Vladimir Lajović Blog

Jadan li je čovjek u svom pokušaju da promjeni crkvu tj. ovaj svijet, da ga učini boljim mjestom za život. Jadan ne zbog svojih plemenitih nastojanja koja su nedostatna, nemoćna i komična, nego upravo što su tragična u tom osjećaju nužnosti koju čovjek prepoznaje u sebi, tog poriva da to čini, pa piše knjige, viče po raskrsnicama, ulazi u konflikte sa vođama crkve i moćnicima, učeći ih Istinu, koju oni navodno ne znaju. Kako da ne. Znaju oni sve to vrlo dobro, a znaju i njihove pristaše koje u tome vide svoju korist i berićet. Zato kažem, jadan je svaki takav čovjek koji se "bori" za pravedniji svijet i istinitu crkvu, isti je kao onaj koji u potrazi za ljubavlju i pažnjom, koju nije imao u djetinjstvu, bira pogrešne veze i veže se ne za one koji mu ljubav nude i koji ga obasipaju pažnjom, nego upravo za one koji ih ignorišu i kontrolišu, u nekoj suludoj i grčevitoj borbi da takve svojom ljubavlju, davanjem i istinom privoli, preobrati i promijeni. Valjda podsvje

- Da te pitam nešto, zašto si prema meni tako dobar? Ne napušta me osjećaj da si uvjek bolji prema meni, nego što sam zaslužio. Činiš a nikad mi ne tražiš ili nemam priliku da ti se odužim. - A zašto misliš da bi moje činjenje i sam prijateljski odnos morao zaslužiti?  - Ne znam, ali uvjek sam vodio računa da nikom ništa ne ostanem dužan, ali sa tobom sam nekako stalno u minisu, ako me razumiješ. Prosto nijesam navikao, neprijatno mi je pomalo. - Ah, možda ne umiješ da primaš ljubav? - Hmmm interesantno. Ima toga, nikad nijesam volio davanja ili poklone za rođendane. - Eto, to je to. Moraš naučiti da primaš, da te primanje ne ponižava.  - Ah.. - No, kad tako razmišljaš o zaslugama, reći ću ti da možda i jesi zalužio, ali u nekim ranijim odnosima sa ljudima u svome životu. Možda su oni bili isto tako u minusu prema tobi. Život ti vraća kroz druge ljude, zato se otvori za primanje, i uživaj u tome, bez griže savjesti. - Ah, vjerovatno... Hvala ti, ovo me je duboko taklo. - Vi