Produhovljen čovjek vidi sve jasno, osim sebe. Kad krene služiti ljudima, razdire ga nepravda koja vlada, saosjeća sa nevoljom bližnjih, ali ga muči posrnuće i surovost života njegovog naroda, osjeća bol, brigu i žalost u duši zbog svega što uviđa, i to ga razdire. A kada vidi sebe shvata koliko je nemoćan da išta uradi i vidi koliko i sam odstupa od Božjih standarda i da je nedostojan nazvati se Njegovim slugom. Sva osjećajnost i svjesnost mu dođe kao krst na kome strada i koja ga uvodi u mrak. Međutim, ljudi koji ga sretnu i čuju, ugledaju plemenitost, dobrotu ili mudar proročki savjet za svoj život tog Božjeg čovjeka, koji im najednom vrati vjeru u Boga i ljude, olakša muku ili iscijeli ranu na duši, pa najednom osjete radost življenja, obasja ih neka svjetlost i dobiju volju za suštinske promjene u životu. I onda se pitaš, ko zaista vidi istinu od ove dvije strane? Ne kažu slučajno sveti apostoli, da kada kane činiti dobro i služiti ljudima: "....smrt deluje u nam
BIBLIJSKI VODIČ KROZ VIZIJE I SNOVE Ovo je lični blog vladike Vladimira Lajovića.