Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за мај, 2013

OD SLABOSTI DO SNAGE I NAZAD, II dio

Priča o Samsonu je priča o prvom i pravom biblijskom superheroju. Nakon Gideona, nekoliko generacija prolaze, ciklus uspona i padova božijeg naroda se nastavlja. I Gospod podiže još jednog izbavitelja po imenu Samson. Početak priče o Samsonu je na neki način slačan početaku priče o Gideonu mada su ova dva lika ambivalentan. Gideon je bio neodlučan, slab i preplašen. Samson je pak drzak, neoprezan i nesavladivo borben. Gideon je video sebe kao neadekvatnog. Samson je video sebe kao nepobjedivog. Izraelci su ponovo došli pod stalni pritisak pljačkaša Filistejaca. Neprijateljska represije od strane Filisteja, došla je kao Božji sud za njihovo otpadništvo. Anđeo Gospodnji se i ovaj put pojavljuje zbog vapaja naroda. Dolazi u jednu kuću. Tu je muž i žena. Muž zove Manoje. Manoje pravi žrtvu, shvatajući da mu je potrebna u čast Gospoda koji ih je posjetio. Njegova žena i Samsonova majka nije imala djece. Ona je bila neplodna prije posjete anđela Gospodnjeg. A anđeo

OD SLABOSTI DO SNAGE I NAZAD - I dio

Ovo će biti priča o dvije najfascinantnije i jedinstvne ako ne i bizarne starozavjetne ličnosti u Svetom Pismu. To su sudije Gideon i Samson. Gideon ide od slabosti do sile, a Samson ide iz snage u slabost. Ali u oba slučaja, su i snaga i slabost korisna Bogu na veoma značajne načine. Knjiga Sudija opisuje period od 350 godina života nakon ulaska u Obećanu zemlji jednih. Vjekove ponavljanja neuspjeha Izraela da se pokore Bogu, da poštuju Boga. Dvojica istaknutih sudija među četrnaest koliko ih je bilo, su Gideon i Samson. To su bili ljudi sa ozbiljnim manama, imali su ozbiljne nedostatke u karakteru. Gideon je bio suviše slab da bi bio od koristi. A Samson suviše jak da bi bilo koristi. Gideon nije verovao da može da postigne nešto, a Samson je vjerovao da može postići bilo šta. Nijedan od tih vrsta ljudi ne čini dobrog lidera. Čovek koji smatra da nema šta da ponudi kao i čoveka koji oseća da može sve da ponudi nije podoban za istinskog vođu. Priča o Gideona ide ovako. Sedam godina

SAVRŠENA CRKVA NESAVRŠENIH HRIŠĆANA

Najdivniji stihovi u svetom Pismu su svakako stihovi Knjige Pjesma nad pjesmama, kad kaže zaručnik svojoj ljubljenoj "Sva si lijepa draga moja, nema nikakvog nedostataka na tebi." Nevjesta je Crkva Hristova i njegova jedina ljubav i sanasljednica Njegove slave i sile. One "druge" koje požele da ukradu njeno ime su samo jadne bludnice; ona je jedina voljena. Čovek može da prevari svoju ljubav, ali ljubav Boga je jača od pakla i smrti - ona je nepromenljiva i svagda vjerna. Crkva nema na sebi mrlje niti mane, jer je Crkva prije svega nevidljiva sila Božija koja preobražava svijet na sliku Sina Božijega. Medjutim sve što se dešava sa hrišćanima i najnovije skandalozne seksualne afere nekih episkopa pravoslavne crkve dale su za pravo javnosti za drugačije ocjene o Crkvi. Upire se (sa pravom) na materijalne beneficije koji imaju neka sveštena lica, luksuzne nekretnine, skupa kola a na računima imaju milione od prodaje relikvija, rente, naknada

PRIHVATITI SEBE

Jedna od suštinski važnih lekcija koju sam učio u vjeri, nije bila kako se pokajati za svoje grijehe ili kako oprostiti drugima, već kako prihvatiti sebe. A upravo u svijesti da nam je Gospod oprostio i da nas je prihvatio onakve kakvi jesmo leži tajna pobjedničkog života. Kad nas je On prihvatio ovakve, ko smo mi da sebe odbacujemo i preziremo. Medutim, priznaćete, kad govorimo o prihvatanju sebe samih, mi zapravo mislimo o prihvatanju naših slabosti! Budimo pošteni pa priznajmo da nije nama problem toliki prihvatiti naše talente, naše jake strane i pobjede. Teško je prihvatiti naše poraze, naša ograničenja tj naše slabosti. Medutim, ta naša samosvijest može biti problematična jer je zasnovana na pogrešnim zaključcima . Jer mi od malena izgrađujemo svjest o tome u čemu smo jaki a u čemu smo slabi. I to na osnovu stavova naše okoline prema nama, ali i tako što se upoređujemo sa drugima. I tu počinje pakao (ne) prihvatanja sebe. Mala djeca su srećna, jer se

SLABOST ČOVJEKA

Na početku moram da naglasim, da slabosti ljudske nijesu grijesi! Slabost našeg tijela se prije svega ogledaju u tome da smo skloni da se umorimo, da se iscrpimo, pa čak i razbolimo. Pavle je pisao Galatima kako im je u slabosti tijela prvi put propovjedao Jevanđelje. (Ga.4:13). A Korinćanima da im je došao u slabosti, strahu i sa velikim drhtanjem (1.Kor.2:3). Želeo je da kaže da je bio veoma ograničen slabošću svog tijela, ali je ipak sijao Božiju Riječ uprkos toj slabosti (1.Kor.15:43). Rekao je: "Jer kad sam slab, onda sam silan." Drugim rečima, kada sam duboko svjestan slabosti svojeg tijela, tada me Bog čini jakim! Čak šta više, bio je dobre volje u svojim slabostima, u ruženju, u nevoljama u progonjenjima, u tugama za Hrista (2.Kor.12:10). Interesantno je da on u ovim stihovima otkrio u četiri riječi ( uvreda, stradanja, progona, i nesreća) šta su po njemu prave slabosti. Da malo približimo neke od ovih termina. Uvrede-kada ljudi misle i g

SLABOST HRISTOVA

Jedan od najvećih paradoksa koji se nalazi u Božjoj Reči je u drugom pismu Pavla crkvi u Korintu; "Jer vi tražite dokaz da u meni govori Hrist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. 4I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.'2. Korinćanima 13:3-4 Nema nikakve sumnje u to da je Isus Suvereni i Svemogući Bog, On je istinski Bog, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. U Isusu Hristu, mi smo postali slavniji od Solomona, moćniji od Aleksandra Velikog, strpljiviji nego Jovu i nežniji od Mojsija. Kako iznenađujuće i zapanjujuće, dakle, zvuče riječi apostola Pavla, i tvrdnja o slabosti Hristovoj. Ako nam je to bilo malo i nedovoljno iznenađujuće, onda u nastavku možemo da čitamo da smo mi slabi u Njemu. Kako čudno! Da je rekao, mi smo jaki u Njemu, možemo da razumijemo. Ali, tvrdnja je da smo slabi u Njemu.!?! . Ali, prije nego što se pozaba

ČEMU TE NEPOPULARNE SLABOSTI?

Moderno hrišćanstvo ne voli da govori i slabostima. Radije se propovjeda o vjeri, sili, darovima, iscjeljenju i sl. Jedan od osnovnih razloga što je biblijsko Hrišćanstvo doživjelo tako drastično iskrivljenje je jedan "tržišni" pristup vjeri. Trebaju nam neke atraktivni je teme da bi se vjera prodala masovnom tržištu. Jer savremeni čovjek izbačen na to tržište smatra da samo najjači preživljavaju. Njemu treba moć da pobjegne od svojih slabost i briga u slobodno vrijeme, a hrišćanstvo nas nešto drugo uči i pruža moć da izdržimo slabosti u ljubavi i u životu. Naslovni stih ne prodaje jeftino fastfood hrišćanstvo: "Isus je rekao [kao odgovor na molitvu Pavlovu], 'Moja milost ti je dovoljna, jer se moja moć u slabostima pokazuje savršena." U slabosti? Savremeno tržište želi beg iz slabosti, a ne snagu u slabosti! Zato savremeni propovjednici da bi ispunili tu potrebu na "tržištu poruka" često moraju da iskrive jasnu poruku ovog stiha kako bi je uči

SUZE NIJESU SLABOST

Zadnjih nedjelja imao sam razloga da plačem. Umro mi je otac koga sam mnogo volio. I mnoge druge stvari su mi se skupile u duši. čini mi se kad bi se isplakao kao čovjek da bi mi duši bilo lakše. Ali definitivno ne umijem da se isplačem.To je nešto što nijesmo učeni da pokazujemo. Emocije posebno one koje bi značile neku slabost ili imale neki negativan prizvuk učeni smo da ih sakrivamo ili čak negiramo. Ali otkud to u našim običajima crnogorskim? To nije hrišćansko nasljeđe već prije neka paganska zaostavština. Jer tek od Hrista suze dobijaju vrijednost, i počinju se smatrati za vrlinu. Suze pokajanja, suze žalosti zbog grijeha, suze radosti zbog ozdravljenja, suze bratstva i pobratimstva, suze milosti i duhovne radosti, suze bestjelesne ljubavi, suze sažaljenja i suze molitvene... U Pismu stoji zapisano da se nekoliko mjesta Isus zaplakao. Prvo nad jednim čovekom, pa se zaplakao nad jednim narodom, i najzad zaplakao se nad cijelim čovječanstvom. Nad svojim pr

UVODNA RIJEČ

Otvaram novo poglavlje tekstova na ovom blogu pod malo paradoksalnim nazivom Snaga u slabostima. Da bi zajedno sa vama problematizovao opšte prihvaćene norme ponašanja koje naše crnogorsko društvo vrednuje kao ispravne i snažne, a koje su zapravo duboko pogrešne sa stanovišta hrišćanstva. Ja sam vaspitvan u jednom pogrešnom duhu, gdje je pokazati ljubav i emocije slabost za muškarca. Nijesam se umio isplakati, nijesam znao pokazati svoje slabosti, jer sam se plašio da će me to uništiti i da će me ljudi prestati sijeniti zbog toga. Plašio sam se poraza, plašio se sramote i živio u tjeskobi i borbi sa svojim slabostima. Sramota me je bilo reći da nešto ne znam ili da pokažem da ne umijem kada bi me uvukli u neka poredjenja, kompetencije i utrkivanja. Ali umjesto da sam iz godine u godinu bivao jači i sigurniji, dešavalo se upravo suprotno. Moj život je postajao kao pakao a moj najveći problem bio je emocionalna nezrelost i hronična nesigurnost. Od ljudi nijesam