Vladimir Lajović Blog

Među crnogorakim istoričarima danas je gotovo nesporna istorijska činjenica da ravoslavna crkva u Crnoj Gori faktički bila autokefalna od ukidanja Pećke patrijaršije 1766. Praktično ni dotad, ali od toga vremena posebno, niko nije imao kanonske juruisdikcije da se miješa u crkveni život crnogorskih pravoslavaca. Ono što je dosta važno, a o čemi ćemo jos u nastavku govoriti, je da je istorijski fakat da su Crnogorci oduvjek svoga duhovnog poglavara sami birali na Opštecrnogorskom zboru - jednoj vrsti predstavničke narodne skupštine koja se odžavala ispred Cetinjskog manastira povodom donošenja najvažnijih odluka. Crnogorski crkveni poglavari ujedno su bili i političke vođe tadašnje crnogorske države iz dinastije Petrovića. Mitropolit Petar I. Petrović (Sveti Petar Cetinjski) i [Petar II Petrović Njegoš] kao nasljedno dostojanstvo crnogorskih vladika su isticali bijele kamilavke koje po kanonima mogu ponijeti samo autokefalni pravoslavni poglavari. Niko ne može da spori jedan možda

Interesantno je kako na temu seklularizacije evo skoro tri decenije te borbe za politički pluralizam i ljudska prava i slobode u Crnoj Gori, Nijesmo odmakli dalje o elementarnog poimanja sekularizacije, a jos vise poimanja božanskog autoriteta Države.. Ne od običnih ljudi, već upravo od vjernika i sveštenstva, koji morali razumjeti svetopisamsko poimanje Države, i vlasti, koji upravo proizilazi iz svemogućnosti Boga, vlasti koji ima Isus Hristos, koji je Kralj kraljeva, Gospod gospodara, kao i od pomazanja i harizme čovjem koji stupaju na položaj od božanskog autoriteta.. Na stranu što smo svjedoci da odnos Države tačnije Vlade prema Crkvi je nejasan, nekonzistemtan, bez jasnih zajedničkih projekata, drzavne strategije i politike , koja bi na duge staze donjela stabilnost i mir... Želim prvenstveno sa rasvjetlimo taj aspekt kako Hristova Crkva treba da se odnosi prema Državi Crnoj Gori, ma koliko ona bila sekularna.. Jer sekularizovani poredak, ne nalazi se izvan Božjeg domašaja i s

Prvi od paradoksa o kojima ćemo govoriti je poimanje sekularizacije od pojedininih vjerskih vodja.. Sa jedne strame čujemo stalna kritiku i poziv da se političari tj. drzava uključi i riješi crkveno pitanje u Crnoj Gori i sa druge strane još oštriju osudu kad nešto počne da čini na tom planu.. Sa druge strane kao da takva pat pozicija odgovara političarima, jer ih "mudro" drži dalje od opasnog političkog problema za koji niko nije spreman da se "potroši".. Pa imamo taj paradoks da se sekularizacijom smatra potpuno odstustvo duhovnosti iz javnog zivota.. Pa cijelo društvo postaje žrtva jednog maćehinskog odnosa prema ovom pitanju, u kome smo svi pastorci koji žele da učine nešto za svoju vjeru, kao i oni drugi koji to preziru.. pa smo oboje neki tudjinci u sopstvenoj zemlji, pastorčad koju neće niko da pomazi i ohrabri ako čini dobro niti prekori u ljubovi ako smo na krivom putu.. Prepušteni smo ulici i jednom temeljnom nerazumjevanju uloge države i uloge crkve u jed

Svako ko dodje u situaciju da odgovara na elementarno pitanje "Sta se to desava kod vas u Crnoj Gori po pitanju pravoslavlja", već nakon prve rečenice doći će u ozbiljan problem da objasni sav paradoks postojećeg stanja, a kamo li da ponudi bilo kakvo rjesenje..  Rješenje se ne nudi niko, naročito oni koji su pozvani da govore o crkvenom pitanju u Crnoj Gori.. Svako samo drži neku svoju stranu, nudi partikulatna rjesenja, poluistine i polurješenje..  Svakako svi trde da govore istinu i to u Bozje ime, medjutim kao što kaze Protagora "Ono što čovjek naziva istinom, uvijek je samo njegova istina..." Čak i zakonodavac je postao svjestan ovoga, vidjeli smo , kada je nakon decenija odugovlačenja izašao sa nekim rješenjima, na šta je naišao.. Već pri prvoj radnoj verziji zakona, udario u zid paradoksa i nemogućnosti.. Tako da i danas poslije 40 godina, nemamo zakon o vjerskim zajednicama, tacnije zakon o vjerskim slobodama kako je nazvan, srećno ili nesrećno , vidjećemo p

Na Badnji dan tužbalica za Crnogorce , kao lajtmotiv za pisanje knjige PNEUMA (Po motivu Jeremija 23.glava) O stado malo Napušteno što Gorom lutaš obezglavljeno Šibali te i gonili tudji seljani A tvoji te ne tražili i ne nahodili Onima si nešto tudje i bahato A svojima bezvredno i sramotno Jedni te niječe Drugi te gniječe O stado malo Uplašeno i gladno Eno tvoje livade drugi gaze Torove burdaju i pale I ne mare Sa djavolima igraju po njima I ne pitaju Šta bi dušo moja pojela Čime bi se napila i okrijepila Gdje bi se sakrila i umirila O stado malo Izgubljeno i strano Tvoji pastiri eno sebe hrane I od tebe sebe brane Palice su u oružje prekovali Da se dobro biju Ali neke svoje bitke Svoja pojila i staje A tebi daleke i tudje No se tvojim imenom hvale I tvoju platu unaprijed troše Najeli se i opili Pa te zaboravili i napustili O stado malo Jagnje moje nježno Bezrogato i slabo Iznemoglo i jadno Sad i tebe dijele Na mršave i debele

PNEUMA je engleska skraćenica naslova ove knjige koju sam nazvao Paradoks i nužnost euharistijskog jedinstva i crmogorske autokefalnosti ( Paradox and the Necessity of Eucharistic Unity and Montenegrin Autocephaly) PNEUMA je zbir tekstova na temu crkvenog pitanja u Crnoj Gori, koje pokazuje tragičnu i apsurdnu situaciju u pravoslavlju na ovim prostorima. Tekstovi otvorno, iskreno i biblijski govori o korjenu i uzrocima problema koji vidimo oko sebe, otvarajući čitaocima, kroz mnoge pogrešne dnevnopoitičke i kvaziduhovne konstatacije dubinu paradoksa crnogorskog crkvenog pitanja u koji se zapleo čitav jedan narod i država i jedne temeljne nesprenosti i neodgovornosti da se ovo stanje promijeni. Medjutim PREUMA nije samo dijagnoza stanja već prije svega duhovni put koji se ukazuje u tom parafoksu naših podjela i suprotnosti koje kao litice nepomirljivo stoje jedna naspram druge. Medjutim PNEUMA je kao živa rijeka koja protiče sredinom tog tjesnaca, odnosno kanjona naših podjela.