Primjetićete da kod nas su ljudi razvili jedno posebno "čulo", da kad vide i čuju nekog koji govori vrlo smjelo i otvoreno, sa strašću se borbi za neku svoju istinu ili pravdu za koju vjeruje da se treba sprovesti, da se generalno odmah zatvaraju za takve osobe dok ne vide za koju se taj stranu bori. Ako ne vide kakvu korist od toga, sa prezirom ih gledaju kao gubitnike ili pak ludake.
Sa druge strane, mnogo im je prijemčivije da vide nekog koji je imućan ili na nekom položaju, i govori neke nemušte rečenice i čudne stvari, pa čak i notorne neistine ili gluposti, to nazivaju mudrošću i sa pažnjom slušaju nešto što je suludo, jer to im "čulo" govori da taj ima interes za to što priča, i to ih uspokojava i inspiriše na slična postupanja.
Jer to je ta naša paradoksalna "logika", da se nikad ne sluša ono što se govori, nego se gleda ko govori, i gleda se protiv koga taj govori. A to da li je istina ili nije, to nikad nije bilo važno, važno je samo za njega koju je stranu zauzeo, i prema toj unaprijed zauzetoj strani (predrasuda) određuje se stav prema onom što je "istina".
Zato je Isus ćutao pred Sinedrionom, jer je znao da je besmisleno što pričati gomili klirika koji su od vjere napravili svojevrasan nivo vršenja vlasti pod Okupatorom. Znao je Gospod, da gdje ima puno interesa, tu vjere Božje nema i Istina mora da ćuti, unaprijed je osuđena na krst, pogibao i progon. A Istina je stajala licno pred njima svima u toj sali. Svezana i izmučena.
I da pojasnim, nijesu one bukadžije sa početka ove priče koje navodno smjelo govore o nepravdi, bolje od onih drugih koji filozofiraju, oni su samo nemoćni i zbačeni na margine društvenog uticaja i nemaju "razloga" da ćute i da se mire pa se radije odlučuju na bunt. Da je kome od njih do Boga (čitaj: Istine) i do spasenja onog drugog, oni pravde ne bi tražili od tiranina, niti milosti od krvnika.
Usta mudrosti i istine se otvaraju samo uhu razumijevanja i dobre volje, ne bacaju se biseri pred svinje, jer će takvog rastrgunuti.
Ovom opakom naraštaju, nikad nije bilo ni do vjere ni do istine, nego samo do onog "njegovog" i onog "krivog dijela" koji želi da otme ili zadrži.
Ćutanje ih uznemirava i plaši.
Коментари
Постави коментар