Možda starim, ali Bog me vraća u neke moje dječačke snove, vizije i duhovma iskustva i ispunjava ih. Ako sam ih ja potisnuo i zatrpao pod kasnijim naslagama koje je strastvena mladost i stresna zrelost donijela u moj život, kao što po naletom teških kiša rijeke probiju svoja korita i nanesu mulj, granje i smeće. Držao sam ta snoviđenja za lažna ili maštarije, samo zato što se nijesu ostvarivala. A zapravo nijesam ja imao vjere i hrabrosti da ih živim, jer nijesam nailazio na podršku i razumijevanja. A ti rani uvidi su zapravo bili iskonski, intiutivni i nevini, oslobođeni krutih skupula, normi, vrijednosti i očekivanja koje su mi importovale sredine u kojima sam živio i nametnule svoje snove za moje da im ih ja živim, jer u moje nijesu željeli vjerovati u svome sebičluku i neznanju. Nekada moraš da odeš da bi se vratio, da ostariš da bi postao napokon dijete, jer dijete nijesi bio, onda kad je trebalo. No starmali bi me zvali. Voda je najčistija i najbistrija na izvoru, i treba joj