Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за новембар, 2016

Pod duhovnim mikorskopom

Mnogi oblici zla su ocigledni i gotovo svako moze da ih identifikuje. Obicnog prolaznika zapitajte i sve ce vam reci sta je problem... Jer djavo uvjek koristi dvije osnovne taktike. Prvu, kada se javno šepuri, demonstira silu i trudi da bude sto veći da bi zastrasio, paralizovao i dezavuisao otpor i demotivisao ljude od duhovne borbe. No postoji i druga taktika, kada korjen zla se sakriva i nije ocigledan, kada se čini da je beznačajan, bezazlen i mali , da ljude krecuci linijom manjeg otpora, to tolerisu i prihvate kao "bijelu laz" ili manje zlo, jer podcjenjuju stetne posljedice koje mogu nastupiti ili prihvataju "koristi" koje to zlo donosi.. Neznanje ili korupcija su korijen svakog zla u savremenom svijetu. Ovu grupu uzrocnika nevolja mogu razobliciti samo beskompromisni intelktualci i duhovno probudjeni ljudi koji imaju potrebno znanje, vjestine i iskustvo u duhovnoj borbi sa tim skrivenim stranama stvari... Kao sto u medicini mnogi vide vanjske simptome ali s

Stvoreni da budemo jedno

Čovjek (Adam) je stvoren iz praha zemaljskog a žena (Eva) je stvorena od rebra (heb."sela" -strane) čovječijeg. Stvarajući Evu, sam Bog je uspostavio i blagoslovio prvu bračnu zajednicu. Najpre je Gospod pažljivo pripremio Adama da uvidi i osjeti potrebu da ima "druga prema sebi". U opisu stvaranja za sve je rečeno "i vide Bog da je dobro" ili "i bi dobro veoma"; jedino za što je rečeno da nije dobro je da je čovjek sam. Čovjek nije stvoren da bude sam!  Stvorio je Evu od "strane" Adamovog tijela, ne od noge da mu bude potčinjena, niti od glave da vlada njime, već od dijela blizu srca, da mu bude ravnopravni drug, saradnik i neko koga će voljeti. Možda jesu razlčiti, ali čovjek i žena su od iste materije. Adam treba da voli Evu kao dio sebe, jer su stvoreni da budu jedno, da sačinjavaju emotivnu, duhovnu, misaonu i tjelesnu zajednicu. Ženu jeste Sotona prevario te dade čovjeku  plod poznanja dobra i zla i oboje postradaše. Medjutim, j

Al se nekad dobro jelo, baš

Slusam onu Balasevicevu "al se nekad dobro jelo, baš..", i razmisljam kako npr o hrani ljepse i strastvenije pjevaju Vojovodjani nego Crnogorci. A ocekivalo bi se obrnuto, da je u kamenitoj Crnoj Gori , u kojoj se vazda gladovalo, o tome valjda trebalo vise pjevati i zuditi. A u ovoj pjesmi osjetiš one plodne njive, vrijedne ruke domaćice, prepune trpeze, tople pećnice, nabujale apetite, slatke ukuse i opojne mirise. Paradoksalno zvuči, ali tako je i u ljubavi. Najljepse i nastastvenije pjevaju.o njoj, ne oni koji je nemaju i koji je trebaju, već oni koji u njoj izobiluju...Pjevaju za njom i iznova žude oni koji su dusu svoju nasitili svim njenim dubinama i visinama. U njima se dize hvala i slava, i nova glad, sve jača sto je vise imaju.  Nazalost kamenita i siromasnja duša,  ne razumije slavljenje i pojanje jer ne zna za ljubav Bozju, čudi se pjesmi hvale i slave  i sa prezirom gleda. Izusti po neku, ali prije psovku...Jer ne zna za Punu Trpezu, ne zna za Vrijednog Domaćin

Kapitalan ulov

Skoro pa svako može biti pecaroš, ali na sitnu ribu. Samo rietki postanu lovca na kapitalne ulove. Zato sto za siću ti ne treba mnogo ni znanja ni posvećenja. Staneš i zabaciš gdje ti izgleda lijepo za sjedenje i to kad malo nadješ vremena. Pravi lovci tako ne rade, oni če zagaziti mulj, probdjeti noć i čekati onaj momenat kada ribama odgovara da se hrane. Ribama a ne njemu. Oni ne lovi po plićacima , sa plovkom na površini, sa malo hljeba na udici. Ne, oni traže duboke vode. To je dubinski lov. To je tesko olovo. To su jake strune , najloni i sajle, kao njihovi živci sa kojim stpljivo i pedantno odrešuju i najzamrsenije čvorove. A njihov mamac je živ, krvari. Njihov mamac je ono sto oni prvi smatraju ulovom. To pravi lovci koriste samo za mamce, uskraćujući se ponekog obroka, oni odvajaju od usta da bi imali za mamac. Oni se često umorni i isrpljeni vraćaju kući bez ikakvog ulova. Dok če mu se možda onaj na siću podsmjehivati sa svojom kesicom od petnaestak brona i ukljeva,  i dok će

Podvig majke Vasilija Ostroškog

"Iz Žitija sv. Vasilija čitamo "da se rođenje dječaka Stoja­na Jovanovića, od bog­obojažljivih roditelja Pet­ra i Ane, desilo pre­ma nekima, 28. Decemb­ra 1610. Mjesto njegovog rođen­ja je selo Mrkonjići,­ a širi zavičaj – vod­oplavno Popovo Polje ­u Hercegovini. U to vrijeme zapadna Hercegovina b­ila je izložena najte­žim nevoljama ratnog ­vremena, u kome je ne­prijatelj nanosio str­ašne udarce, a razna ­kolebanja i ljudske s­labosti, koje se u ov­ako kritičnim vremeni­ma najbolje ispoljava­ju, zagorčavale su i ­onako tešku situaciju­ u narodu. . Stojanovi roditelji, ­koji poslije njega, i­zgleda, djece više ni­su imali, nad svojim ­jedincem bdjeli su ka­o nad najvećim blagom­. U patrijarhalnom he­rcegovačkom selu, u k­ome se sirotinjski hl­jeb od zraka do mraka­ morao grabiti od kam­ena i ćudljivih krašk­ih bujica i zalivati ­gorštačkim znojem, ot­ac porodice odlazio b­i jutrom za svojim te­žačkim poslovima, ner­ijetko ili na svoje p­olje ili u mobu kod s­usjeda ili na isp

Marfijev zakon

Mnogi se smiju na Marfijev zakon, ali covjek je fakticki dokazao postojanje prokletstva. Biblija uči da postoje te nevidljive prepreke u nasem zivotu.  Taman kada trebamo da iskusimo uspjeh i blagoslov neka nevidljiva ruka iz proslosti nas uhvati i zadrzi kao u nocnim morama kada ne mozete da dohvatite izlaz ili vam se noge saplicu, posustajete i padate dok vas nesto juri.. Ili vidimo kako se iznova i iznova, čak sa koljena na koljrno, desavaju iste nesrece , porazi ili bolesti u porodici . Tada se treba dobro zapitati i pozabaviti pitanjem prokletstva i njegovih uzroka. Ona zaista postoje, ne samo kao neke bajalice i molitve opakih ljudi protiv nas koje treba ponistiti, već najčesce kao posljedica neokajanog grijeha, mračnih tajni ili krivokletstva koje treba ispovjediti pred Bogom. Da se oslobodimo i da mozemo ući u blagoslov zdravlja i prosperiteta po sili Krsta. Jer je pisano da je proklet onaj koji je visio na krsta, tako je Isus Hrist postao prokletstvom za nas na Golgoti da bi

Blagoslov konfliktne situacije

Mnogi pokušavaju da u sferi javnog zivota i djelovanja zadobiju uticaj i vlast nad ljudima, idu traže pristalice samo medju prijateljima i saveznicima. A jedini siguran način da neko padne pod vašu vlast i autoritet je da krene na vas sa napadima, uvredama, poniženjima i osporavanjima. Samo duhovno probudjen čovjek sa ispravnim stavom u srcu i pogledom na konfliktne situacije shvata da se medju trenutnim neprijateljima i oponentima nalaze upravo budući saradnici, učenici, sljedbenici pa čak i najbolji prijatelji. Mudar čovjek i od neprijatelja svoga napravi lojalnog saveznika. Zato piše "kličite od radosti onaj dan kada vas usprogone pravde i imena moga radi , jer velika je vaša nagrada."

Prokleti car Duklijan

U ovoj studiji u kojoj se u mnogom bavim Ljetopisom popa Dukljanina i njegovim biblijskim refleksijama ne mogu da zaobidjem jedno dosta rasireno vjerovanje i predrasudu o Duklji i "Dukljanima" u Crnoj Gori. Kako je neznanje izvor svakoga zla i pogibli u duhovnim stvarima , tako je i jedna legenda koja se propovjeda po crkvama SPC decenijama vrlo vjesto (is)korištena u ideološkoj borbi protiv  crnogorske intelektualne elite koja je radila na buđenju nacionalne svijesti, obnavljanju crnogorske pravoslavane crkve i države.. Jer u cijelom ovom duhovnom preporodu koji se dešava u Crnoj Gori zadnjih decenija , Duklja, sveti knez Vladimir i dinastija Vojislavljevića su krucijalno važni i predstavljaju sinonim naše državnosti i crkvenosti.. Duklja je doživjela svoj vrhunac u 11..vijeku (postala carstvo i dobila status mitropolije sa 5 episkopija) znatno prije Nemanjića i sv. Save.. Medjutim u narodu je bilo rašireno uvjerenje da je Duklja narodni naziv za r­uševine Diokleje kod Podgo

Stefan Piperski

Sefan, rođen od oca R­adoja i Jaćime iz sel­a Kuti. Po predanju pripadao je bratstvu Kr­ulanovića iz Nikšićke­ župe. Zamonašio se k­ao mladić u manastiru­ Morača, u kojem je primjerni živ­otom stekao ugled medju monasima, da bi uskoro postao i iguman manastira. Ali Turci su stalno p­ljačkali manastirsku ­imovinu i zlostavljal­i kaluđere, pa je Ste­fan napustio manastir­ i otišao „pet sati d­aleko“ u Trmanje u Ro­vcima, da u tišini i ­miru provodi monaške ­dane. Uredio je sebi ­keliju, a mještani i d­an-danas to mjesto zov­u Ćelište. Medjutim tu kao da tek počinju nevolje i novi progoni ovog poniznog bozjeg sluge, jer su kolašinski Turci,  brzo otkrili­ njegovo novo staništ­e, pa su ponovo krenuli u potragu. Stefan se o­d njih krio u planini­, tu je i noćivao, a ­pastiri su ga upozora­vali na turske potjere­ i donosili mu hranu.­ Tako je proživeo sed­am godina, u stalnom bjekstvu i skrivanjima, a snagu da­ izdrži te mnogobojne ne­volje i iskušenja dav­ala mu je samo vjera u­ Boga. Kad

Nema razočarenja

Smanjiš očekivanja od ljudi, povećaš očekivanja od Boga i nema razočarenja.. Shvatiš da sve što možeš da zamisliš e to se neće desiti već ono što ne možeš ni da zamisliš, to će se desiti. Tada drugačije organizujes zivot, prestaješ sa planiranjima  i sa "kontrolom situacije" već činiš sve da ostaneš budan i osluškuješ otvorenog uma. Pa i da krene zastrasujuce lose mozes da očekuješ ono nemoguće u skladu sa Njegovom voljom. Nema straha i stresa već čisti realni život koji uspokojava. Pa i to što boli, trne pred smislom koji ti ispunjava dušu.

Ljubav nije slijepa

Ljubav nije slijepa, nego je vidovita. Zato sto ne osudje i sto ne gleda kao obican svijet na nasu proslost ili sto smo postali , nego proročki vidi ono sto mozemo postati.. Ljubav sve vjeruje za nas , pa i onda kada mi vise nijesmo kadri i kada cinimo stvari protiv sebe. Iz takvog uvida i iz takve perspektive, ona već u vjeri vidi ono sto jos nije nastalo. I progovara, iz vjecnosti u nase tu i sada: "Ljubljena moja golubice, ti si savršena, nema nikakve mane na tebi. Volim te ljubavlju vječnom i zato ti cinim milost".