHE I OHRABENJA

Da imam vlast uveo bih jedno Ministarstvo utjehe i ohrabrenja, koje bi imalo samo jednu misiju - da ide od pravednika do pravednika i da im govori jasno i glasno da nema krivice na njima; da ne ubijaju sebe u pojam što su pored svih svojih napora pretrpjeli poraz; da ne krive sebe što su odbačeni zbog istine koju se rekli; da ne analiziraju svoje slabosti jer su ostavljeni kada su najviše sebe davali; da ne očajavaju kad gori od njih napreduju i ohole se; da ne gube nadu kada ne nailaze na prihvatanje i pravdu, kad ne dobijaju ono sto im legalno pripada, nego im se grubo otima...
Da uveo bih takvo jedno tijelo i osposobio i poslao tim "spasilaca nade", jer nažalost neki sveštenici i hrišćani ne rade taj "posao", zbog.koga postoje.. A šta je misija crkve ako ne širemje jevandjelja (radosne vijesti) , da ima nade za sve nas, da ima plate za pravednika, da Bog vidi sve i da zlo neče trajati dovijeka, da svemu je odredjena granica!..
Ali ne mi, u svojem navodnom znanju svetih knjiga, ubjedjujemo sebe da je sa nama sve u redu dok "promućurno" trazimo trun u oku brata svojega, hvatamo ga na cake, sa prezirom gledamo na ništega i nemoćna koji propada na drustvenim ljestvicama i siromaši, a tražimo društvo i naklonost onih moćnih i uspješnih, njihovo prihvatanje i laskanja, slusajuci njihove "dobronamjerne savjete" o politicki korektnom govoru i sl... Nudeci jeftinu milost bezboznicima u zamjenu za ocuvanje politickih i nacionalnih interesa.
Na neki način saučestvujemo u odbacivanju i prezrenju svega onoga što je ovaj naopaki svijet odbacio i prezreo, proglasio neuootrebljivim i bezvrijednim..
Ne znam kako ali crkva je stala na stranu bogatih i moćnih elita, legitimisala ovaj izobličeni sistem vrijednosti koji odbacuje sve sto mu neposredno ne koristi i ne obezbjedjuje usojeh i slavu. Stala na stranu Sistema koji je ono nekulturno, vulgarno, manipulatorsko, sebično proglasio za prihvatljivu realnost a obmanu za vrhunsku vjestinu pregovaranja i javnog djelovanna i pocela.da.se stidi onih "koji se nijesu snasli" , koji ne napreduju na ljestvicama hijererhija moći i drustvenih priznanja.. A zar ne znaju , zar su zaboravili, da je Bog davno izabrao drugu stranu stranu, da im je postao suparnik i sa je upravo uzeo "ono odbaceno, neznaveno i nemocno" da na njima pokaze svoju silu i slavu, kako bi posramio one "mudre i mocne" i sad i za svu vjecnost, a u krajnjem da bi svakom omogucio da dodje svijesti i do pokajanja..
Ali ne i mi, upali smo duboko u jednu laz, da prezrivo sazaljevamo one koje Sistem odbacuje i kaznjava.. Svi deklarativno prigovaraju na moralnu dekadenciju i nakaradni sistem vrijednosti pa.ipak i dalje gledamo nekako otuzno, kritikujemo poraze, srameci se "stradalnika", onih koji gube bitke sa mocnicima ovoga svijeta i držimo se po strani odricuci se kao Petar Isusa, da ga ne poznaje... Ali mi idemo toliko nismo da cak objasnjavamo neuspjehe pravednika i trazimo odredjenu krivicu u "nemudrosti" njihove pravedne bitke i njihovih rijeci.. O kako je to bijedno da bjednije ne moze biti.. O crkvo Bozja, na sta si spala..
Zato nam treba jedno novo Ministarstvo nade koje ce sici u katakombe hriscanstva posljednjeg vremena, jer u katakombama je mastalo u katakombe ce se vratiti.. Sići na samo dno drustvenih ljestvica i reći ovoj posljednjoj generaciji Odbačenih, i to perfidno i podmuklo odbacenih i od Sistema i od Crkve - nema krivice na vama, lazu vas, radujte se jer velika ja vaša plata na nebesima.. Ti sluzbenici nade će ih zagrliti u jednom novom prihvatanju i reći im glasno - ostanite takvi, baš takvi, predivni ste i dragocjeni, na vama nema nikakvog nedostatka i mrštine, vi ste savršeni, kao što je Otac vaš na nebesima. Iizdržite još malo , samo malo, jer Osvetnik vas dolazi, na bijelom konju, plata Njegova ide sa Njim.. Vi ste so ove zemlje, vi ste ono malo pravednika koje su zadržavali sud nad Sodomom i Gomorom, zbog kojih se sad odlaže Njegov dolazak, ne bi se još neki izbavio..
Izadjite iz Sistema ovog svijeta, radujte se kad vas ovaj opaki Sistem odbacuje kao strano tijelo, kada vam govori da nijeste vrijedni, da ste ste nekvalifikovani, da za vas takve "naopaje" nema.mjesta inema posla i da nijesti dobrodošli, da ste slabi i bezvrijedni..
Rekoa bih im: Ministarstvo utjehe i ohrabrenja vam zvanično saopštava da čak izadjete u trku iz tog Sistema, da ne bi vas stigao Sud koji uzurbano dolazi da prozdre i unisti tu Bludnicu koja se opija sa carevima i moćnicima ovoga svijeta.. I još ti kaže, da se ne bojiš, nećeš umrijeti, nećeš nestati jer Gospod je Gospod srebra i zlata, svih resursa na nebu i na zemlji, da je kadar pobrinutizasvoje i pokazati tajne izvore koji su pripremlji još od postanka svijeta za tebe i mene, za baš ovo vrijeme i za ovaj čas.. Maranata!

петак, 26. август 2016.

PNEUMA - Poštovati državu je zapovjest Gospodnja

Crna Gora je presedan u pravoslavnom svijetu, pa možda i u cijeloj hrišćanskoj vaseljeni u kojoj dominantna crkva osporava državu u kojoj djeluje. Ne kažem vlast, a i o tome ću nešto reći, već upravo državu. Osporava njene osnovne atribute...

Osporava crnogorsku naciju - koja je navodno sotonska tvorevina, kako kaže u nečuvenoj izjavi iguman manastira Dajbabe u vrijeme popisa. Zatim, osporava njenu teritoriju koja je navodno komunistička tvorevina (izjava mitropolita Amfilohija)... Osporava i utvrđenu ganicu sa susjednim zemljama što je veoma delikatno bezbjednosno pitanje (slučaj Sutorine i episkopa hercegovačkog Grigorija), a da ne pričamo o čitavom nizu osporavanja jezika (naziva jezika i latinice kao pisma) pa do kulturoloških, arhitektonskih i drugog crnogorskog istrojskog naslijeđa.. Znamo li da Crna Gora je jedina dominantno pravoslavna zemalja u kojima se granice crkve ne podudaraju sa granicama države, samo naivni misle da je to slučajno, pa dobijamo slučaj sa elementima etnofiletizma, jer da na tlu Crne Gore djeluje pored MPC i još tri episkopije SPC, od kojih je jedna sa sjedištem u BiH koja se prostire do Herceg Novog a jedna u Srbiji-Mileševska eparhija, koja djeluje od Bijelog Polja do rijeke Tare. Kad se u taj kontekst stave i oni skandali sa Filaretom koji je prelazeći pješke preko Jabuke osporavao granični prelaz ili Amfilohijevu priču o Metohiji kao crnogorskoj teritoriji i to u sred ove napetosti oko utvrđivanja granice sa Kosovom, onda je jasno o čemu pričam.Nepoštovanje Ustava: Vrhunac je nepoštovanje Ustava i zakona naše zemlje, kada SPC odbija je da se registruje kao sve ostale vjerske zajednice, sto je evropski standard... To se sve poijedično spušta na pastvu i multiplikuje, pa imamo slučaj da većina vjernika koji se izjašnjavaju kao srpske nacionalnosti imaju aktivnu ili latentnu rezistenciju prema svojoj Državi. Taj otpor je dubok , iracionalan i slojevit i osjeća se u vazduhu kao napetost. Da se razumijemo, neka svako djeluje u skladu sa svojim političkim interesima, ali jednu veoma važnu stvar mora znati, da ne može onda da se nazivaš hrišćaninom- pravoslavcem, znajući kako je istočno hrišćanstvo eksplicitno kad je ovo u pitanju.

Poštovati državne zakone i raditi za dobrobit društva suština je hrišćanskog i pravoslavnog bića, a opsjednutost nacijom i mržnja prema drugima, kao i traženje osvete za istorijske, ratne i druge nepravde je nedvosmisleno grijeh, i to veoma ozbiljan.Istočno hrišćanstvo se bazira na integritetu vlasti koji proizilazi odozgo. Samo takvo poimanje Države, koju nećete pročitati u doktorskoj disertaciji knjizi jednog od najglasnijih glasnogovrnika SPC u Crnoj Gori, može da objasni utemeljenje državne sile ili države prava u vlasti Isusa Hrista, koji je "Kralj Kraljeva, Gospodar nad Gospodarima"..  Upravu u odnosu na takav karakter vlasti koji je božanski, ona kod istočnih crkvenih otaca zadobija jednu vrstu liturgijske forme. Ali samo u Crnoj Gori, u čitavoj pravoslavnoj vaseljeni, u pojedinim crkvama nećete čuti da se mole za vlasti zemlje u kojoj žive, kršeći tako i Sveto Pismo i kanone... Riječ Božja zapovjeda da se vjernik moli za vlasti u onom mjestu gdje živi da bi zbog opšteg dobra i njemu bilo dobro, da "tih i miran život poživi u svakoj pobožnosti.."Samo kod nas vjernikom se proglašava onaj nacionalista koji je u nekom buntu i "pravednom gnjevu" prema svojoj Državi, koju negira. Ne stide se ljudi a Boga se ne boje pa oholo i sa nepoštovanjem govore o državnim simbolima i našim državnicima koji predstavljaju vlasti ove države.Hrist tako nije učio, postojanje države i njenih službenika je po promisli Božjoj, ona predstavlja božansku službu, a osobe koje vladaju Božiji su službenici – liturzi, zastupnici.  Moć i integritet države dat joj je samoga Boga, čak i onda kada je karakter vlasti upitan i problematičan:Mora se poštovati autoritet države: Država predstavlja jedini entitet koji je u stanju da prepozna neprijateljske elemente po mir, slobodu i bezbjednost zemlje i da zatraži od svojih građana spremnost da za svoju zemlju polože i sopstveni život. To je ono što je izdiže iznad svih drugih organizacija. Da bi sačuvala poredak, mir i stabilnost, oružane snage i zakonodavni sistemi trebaju garantovati pravno konstituisan poredak i autoritet države.Poslanica Rimljanima 13:1-7 kaže i ne treba joj tumač: "Svaki čovjek treba da se pokorava pretpostavljenim vlastima. Jer nema vlasti a da nije od Boga; Bog je postavio vlasti koje postoje. Stoga, ko se protivi vlasti− protivi se Božijem poretku, a koji se protive primiće svoju osudu. Jer vladajući nisu strah za dobro djelo, nego za zlo. Ako pak hoćeš da se ne bojiš vlasti, čini dobro, pa će te vlast hvaliti. Ona služi Bogu za tvoje dobro. Ako pak činiš zlo, boj se; jer ne nosi mača uzalud. Ona je u službi Bogu, gnjevni osvetnik onome što čini zlo. Zato joj se treba pokoravati ne samo zbog gnjeva, nego i savjesti radi. Zbog toga plaćajte i poreze; jer su služitelji Božiji koji baš na tome rade. Svakom dajte ono što ste dužni: kome porez−porez, kome carinu−carinu, kome strah−strah, kome čast−čast.".Moram li eleborirati dalje pitanje crkvene imovine i plaćanje poreza i kakvo je stanje u Crnoj Gori?Ako to ne činimo, mi automatski pokazujemo nepoštovanje prema Bogu, jer je On taj koji je postavio vlasti iznad nas. Kada je Apostol Pavle pisao pomenutu poslanicu on je bio pod Rimskom vlašću, tokom Neronove vladavine, vjerovatno najgoreg od svih rimskih Imperatora, a jedan o gorih u cijeloj istoriji... Pavle je uprkos tome priznavao njihovu vlast nad sobom. Kako mi možemo da činimo manje od toga? I kako možemo sebe nazivati hriščanima..Legitimitet vlasti ima svoj božanski karakter i svrhu ali to nikako ne znači da se vlasti i državi na bilo koji način predpostavlja podredjenost Crkvi, kao sto mitroplit Amfilohije želi da to iskomunicira pričajuči evo 10 godina o vanvremenskom i vaseljesnkom karakteru crkve koja je starija i veća od Crne Gore, i to kad god se.otvori prica o postovanju države i njenih zakona, imovine i poreta..Najveći politički teolozi današnjice su nedvosmisleni - Vlast je ustanovljena radi Hrista, ona služi Hristu, na taj način služi i njegovoj Crkvi. Hristovo gospodarstvo je nad svakom vlašću ali nipošto ne predstavlja  gospodarstvo Crkve nad vlašću [svetovnim vlastima] , budući da je i sama Crkva podređena Hristovoj vlasti koji je njen poglavar. Država i Crkva u potpunosti su odvojene, dok u odnosu poslušnosti hrišćanina prema vlasti „on treba da se pokorava Hristu.“  Politička odgovornost pojedinca sastoji se u tome da on,  pridržavajući se moralnih načela jevanđeoskog učenja i praktikovanjem hrišćanskih vrlina da najbolji mogući doprinos njegovoj društvenoj zajednici. Zato ne samo da se Crkva ne smije upuštati u bilo kakve forme politizacije religije niti zloupotrebe svjetovne vlasti. Koliko manje oni koji sebe hoće da nazovu "velikim pravoslavcima" a svim svojim djelovanjem i riječima se izruguju pa i mrze državu u kojoj žive oni danas, a sjutra će njihova djeca.

субота, 20. август 2016.

PNEUMA - Crkva nestaje zbog jeftine milosti

Zašto mislimo da vidljiva crkva pa i cio ovaj poredak u svijetu ne može da nestane.. Ljudi u svojoj kratkoj pameti misle da ono sto gledaju zadnjih decenija ili jedan ljudski vijek da je vječno i nepromjenjivo.. Crkva koju vidimo danas u Crnoj Gori mnogo se razlikuje od one iz 19 vijeka , a ni nalik onoj iz 11. a da ne pričamo o prvoj Crkvi za vrijeme apostola.. Niti je bilo ovakve hijerarhije, niti podjela, niti velepnih zdanja, ikona , raskosnih odora, zlatnih kruna i nekog glamura i teatralnosti.. Pa niti ovako mizernog utucaja na naše društvo, osim odredjenog folklora.. U prvoj Crvki nije bilo strančarenja i politike,  etnofiletizma i nacionalnalizna, borbe za vlast, imovinu i teritorije..Ko malo čita istoriju zna da se promjenilo se sve do nepreoznavanja a zašto onda mislimo da se nenožr promjentii do nevidljivosti i nestajanja..Jer jedno znajte, da iz Bozje vječne perspektive, sve sto ima početak ima i svoj kraj.. Jer sve sto Bog čini to je za ovo vrijeme ali i za svu vječnost.

Božja Riječ kaže da Crkva Hristova ne može i neće nestati i da je vrata paklena neć nadvladati.. Ali Pismk time ne govori o nekoj vidljivoj instiruciji već o duhovnoj zajednici svetih u Isusu Hristu, kao živom bogočovječanskom organizmu spojenom svetom liturgujom u svu vječnost.

Ali ova vidljiva organizacija koja čini insticiju, sva ova velelepna zdanja koja zvlje prazna, nijesu ta crkva ako nema zajednistva oko Riječi Bozje u Duhu Svetome.. Institucije nas samo umiruju, stvaraju neko neshvatljivo lazno umirujuce uvjerenje da je sa nama.sve ok, samo zato što nas niko ne presvjedocava o sudu, grijehu i pravdi.. Mirno živimo (ako se ovo uopste moze nazvati mirom), na popisu deklarativno nas je impresivnih 92% pravoslavnih hrišcana, bez premišljanja radimo sta radimo, svoju savjest smo ugusili do nečujnosti, nema oprostenja  ni kajanja, jer krstimo se bez problema, opelo se svakom čita, pricesćujemo bez ispovjedanja kao u Gorskom vijencu. Važno je samo da pokatkad u raspravama oko istorije navedemo neke "vrlo važne" činjenice  uz malo psovke da ponizimo sagovirnika iz one druge crkve , dok u nama sa buja ponosni patriotizam, samouvjereno se bijemo u grudi uz neke velike riječi, i osjećamo se super, jer valjda je to dobro j time smo pravedni pred Isusom Hristom pa ćemo svi kao nebeski narod bez suda u nebo!

A sve statstike govore da ni 20% onih koji se izjašnjavaju kao vjernici ne praktikuje svoju religioznost.. Da na redovnim bogosluženjima ne dolazi ni 1 ili 2 % tih "vjernika"..Ma i to je pitanja, razmiimk da li sjutra u nedjelju u hramu u Podgorici će neko sresti par hiljada vjernika (računajuci da u podgorici zivi oko 150.000 pravoslavaca)... Da ne ulazim sad u temu (omiljenu vjerskim nacionalistima) koliko kojoj nacionalnoj crkvi pripada vjernika..

I nemojmo se lagati, pa ni ti što dolaze ne znaju svi Sveto Pismo, sta.treba da promjene u svojem hodu sa Bogom, jer negdje nije ni jasno čemu će to koristi u ovom suludo brzom modernom životu i kako mu taj ljutiti i nezaintersovani Bog , i taj  "tradicionalozam" uopste moze pomoći u svakodnevnim izazovima.

A ako tako malo ljudi ide u crkvu, ako nema zajednistva, ako nema Rijeci, ako nema pokajnicke molitve, nema ni Crkve Hristove ..Ona je realno u nestajanju.. Ima samo ona ljustura , velika ljustura, oko malog plemenitog zrna psenice ( koja ce uvjek postojati), jednog malog broja tihih i smjernih bogotrazitelja a ne napaljenih i ostrašćenih nacionalista koji misle da to tako treba..
Gospod u Pismu opominje pa kaze da ide sa metljikom i da će " počistiti svoje gumno od pljeve".. Zato ovo svekoliko gaženje i kriza na nasem tvrdim crnogorskom gumnu... Tuče se i odvaja pšenica od pljeve, meom baca da bi je vjetrovi ovoga savremenog življenja raznjeli daleko - ali o tome mozda drugog puta.

U cijeloj našoj crnogorskoj istoriji niti jedan rat, okupacija, progon vjernika i unistenje crkava nikad nijesu ugrozili Crkvu Hristovu. Ona je još većma jačala i uzdizala se. Pa ni ova kriza.i sav ovaj modernizam nebi mogli da joj naude, osim jedna stvar. Samo je jedan smrtni nerpijatelj Crkve, koji ne dolazi od nekih drugih vjera, nauka ili imperijalističkih sila, tonje "jeftina milost" na koju upozorava Bonhefer i svi najveći teolozi danasnjice.. Poput Velikog Inkvizi­tora kod Dostojevskog­a, koji ne samo da progoni naprednu misao, već je i slika otudjenog klera kome vise Isus Hrist ni­je potreban.. Crkva  nastavlja svojim ritualnima jeftine milosti, ­ da prašta bez kajanj­a, da krštava bez dis­cipline, pričešćuj­e bez ispovjesti­. Crkva koja toleriše grijeh, srebroljublje i nemoral , naročito medju svestenstvom (imam u vidu sve skandale.koji potresaju javnost) postaje sablazan i kamen spoticanja a ne "grad koji na gori svjetli".. Upravo ta "Jeftina milost"­ je smrtni neprijatel­j Crkve, koji sigurno vodi u nestajanje crkve. Nije slučajno da je toliko raširena svijet medju narodom, koja se može izraziti kroz onu: Duhovnost nema veze niti sa jednom religijom i crkvom, sve su one iste, vode politiku, dijele ljude i sire mrznju medju ljudima i vode u rat vise niko ne zeli da slijedi..

Nijesu ljudske slobode i sekulariz­am u nasoj drzavi i drustvu osn­ovna pretnja crkvi, naprotiv,  već sekulariza­cija koja se dešava unutar crkve: Cuveni telog Karl Bart daje vrlo slikovitu definiciju sekularizacije crkve: "To se up­ravo dešava onda  kad­a Crkva želi biti tu samo radi svijeta, naci­je, kulture ili držav­e - nacionalna Crkva,­ kulturalna Crkva ili­ državna Crkva, su neprijatelji Crkve ali i cijelog drustva ... kada crkvena p­oglavarstva počnu tež­iti samouznošenju i s­amopotvrdjivanju“ .. To je put u propast..
­
Nije neprijatelj crkvi ni radikalni indi­vidualizam, bežbožni ­humanizam, antropocen­trizam, tehnokratija,­ nihilizam, pa ni ona druga crkva oko koje se spori oko imovine i naslijedja, već onaj svjestenik tj ona crkva u koju ovaj pogani svijet i bezbozne elite nalaze jeftinu umirenje savjesti i pokrivanje s­vojih grijeha koje n­e okajava i od kojih zap­ravo i ne želi biti o­slobođen sa kojim želi da nastavi da živi.
To ideologiziranje, populiziam i konformizam u koji zapadaju crkve u Crnoj Gori otimajući se za pastvu, spustaju bozji standard dragocjene milosti i nude "milost po povoljnim cijenama"... Ta bofl roba to milosrdje koja prihvata grijeh samo da bi zadobilo naklonost grijesnika je početak sigurnog nestanka te zajednice, jer ta "milost" je nijekanje­ žive Božje riječi, tačnije n­ijekanje i prezernje Isusa kao utjelovljenj­a Božje riječi, koji je dao svoj život za otkupljenje naših grijeha.

A Gosood naš je ponudio dragocjenu milost ­koja je kao skriveno blago u njiv­i zbog kojeg čovjek p­rodaje sve što ima da bi je zadobio.. Dragocjena je jer i ­čovjeka života košta, jer mu tek ­tako novi život daruje; dr­agocjena je, jer prok­linje grijeh ; jer grešnika opravda­va a ne grijeh… !

Milost Bozja je dragocjen­a prije svega zbog to­ga jer je Bogu dragoc­jena, jer je Boga koš­tala života njegova S­ina ".. vi ste skupo pl­aćeni'’.... Ne može nam biti je­ftino ono što je Bogu­ najdragocjenije..

Iz zahvalnosti prema ­takvoj Božjoj milosti­ Crkva bi trabala da bude baklja lučonoša u našem drustvu, da bismo željet­i živjeti novim svetijim život­om poslušnosti u skla­du sa Zakonom Božjim.­

Crkva i hr­išćanske institucije ­nalaze se daleko ispod ovih biblinskih standarda na jednom svojevrsnom ­istorijsko – političk­om raskršću. Pravoslavlju je u Crnoj Gori, danas, možda v­iše nego ikad, potreb­na reforma. potrebno probudjenje, posvećenje, sveobuhva­tna, duboka, korijenita promjena i otklon od sekularizacije crkve i sakralizacije nacije u koju je zalutala­.

Prvmavislavlje je nazalost postalo ispolitizova­no, okoštalo, bez dov­oljnog potencijala da­ hrišćansku vjeru post­avi u savremeni konte­kst i približi ga mod­ernom čoveku, i da sluzi svim narodima bez obzira na boju koze ili etnicmu pripadbost.

Apostol Pavle je svestencima svojega vremena oštro poručio"Zbog vas se huli na Ime Bozje medju neznabozcima.." . Zato hrišćanstvo u Crnoj Gori d­anas nalazi na raskšć­u između dva puta, ako već nije prekasno i ako nijesmo otisli predaleko. Pu­ta, u dalju fragmentac­iju i apostaziju (otpad i nestanak) u ko­ju ono neprestano odv­lači ljude politickim i drugim skandalima­ ili­ puta koji vodi u sve­opštu reformu koja bi­ morala da obuhvati s­ve dobronamjerne i odgovorne hrišćane bez obzira kojoj zajednici pripadaju..

Kada govorim o nestanku crkve ja pod time ne podr­azumevam mogućnost kraj hrišćanske vjere, jer nijesu u krizi i poljuljani osnovni postulati nase vjere, naprotiv, več su u krizi njeni promotera i prakse koju sprovode.. Gospod je kadar da sprovede­ obnovu svoje Crkve i povratak on­im fundametalnim vrijed­nostima koje je ono i­malo u vreme apostola­, kada je od društva ­bilo prezreno i odbač­eno. Na Njegovom srcu je jedina , savorna, apostolska i vaseljsna crkva i­ nekomprovitovano svestenstvo koje čini sve u ­zajedničkoj namjeri da­ poruku jevanđelja pre­nese cijelom svijetu. Da li ce On to čini sa ili bez nekih od nas i nasih crkvenih poglavara koji danas tako samouvjereno govore u Njegovo ime jer polažu monopol na naše razumjevanje i i izbore, zavisi upravo od ovoga sta ce da urade..

Da li je na pomolu su­mrak hrišćanske relig­ije u Crnoj Gori ili se nalazimo pred praskoz­orjem nade u sveobuhv­atnu obnovu i jedinst­vo hrišćanskih crkava­, ostaje da se vidi, jedno je sigurno da neće moči ostati ovako kako je sada..

петак, 19. август 2016.

Razobličavanje manipulacije seksom

Svjestan koliko je ovo važna ali i komplelsna tema rizikujem da se dotaknem samo dijela široke lepeze oblika manipulacija, sa kojim ču se baviti u nizu tekstova. Najbanalnija i najogoljenija metoda je svakako manioulacija seksom. Koji se dešavaju ne samo u nekim partnerskim odnosima, već itekako u sferi poslovnog i javnog zivota, sve sa ciljem širenja uticaja ali i sticanja profita.. Jer erotika i seks je oduvjek a naročita u posljednje vrijeme bilo moćno oruzje širenja nekih ideja pa čak vjerskih učenja.. Nije neooznato kako se u odredjenim krugovima i danas kroz odredjene meditativme vježbe, tehnike opuštanja , masaža i sl. sprovode magijski rituali u kojima se seks koristi za  "dosezanje bozanskih nivoa svijesti - egzaltacije"  pa se time ljudi moćno vezuju u članstvo sekte i postaju readikalni sljedbenici..

Ne treba biti mnogo pametan pa vidjeti i shvatiti cijeli show-biznis, kako se potpuno otvoreno čak i vulgarno koriste gole rijalite zvijezde, foto-modeli ili estradne zbijeze (bilo žensko , bilo musko, princip je isti) za bolju prodaju, za veću gledanost i čitanost. I to se sve stavlja u funkciju uticaja odredjenih intersnih grupa, političara i javnih ličnosti koji budu dio tih programa gledanih i čitanih medija.. Od pornografije pa do čitave lepeze mogučnisti manipulacije seksom, od tih otvorenijih (kad porno dive ulaze u politiku ili najavljujući neki sportski spektakl obećavaju seks čitavom timu ako pobjedi, reklame sa erotikom i sl..) pa do nekih prikrivenijih i sutilnijih metoda koji su nazalost postale toliko rasprostranjene da neke mladje generacije mislim neće shvatati da je išta tu pogrešno i manipulatorsko...

Meni nije namjera da ovdje morališem i da dokazujem kako je to grijeh, već da se razobliči suština problema, koja nije u samom seksualnom činu koliko u tome što se seksualnost (kao jedna prirodna potreba svakog čovjeka) koristi za potpuno druge svrhe i interese. Ne govorim o prostituciji samo , već o jednom perfidnom manipulativnom sistemu putem stavljanja u izgled i nudjenja ili uskraćivanja seksa vrši uticaj na svijest i volju druge strane, da racionalizuje svoj interes (koji često nema nikakve veze sa polnim odnosom) i da ga predoči kao jedinu prihvatljiv izbor za ljude koji su joj ciljna grupa...

Seksom se dobijaju radna mjesta i razni poslovi i usluge. Koketiranjem ili seksom sa odredjenim biznismenima, politicarima i ljudima od uticaja, ponzoriše (muske i zenske bez razlike) dolaze do svoje egzistenicije , tako da postaju uzor drugima u ovim kriznim vremenjma pa polako postaju dio naše svakodnevnice.. Svako ko ima iole atraktivan izgled, pokusava da ga valorizuje na razlicite nacine.  Pogledajte razlicite profile na Fejzbuku i sta su ljudi spremni da rade i govore za malo lajkova i paznje koje dobijaju, pa cete shvatiti kako su oni koji su izmabipulisani postaju takodje mali manipulatori, reprodukujuci iste mateice ponasanja....

Ne postoji vise pozorisna predstava a da nema golotinje i eksplicitnih i provokativnih djelova koje dovlace gledaoce u ispražnjene sale, nekada kultnih mjesta gdje se konzumirala prava umjetbost.. Sve je vise performansa (gdje sadrzaj i scenario nije toliko ni vazan) sve je show a sve je manje stvarne umjetnosti,  kulture i duhovnosti.. Bestselere pisu starlete, voditeljike i porno zvijeze, poenta je samo šokirati čitaoca i privuci paznju.. A sta zapravo nude i sta je filozofija zivota koja se promovise to tim sadrzajima, to ostaje nekako sakriveno.. I u tome je sva opasnost, samo malobrojni shvataju opasnost je ti izopaceni sadrzaj praćeni jakim emocijama ulaze u nasu podstvejst, postaju pritajeni programi i matrice koje ce u odredjenom momentu biti aktivirane..
To su savremeni vještci i vještice koji zapravo seksom utiču na volju jednog čovjeka, grupe ili čitave mase napaljenih sljedbenika.. stvaraju jedan sistem vrijednosti koji postaje plodno tlo za djelovanje struktura kojima odgovara potrosacko i neoliberalno drustvo, bezmoralni javni politički zivot u kojemu je sve dozvoljeno za sta postoji kvalifikovana većina, pa se moral i pravda zamjenjuju terminima zakonitost i vladavina prava u kojem je dozvoljeno sve sto nije zakonom zabranjeno.. Citav tako javni siskurs se bazira na performansu i harizmi pojedinaca a nikako na idejama i programima, a politika postaje umjeće i vjestina obmanjivanja masa..

Da bi to priblizili navescu jedan nevjerovatno plastičan slučaj iz prirodi koji će nam pomoći u razobličavanju manipulacije, koju je u svojoj knjizi "Mravi" opisao M.A.Halifman. Postoje tkz. Lomehuzove bube koje
Svojim ponasanjem i pokretima  veoma podsjecaju na mrave i dobro poznaju njihov jezik i gestove. Solidarni i vrijedni mravi na prvu molbu daju hranu sabratu. Mrav izrazava tu molbu kuckajuci drugoga na poseban nacin. Bubice su usvojile te gestove i lako izmamljuju hranu .

Ali one su prozdrljive i primoravaju citave odrede mrava da se usmjere na njihovo hranjenje. Bubice po tijelu imaju zlaćane dlacice sa kojih mravi radilice lizu te izlučevine i sasvim gube zdav razum. Bice koriste zapravo drugi program utisnut u mozgu mrava. Naime, mravi znaju da u posebnim odjelima mravinjaka drže čitave farme odredjenih lisnih vaši koje luče jednu slatku tečnost nalik na nektar. Mravi "muzu" te vaši kao krave , stiskajući nožicama odgovarajući dio njihovog tijela i slade se nektarom koji im ostake ma dlačima. Lomehuzove bube, ovo koriste i praveći se da su hraniovi, nude mravima svoje "mlekce", koje ih izludjuje i čine potpuno da gube kontrolu nad sopstvenim životom. Pocinju da toliko revnosno uzgajaju bube i njihove larve , da bez hrane ostavljaju sabracu, pa cak i sopstvene larve. Padaju cak u potpuno ponizenje i ludilo da strance hrane mravljim jajima, ostajuć tako i bez potomstva, a da tragikomedija bude veća, oni čak u slučaju da mravinjaku zaprijeti opasnost, spasavaju larve buba, napustajući sopstvene.

Ovakvih perfidnih "Lomehuzovih buba" srešćete na svakom koraku.. Prepune su ih kabineti moćnih biznismena, odjeli za odnose sa javnošću, oni koji razgovaraju sa klijentima uvjek u timu imaju i one "bubice" kao svojevrsnu "poslovnu pratnju"..

Posebno su perfidni i opasni svi oblici elektronskih medija i društvenih mreža koji hvataju pažnju gledaoca raznom golotinjom. Primjeticete, ako se osvjestite, da svaka ona gola djevojka u podtekstu navodno nešto poručuje: "Budi svoj, samo to budi potpuno".. "Ako daš najbolje od sebe, najbolje će ti se vratiti." ,"Udahni život punim plućim" "Meni je tvoja srća najvažbija" itd itd.. dok golih grudi , raskrečeno sjedi na nekoj stolici .. Kakva je to filozofija života kojom smo bombardovani svakodnevno, naročito adolescenti.. Šta "propovjedaju" vrlo popularne gole blogerke koje svojim eksplicitnim fotografijama ili kratkim klipovima "začinjuju" svoje postove.. Što naš čudi što sve više o životu, bogu i smislu slušamo od starleta i rijaliti zvijezda nego od naših profesora i svestenika.. Koji neizostavno i konacno gube trku sa obnazenim lajfkoučima..

Naivno je pomisliti da se sve to "propovjedanje" desava slucajno, da neko ne dozira i kanališe sve te sadržaje koji stvaraju jedan sistem vrijednosti pogodan za interesne grupe koje kontrolisu medije i politiku.. Probajte da objavite nesto svoje na masovnim medijima neku svoju ideju , pa cete udarati u nevidljive zidove i boriti.protiv raznoraznih "vjestica" koje ve vas napadati a da vam nije jasno zbog čega..

Oni ovoj masi "mrava" koji mukotrpno rade, kao one pomenute bube daju svoje "mlekce" požude i tjelesnih strasti, neposredno ili posredno preko raznih modela koji se slikaju za novce, kako bi privukle nasu pažnju , aktivirali u nama neke emocije, voljne i mentalne programe zapisane u nasem umu kako bi njima doturali svoje novce i materijalna dobra, davali vlast nad nasim zivotima i cak se borili za njih, zrtbujuci svoju djecu zarad nekih kratkih uzitaka ili "visih ciljeva" kojim su nas otrovali..

Ali vara se svaki onaj kojj ne vidi svoju odgovornost sto potpada pod ove manipulativne uticaje .. Kriv je manipulator, krive su njegove marionete , ali najvise krivice pred Bogom imaju oni koju dozvoljavaju da budu izmanilulisati.. Koji se spustaju i "piju sa izvora ovoga svijeta" i daju svoju dusu, žrtvuju svoj lični integritet , dostojanstvo i slobodu za malo tjelesnih zadovoljstava.. Manipulacija postaje stil zivota , istina trajno prestaje biti mjerilo vrijednosti, pa uskoro i manipulisani pocinje da manipulise, smatrajuci sa samo tako moze da se "snadje" i "prezivi" u ovom savremenom svijetu. A Pismo kaze" Sta ti vrijedi da zadobijes sva castva ovoga svijeta a dusi svojoj da naudis".

среда, 17. август 2016.

ŽIVI, NE PRETPOSTAVLJAJ

Život je čudesna i neponovljiva igra ljudske slobode izbora, bozje promisli i nenadnog slučaja.. Ko li će proniknuti u svoje srce, razumjeti sve štoosjeća, misli i želi, predvidjeti svoje reakcija i djela a kamo li razumjeti i spoznati sve ono što je na Božjem srcu i srcu ljudi koji ga okružuju ili što će sve donijeti stihije ovog materijalnog svijeta..

Pa ipak ljudski um se koči pred naletom neizvjesnosti, neizdrživo gori u paklu neznanja i nesigurnosti sopstvene egzistencije , a ako još i ne poznaje Boga u svojoj nevjeri grčevito se hvata za slamke i znakove, pokušava da pronikne zakonitosti svijeta, objasni šta mi se dešava i predvidi ono što dolazi i ono što mu se sprema..

I pored svega navedenog i uzaludnosti pokušaja da se predvidi budućnost (izuzimajući nadnaravne uvide i Bozju proročku objavu) ljudi i dalje "gledaju u pasulj", praveći razne planove i varijante zasnovane na pretpostavkama..

Što je najgore , te pretostavke se ne zasnivanu na njihovoj vjeri nego nažalost na nekim skromnim znanjima, strahovima i lošim iskustvima.. Pretpostavljaju da je nešto nemoguće zato što to nijesu vidjeli ili nikad uspjeli, pretpostavljaju šta drugi znaju ili misle, pretpostavljaju šta će biti ili neće biti.. Sve će samo neće živjeti ono što dubiko vjeruju u svome srcu.. Zašto? Zato što "pretpstavljuju" da neće uspijeti, da ih neće prihvatiti, voljeti i razumjeti itd itd..

Čudni smo mi ljudi, tako malo znamo i o sebi a kamo li o drugima pa ipak svoje ponašanje determinisemo raznoraznim pretpostavkama.

Najrasprostranjenije su one kad  pretpostavljamo da drugi znaju što mi mislimo i da im ne moramo reći što želimo. Još ako ne učine ono što mi pretpostavljamo da bi oni trebali znati da mi želimo i učiniti to za nas, osjećamo se poniženim i izdatim. A može li biti da upravo mi stvaramo pogrešnu pretpostavku da druga osoba zna šta stvarno želimo. .. Zato ne pretpostavljaju nego pitaj ako imas nesto na bliznjega svoga ili pokazi svoja osjecanja i ljubav, reci nedvosmisleno ono sto mislis , tom ali lazi sebe i ne pretpostavljaj da drugi trebaju znati tboje zelje i misli. U ljubavi i zivotu nista se ne podrazumijeva..

Čitava drama i jednu spirala ludila pretpostavki nastaje kada na toj pretpostavci stvaramo i druge pretpostavke: da svi vide život onako kako ga mi vidimo, osjećaju onako kako mi osjećamo , znaju ono što je nama jasno i žele isto što mi želimo. Uzimamo sebe kao mjerilo vrijednosti, kao centar oko kojeg se okreće ovaj svijet i počinjemo živjeti jedan pretpostavljeni a ne stvarni život. I sve bi to negdje bilo okej, da nas realnost debelo ne demantuje.. Da je život daleko iznad svakog našeg poimanja, da se uvjek desi ono što ne možemo ni pretpostaviti.. Moramo sebi ponavljati jedan da ono što možemo zamisliti to se sigurno neće desiti a da ono što nam je nezamislivo, e upravo će se to desiti..
To će nas tjerati na opreznost ali neće nam oduzeti akciju. Ona koga pokreće srce i razumjevanje toga ne koče pretpostavke i ne temelji život na očekivanjima od ljudi.. Takav ima samo očekivanja od sebe i od Boga. Razumio sam da su ova dva očekivanja obrnuto srazmjerna, da što manje očekujemo od ljudi (pretostavke) to ćemo više očekivati od Boga i davati više od sebe..
Pretpostavke su bježanje od stvarnosti, izlazak na obalu iz matice života. Jer mnogi ljudi su i dalje više zainteresovani da budu posmatrači "života" nego plivači koji se bore sa maticom i plivaju, sa glavom oznad vode, često uzvodno..
Na.obalama nema života ima samo puno analiziranje, briga i pretpstavki.. To je mrtvilo duše , to su baruštine koje ostaju kada vode tekućice promjene avoja korita i idu negdje tamo, nekim drugim ljudima, koji će živjeti život vjere, u duhu i istini, uprkos paklu nesigurnosti i očaju nerazumjevanja. Često kroz strijepnju i drhtaje ali širom otvorenog srca i duše, grabiće dalje i ići ka onom u šta vjeruju, što svjetli u njihovim srcima kao oni lučki svjetionici , poznati glas što doziva da nastave dalje i ne posustaju, uprkos maglama i talasima , ka svome domu, utočištu; ka svome ishodištu..
To je život koji prihvata druge ljude onakvim kakvi jesu, koji ih ne odbacuje, analizira, klasificira, osudjuje i ukalupljuje u naša očekivnanja i pretpostavke. Taj životni stil je stil koji gleda na Boga kao centar univerzuma, u kome je sve neponovljivo, unikatno i jedinstveno i u kome nema mjesta za naše egocentrične pretpostavke, stereote i očekivanja.. To je dinamični život i avantura duha a ne kristalizirana stvarnost nasih razmišljanja i fiksacija.. Taj život ne traži sigurnost i oslonce u elementima ovoga svijeta u svakodnevnim rutinama i ritualima koji mu djeluju poznati i sugurni , pa ne želi niti priznaje da postoji nešta izvan toga.. Jer život je stvarnost sad i ovdje a ne pretpostavka.
"Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putevima svojim imaj ga na umu i On će upravljati staze Tvoje.” (Priče 4:5,6)

уторак, 16. август 2016.

MAGIČNA VADJEVINA

Svima nama treba avantura, treba neka pustilovina u dvoje, nesto što će nas odvesti u jedan svijet iracionalnog, u svijet u kome su čuda moguća u kojem nam je sreća naklonjena... To su trenuci, bljesci vječnosti u uvom našem vremenu u svakodnevici koja umorno ali tvrdo gazi sa svim svojim ograničenjima i nemogučnostima.. Kao neki katapulti koji te teleportuju iz ovog u neki drugi svijet i neko drugo vrijeme..
Sjećam se toga subotnjeg jutra kako sam bi slomljen i razvaljen iznutra. Stajao nemoćan pred preblomem koji je parao sav moj svijet kao stari dobri dzemper prošlih vremena. Sve se nazad vraćalo u klupko, iz koga je nastalo, iz koga je trudno i dugotrajno pleten za hladne dane koji su trebali doći. Ali sada , to nije više bilo isto klupko, već iskrzano, izlijedjelo i zamršeno kao moje misli, toga subotnjeg jutra kada sam ušao na vrata moje majke. A na vratima dočekao nasmijano i vedro lice njenog najmladjeg unuka, a moga šestogodišnjeg bratanca Vida.. I kao da se nnegovim zagrljajem neko malo svjetlo upalilo u meni. Valjda mu po imenu dodje.
I dok sam se teškom mukom koncentrisao od svih tih misli, od brige koja je tištala u mom srcu, smješio sam se , uz napor, ali istrajao u razgovoru i igri sa Vidovim igračkama..
I onda smo krenuli u jednu našu malu avanturu, da nastavljajući druženje kupimo neke kolače, a i da usput uzmemo neki dio pribora za pecanje koje je vazda bilo moje sigurna destinacija u sličnim danima, magična "vadjevina" (kao što je znao reći jedan moj prijatelj) od tih teških i zamršenih misli.. Kao da onaj koji zna da odmrsi najlone i udice , znaće i da pronadje čvorove i krajeve svojih tjeskoba..
I već sam u sebi se kajao, jer nijesam imao dovoljno para da i za njega kupim nešto neku igračkicu, kad već idemo na buvlju pijacu...
I onda smo došli , sad se više i ne sjećam kako, pred jednim aparatom sa igračkama , onom viljuškom sa kojom za novčić imaš mogućnost da dobiješ igračku, tačnije jedan pokušaj vadjenja.
.
I tad Vid potrča pun radosti i neke čak sigurnosti na aparat se pribi: "Striko, striko, izvadi mi ovog gusara , molim te molim te. Ovog žutog gusara." .. I ja se smijem, a grizem jezik sebi, da ne ubijem tu neku vjeru svojim pričama o nemogućnosti da se tako lako dobije igračka.. I pristajem, imam taman nešto sitnine.. Pridjem aparatu, i sve mu objašnjavam kako se ubacuje nivac, kako ima ona ručica za navodjenje viljuske i ono crveno dugme za spuštanje.. Izvaditi lutku mozda i ima šanse poslije mnogo pokušaja i vježbavanja, ali baš izvaditi neku odredjenu lutku , e za to je potrebno malo čudo..
I ja još sve nekako lijevom rukom radim, uvjeren da je važno to naše druženje i igra, nonšalantno je vozim pravo pa desno prema tom žutom psiću sa gusarskom maramom i prevojem preko jednog oka.. Kad već mi je isteklo vrijeme i ona se viljuška poče spuštati, kad pred našim očima se špušta baš na malog gusara i već počinje vriska.. Viljuska je upravo uhvatila Vidov izbor.. I podiže se , vozi aparat prema onoj izlaznoj rupi., dok se igračka jedva pridržava na onim kracima, ja i Vid skačemo .. iii otkačinje se baš pred rupu.. na ivicu se klacka .. i čitav jedan trenutak sve to traje, kao neki mali čudesni film pred našim očima... I zadnjim zamahom pod inercijom, ulazi u rupu.. Vid vadi gusarčića i vrišti on, a vrištim i ja.. Naočigled svih onih prisutnih ljudi okolo, koji su nas vjerovatno gledali u čudu.. Što nam je? Zar je sve to vrijedno tolike radost?. Vid je dobio lutku koju je ppželio, a ja dobio magičnu "vadjevinu"...
I dok smo vraćali sa plijenom, gurakali smo se, smijali kako sam sa posljednjim novčićima dobio predivan dar, dar sa neba.. Za mog Vida, za mog voljenog sinovca, koji mi je donio svjetlost i razagnao sve moje tame koje su se nadvile toga dana.. To malo čudo, nesvjesno mi je govorilo, da su besmislene moje brige, da čuda nijesu završena, da se dešavaju baš kada se prestanemo nadati...
Baš su mi prekjuče sestre od ujaka koje su se vratle od brata Vuka, pričale kako ih je Vid poveo u svoju sobu i pokazao im svoje omiljene igračke i naravno, pokazao malog gusara od koga se ne odvaja i ispričao cijelu ovu dogodovštinu..
Pomislih danas kako je život ipak čaroban, kako su samo ovo trenuci vrijedni sjećanja . Kada smo išli tih 1385 koraka , smijali se bezbrižno, kada sve ostalo crnilo nekako briše , svi zvuci nestaju, ljudi koji te gledaju u čudu ili rugaju , nevidljivi i beznačajni.. Samo si ti i on , tvoj drugar i saputnik, tu , gledate jedan drugoga, smijete se, kreveljite, prepričavate dogadjaj gledajuči svoje nezasluženo čudo u rukama.. I shvatate da ste upravo doživjeli svoju "magičnu vadjevinu"..
P.S. E da, moj dzemper se nije rasparao. Sve se kasnije pokazalo kao obmana što me je razdiralo toga subotnjeg jutra.. O tome vam pričam.

понедељак, 15. август 2016.

NE PRAVDAJ SE

NE PRAVDAJ SE
Ne pravdaj se jer je bespotrebno pravdati se onima koji te znaju i koji ti vjeruju , a uzaludno onim drugima koji te ne znaju ili ne vjeruju, čak je kontraproduktivno, jer jos manje ce ti vjerovati.
Bolje se izvini i priznaj ako si pogriješio, ali se ne pravdaj, jer onda uskaces sebi u usta i ne vrijedi mnogo tvoje izvinjenje, Vrijedja malo inteligenciju, jer kao da tim pravdanjem hoces da negiras svoje izvinjenje i svoju kivicu. Narocuto nemoj da se pravdas, ako hoces da na druge upires prstom, da tudjim grijehom pokrivas svoj. A ako mislis da za nesto i nijesi kriv, sto se onda izvinjavas za to. I nije kurtuazno a mozes i lako tim pravdanjem da zapocnes svadju i uvrijedis onog kome si krenuo da se objasnjavas..
Primjetio sam, a znam dosta i po sebi, pravdaju se narocito dvije vrste ljudi - nesigurni i podlaci.. Nesigrini se pravdaju kad kane da urade nesto sto je dobro i u sta vjeruju, ali se boje posljedica ili zelei drugi u tome da ih prihvate i podrze, a podli kada kane da urade nesto sebicno i lose i za sta znaju da je pogresno ali to zele da prikriju.
Pošten covjek nema razloga da se nekome pravda, A mudro bi bilo da se dobro razmisli prije nego se nesto zeli uraditi , jer slaba je svakom vajda od nasih pravdanja ako smo umisljeno ili nehotice nesto pogrijesili i nekog povrijedili... Posteno je zato priznati i preuzeti odgovornost za ucinjeno i stojati iza onoga sto govorimo, radimo i odlucujemo, a ne pravdati se.
Ma sta uradio, ispavno ili lose, uzaludni su svi bili dani pravdanja kojim si "pripremao" svoje bliznje, niti ce te zbog njih prihvati niti podrzati, vec iskljucivo zbog rezultata koji si postigao. Voljece i divice se pobjednicima , porazenih ce se stidjeti.. Ako si pobjednik, nece ti mnogo znaciti divljenje ako si porazen zadrzi bar to samopostovanje.
Ako postujes sebe onda ce te i drugi postovati, neces se pravdati, ko razumije znace, za one druge je svejedno..
A stalno pravdanje ne samo da govori o necijoj hronicnoj nesigurnosti i manjku samopostovanja, vec je i znak drugima da ti ne mogu mnogo vjerovati, ako ni sam sebi ne vjerujes, kako ce te drugi slijediti i podrzati?
Zato ne pravdaj se! Narocito ne onom koji te voli, koji ti je vec oprostio i pokazao milost, jer ima li sta ogavnije od pravdanja onom koji prelazi preko tvojega grijeha.. Bolje cuti! Zar ne pise
"Neka tvoje da bude da i tvoje ne bude ne, sve preko toga od djavola je."

субота, 13. август 2016.

PUT MUSKARCA PREMA ZENI

Mnogo se piše i zna o ljubavi, ali ipak i dalje ostaje tajna - kako ona da se ostvari u nasim zivotima, kako da se nadje ta srodna duša i da se desi susret, muškarca i žene.. Veliki car Solomon, od Boga nagrađen nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: "Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi."
Postoje znaci te nevidjive putanje po kamenu, po moru i nebu koje izmiču i najpažljivijim posmatračima.. Neki putevi promisli, slobode i slucaja koji izmicu nasem oku i razumu ali ne i cistom srcu koje ga moze naslutiti i osjetiti... Tajnim stazama ljubavi mnogi pokusavaju da hodaju.. Ali samo neki nalaze srodnu dušu a mnogi nikad... Zasto?
Teško je to reći. Znam samo da dva su velika neprijatelja ljubavi na tom putu- strah i laz... Strah pomucuje razum i zaslepljuje tragaoca a laž ga gura u ništavilo i bezličnost... Tako da se u sveopstem vakumu i tami ovoga svijeta te dvije duse zbog lazi ili straha ne mogu osjetiti i spaziti ocima srca. Mimoilaze se.. Jer navukli su koprenu moci, pohlepe i strasti, koja ih saobrazava sa ovim svijetom i oni zauvjek ostaju sakriveni i izgubljeni u sumama istih silueta. Duse koje tragaju, zbog straha i lazi, lutaju, posrcu, gube se i nestaju.. Ostaju same..
Samo se heroji mogu vidjeti u sveopstojoj tami, mogu osjetiti na veliku daljinu sklonište i ognjište one druge duše... Taj plamen grije kao one logorske vatre nomada koji cekaju zoru da bi krenuli dalje, svijetle kao baklje velike noćne hajke za otetom zdrebicom.. Da bi osvjetlili staze u noći..
A taj put je kao neka gravitaciona slia duse, one zvjezdane niti koje drze kosmos na okupu.. To je onaj zov bezdam sto drugi bezdan doziva.. Ona cista glad i neutaziva zedj koja se samo jednim moze utoliti iza time traga do očaja i nazad.
Sve u ljubavi je spolja nemoguce, neukrotivo i neosvojivo, ali ne za jednog, onog koji je spreman platitu cijenu, podnijeti sramotu, pokazati sve svoje rane i zivjeti za nju , pa i umrijeti....
Ove staze se otkrivaju samo korak po korak, i to hrabrim ratnicima svjetla..Koji se bore odvazno i hrabro.. U duhu i istini..Kojima je srce kao buktinja ali usne slatke kao med, pogled bistar kao planinski potok i jezik ostar kao dvosjekli mac.. Onima koji smiju pogledati neprijatelju u lice, iskreze strahu u sebi i obmani oko sebe .. Njima se dižu magle i otvaraju putevi u šumi stranputica.. Jer samo pred znancem ili žestokim osvajačem dižu se kapije ili padaju zidine .. Dok oni koji žele da budu kao neki drugi i koji sakrivaju svoje pravo lice zauvjek ostaju stranci, a oni nesigurni i slabi , sa mačem u koricama, ostaju izvan zidina nepovjerenje i ravnodusnosti..
Pa ipak , staze muskarca prema zeni, sa sve druge, ostaju kao tragovi u pjesku, do prvog vjetra, gube se i nestaju.. Da tajna ostane tajna, sakrivena i zakljucana za svakog osim za sljedeceg pravog muskarca koji traga za svojom zenom!

"Ne isplati se biti dobar.."

Klonite se ljudi koji govore "Ne isplati se biti dobar.." . Njihov koncept dobrote povezan je sa isplativoscu ili nekom vrstom ocekivanja kompenzacije... A dobrota je po nekoj sustinskoj logici neisplativa...Jer da se isplati , zar bi bila to sto jeste, u cemu bi bila njena vrlina i podvig dobrocinitelja ako bi davao samo onima koje voli i od kojih ocekuju korist? Ta dobrota koja mjeri tudje, koja ocekuje kompenzaciju za ucinjeno, da joj se isplati za ovoga zivota, nije dobrota, to je jedna perfidna i prosta trgovina nematerijalnim dobrima ...
A Bog kaze da ce nagrada na nebesima, biti srazmjerna tom iznosu razlike izmedju onog sto smo primili i koliko smo dali.. Zato i pitanje vjere je povezano sa dobrotom. Ko ne vjeruje u Bozju pravdu i NJegovu nagradu, ne moze da cini tu "neisplativu" dobrotu, pa cak bio od onih koji ne ocekuju odmah isplativost ali ocekuju za ovoga zivota , sa "druge strane".. Ali , svejedno je to, takva dobrota se umara, deprimira, posustaje, razocarava , pa cak ozlojedjeno ustaje na ljude, mrmlja i negoduje protiv zivota i Boga,pa u gnjevu "pravdenom"uzima pravdu u svoje ruke i sveti se, Pa u ime te svoje "pravde" otima "svoje zaradjeno", onoliko za koliko je navodno zakinut u svojoj "dobroti" od tih "losih" ljudi, i umiruje svoju savjest nekom "pravdom"... A Hrist kaze takvima "..Zaista vam kažem da ste primili platu svoju .. " Rim. 6.5.