Bog nikad ne kasni, nego su naša srca spora da povjeruju, ne prepoznajemo dan Njegovog pohođenja.
Ispricaću vam priču, koju je sv.Stefan prvomučenik, ispričao neposredno pred pogubljenje. Podsjetio ih je da rođenje Mojsija bilo tačno proročeno, da je bio dio spasonosnog božjeg plana da izbavi svoj narod iz 400-godišnjeg misirskog ropstva. I to povezao sa proroštvima koji su se ispunili u Isusu Hristu. Međutim, na primjeru Mojsija, ćemo razumjeti jedan suštinski važan duhovni zakon. Proroštvo o Mojsiju nastalo je još u vrijeme kada Avramovo pleme nije znalo da će postati robljem i da će se sve zbiti što se zbilo, da će nakon smrti Josifa, njegov narod postati robovi u toj zemlji u koju su pobjegli od suše. Ne samo da su oni znali, nego je i sam đavo znao za to obećanje, ali nije znao koje tačno dijete, i sve je učinio da pogubi djecu koja su se u to vrijeme rađala, i to možemo čitati.
Bog je vjeran, sve je uradio da se desi spasenje. U pravo vrijeme, rodio se pravi vođa, odgojen kao princ, školovan, vičan upravljanju i na kraju krajeva hrabar i slobodan. Jer je znao Bog da slijepac slijepca ne može voditi, da samo slobodan čovjek može voditi porobljeni narod u slobodu. Slobodan u duhu. Čak se i sam Mojsije osvjestio u tom svom pozivu, i bio spreman da učini djelo oslobođenja na koje ga je Duh poticao.
Međutim, narod ga nije prihvatio. Arhiđakon Stefan o tome kaže u Djela ap. 7:25: "Mišljaše pak da braća njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe."...35: "Dakle, istog onog Mojsija koga su odbacili rekavši: ’Ko je tebe postavio za glavara i sudiju nad nama?’... 39: "Naši preci nisu htjeli da ga poslušaju, nego su ga odbacili i svojim se srcem vratili u Egipat."
Šta nam to govori, za ovo naše vrijeme, koje je bilo spremno od Boga da se narod povede u duhovno oslobođenje. Može sve da bude spremno, može Bog da uradi i da podigne Svoga slugu, i da ga osposobi i utvrdi u svom pozovu, ali nema i nikad neće biti ni spasenja i ni oslobođenja ako to narod i knezovi ljudski ne budu prepoznali, ne budi prihvatili onog koji je poslan i ne posluša tog proroka kojeg je isključivo Bog podigao, pa ma kako on bio politički "nekorektan".
"Svojima dođoh, svoji me ne primiše", sa bolom u srcu govorio je naš Gospod gledajući: "Jerusalime, Jerusalime, ti što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi, koliko puta sam hteo da skupim tvoju đecu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi nijeste htjeli. Evo, kuća vam se ostavlja pustom. A ja vam kažem da me nećete vidjeti dok ne kažete: ’Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!’“ Mt 23:37-39
Zato danas, kao i onda Mojsije mora da ide da postane došljak u tuđoj zemlji midjanskoj, da čuva tuđe ovce i goveda, da čeka još 40 godina, tu neku drugu generaciju koju će Gospod podići, koji će poželjeti slobodu, koja je teška i neizvjesna, prije nego "sigurnost" ropstva, koji će imati to prepoznavanje.
Do tada, čuvaj Mojsije ovce, što ti drugo preostaje, kad je kuća ostavljena pustom od ovog nevjernog naraštaja. Biće bolje.
Коментари
Постави коментар