Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за март, 2013

SLOBODA I VASELJENSKA CRKVA

Crkva je po svojoj prirodi vaseljenska, ona je jedna i jedinstvena realnost. Njeno vaseljenstvo je suštinsko odredjene, ali ipak se različito razumije. Često je razumiju na osnovu geografskih ili etnografskih elemenata, kao organizaciju koja bi trebala da bude rasprostranjena po čitavoj planeti i da ima neko spoljašnje organizaciono jedinstvo. To je vrlo pojednostavljeno "horizontalno" shvatanje vaseljenskog. Vaseljenstvo se mora razumijeti mnogo dublje, kao kvalitet svake eparhije i pomjesne crkve a ne samo njen kvantitet i koliku površinu teritorije obuhvata. U tom smislu vaseljenska crkva ne zahtjeva neko spoljašnje organizaciono jedinstvo i rasprostranjenost po cijeloj planeti, već prije svega nenju unutrašnju dimenziju i kvalitet vaseljenskog. Ipak ne mislim da je dobro što se hrišćanstvo sve više i više dijeli i rasparčava na pomjesne crkve i denominacije. Naprotiv smatram to posebno tragičnim, pogubnim i griješnim. To realizovano neprijateljstvo koje se ispoljava izme

SLOBODA I NACIJA

Razlikovanje nacije i naroda, nacionalnog i narodnog, nije samo terminološko pitanje. Ono se još pojavljuje i u drugim jezicima (nation and people, Nation i Volk). Narod je realnost mnogo izvornija i prirodnija od nacije, u narodu postoji nešto doracionalno. Nacija, pak, jeste složeni proizvod istorije i civilizacije; ona je već proizvod racionalizovanja. Najvažnije je da je narod realnost ljudskija od nacije. Narod su ljudi, ogroman broj ljudi koji su dostigli jediistvo, oblikovapost, i koji su dobili osobita svojstva. Nacija nisu ljudi, nacija je princip koji gospodari nad ljudima, vladajuća ideja. Može se reći da je narod konkretno-realan, a da je nacija apstraktno-idealna. Fomiranje naroda je borba kroz istoriju s prvobitnom tamom anarhije, to je formiranje lika i lica iz bezlične prirode. Ne može se do kraja objasniti otkud pojedini narodi, šta su oni i šta ih karakteriše. Jer biće odredjene nacije se ne određuje i ne iscrpljuje ni rasom, ni jezikom, ni religijom, ni teritorijom,

SLOBODA I STRASTI

Dolazimo do možda i najdelikatnije teme kad je u pitanju sloboda. To su ljudske strasti. Prva asocijacija je da je sloboda "najslobodnija" u strastima. Medjutim, život nas demantuje, pokazuje da je čovjek najslabiji u ovoj oblasti i da lako biva zarobljenik svojih strasti. Strasti (latinski passio, grčki pathos) su prema jednom religijskom leksikonu, afektivno i intelektualno stanje koje obuzima čovjeka i veže ga uz nešto i nekoga. Zato su od vjakada ljudi koji su željeli duhovno oslobodjenje tražili načine kako se izboriti sa strastima, da raskinu te sveze koje ih vezuju! Još od stoičke filozofije pa na ovamo, strast je tumačena kao iracionalno stanje koje je prepreka miru, vitalnosti i mudrosti. Smatrali su da ko strasti pobjedi, on postiže najuzvišeniju vrlinu! Zato su stoici zagovarali apatiju što označava bezosjećanost, neosjetljivost, ravnodušnost. Takvo shvatanje strasti odnosno bestrašće ulazi i u hrišćansko rano monaštvo. Ali takodje i neki novovjekovni etičari (Dek

SLOBODA MISLI

Savremeni ustavi garantuju slobodu misli pa tako i važeći Ustav Crne Gore jemči slobodu mišljenja i izražavanja, kao i slobodu da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje. Medjutim, da li je ova ustavna garancija dovoljna da bi čovjek slobodano mislio? Oduvjek se u Crnoj Gori znalo (prećutno) šta se moglo reći, kada i pred kim, ali su zato misli uvijek mogle biti slobodne i nekažnjive. Tako je uvreženo misljenje da sloboda misli je potpuno nešto irelevantno. Uostalom, ko je mogao da prepozna sadržaj našeg uma, posebno ako umijemo da to prikrijemo lažnim osmjesima i kuliranjem? Pa ako ne može niko da sazna, kako nas može i ima pravo kažnjavati. Medjutim sa većom slobodom govora to se mijenja. Sve više se vidi ta sloboda misli, naravno pod pretpostavkom da čovjek govori ono što misli. Ako kažemo da danas imamo apsolutnu slobodu govora (makar na internetu, sa prividom anonimnosti), to bi trebalo da znači da je naša sloboda govora u praktič