Пређи на главни садржај

1. Umjesto predgovora - Mladići će imati viđenja, a starci sne snivati

Djela ap. 2:17: "“U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati."
Odlučio sam, uz Božju pomoć, da napišem jedan vodič za tumačenja vizija i snova, ali na biblijskim principima i simbolizmu. To je veoma delikatna oblast i mnogi teolozi je zaobilaze, vjerujem s pravom, jer su ljudi veoma skloni samoobmanjivanju i sujevjerju, i prilaze ovim stvarima, naročito snovima na jedan nebiblijski način, otvaraju se za okultno i bivaju prevareni. Međutim, Gospod je navjestio, da će u posljednje dane, se dešavati naročito izliće Duha Svetog, i to što je veća tama, to će još većma djelovati Božja milost, po Riječi Božjoj. Mi moramo da rastemo u vjeri i razumjevanju, a ne da "gasimo Duha", kao što nas opominje sv.apostol Pavle u svojim poslanicima. U toj pricjepu, između onog što se dešava i straha nekih crkvenih vođa da se narod ne zavede u koještarije i gatanja, postoji cijelo jedno polje djelovanja, koje smo pozvani da ispunimo ispravnom simbolizmom i tumačenjima. Jer upravo zbog naše nespremnosti, ostavljamo prostor lažnim pastirima da zavode narod. 

Treba nam vodič za određene simbole koje vidimo u određenim vizijama i snovima, da bi ih ispravno tumačili. Jer smo kao Crkva pozvani da prosuđujemo proroštva i viđenja, ne da ih potpuno zatiremo. 

U tom smislu, kroz sve ove tekstove koji će približiti određene duhovne elemente čitaocima, nastojaćemo da ako ne da ponudimo odgovore, a ono da uputimo i inspirišemo na dalja proučavanja i razumjevanja. 

Posebno, mora da se naglasi, jedna ključna stvar, da ovaj vodič nije namjenjen svima. Čak naprotiv, namjenjen je samo veoma malom broju ljudi koji su ispunjeni Duhom Svetim, koji su preporođeni i koji imaju duhovno razumjevanja. Jer polazimo od suštine Sv.Pismo, koje je najprije upućeno Crkvi, pa tek onda svima ostalima. Ko nema Duha Svetog u sebi, ko nije kršten Ognjem i Vodom, taj ne može da ima snove i viđenja do Gospoda. Takav neka se ne oslanja na te svoje senzacije, jer su kompromitovane grijehom,odnosno adamovskim prokletstvom. Ko nije dijete Božje, taj neka se ne oslanja na senzacije uma koji je veoma sklon samoobmanama. Zato i piše u ovim uvodnim citatima, da će "sinovi i kćeri proricati", samo djeca Božja čuju i poznaju glas Očev i prate Ga. 

Moraš biti duhovno rođen, da bi bio od Boga vođen, jer nadnaravno pohođenje ljudi koji nijesu doživili taj duhovni preporod je izuzetak, koji samo potvrđuje pravilo, da onaj koji u sebi ima tu blagodat Duha Svetog, on jedino i može imati vizije i snove koje imaju važnost.

Znači, ako si "mladić", što znači neko ko je već određeno vrijeme u vjeri, koji je "izašao iz pelena" što se tiče dohovnih stvari, da možeš da jedeš malo tvrđu hranu, o kojoj govori ap.Pavle, za tebe je ovaj Vodičr i ti možeà da istražuješ svoje duhovne vizije. 

Za snove stoji još veći uslov, kao da Gospod želi da podigne ljestvicu, da je potrebno veliko duhovno iskustvo da bi čovjek se tako iznutra pročistio, da njegovi snovi imaju proročko značenje, da može u snovima da mu Duh, 0o svojoj nadaravnoj blagodati,  govori i daje određena usmjerenje ili opomene. Možda je jedan od razloga, zašto Gospod daje snove starcima, je zato što imaju mnogo toga u umu, koji u svjesnosti ne može da primi nešto novo, zato mu Gospod tek u snu može prići i potaknuti ga blagodeću Svojom na duhovne stvari, koje njegovo iskustvo je onemogućavalo. Nažalost, iskustvo često može da bude veliki teret i čak ograničenje, nije ono uvjek pozitivna stvar. Iskustvo nosi u sebi mnogo trauma i boli, koje ljude u svojoj tjelesnosti blokiraju za te stvari, kroz koje su prolazili. A Bog želi da imamo iskustvo pobjednika, ne iskustvo poraženih, koji su odustali od pokušavanja zbog prekobola koje su nosili porazi i nevolje.
Jedno pojašnjenje na kraju, da ako uzmemo ovaj stih u duhovnom smislu, neko može biti "mladić" u duhu i sa 65 godina, a neko starac i sa 35.

Uz Božju pomoć, pokusaću da ovaj vodič bude više kao inspitacija nego kao nekakav Sanovnik ili Leksikon.


Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski