Jadan li je čovjek u svom pokušaju da promjeni crkvu tj. ovaj svijet, da ga učini boljim mjestom za život. Jadan ne zbog svojih plemenitih nastojanja koja su nedostatna, nemoćna i komična, nego upravo što su tragična u tom osjećaju nužnosti koju čovjek prepoznaje u sebi, tog poriva da to čini, pa piše knjige, viče po raskrsnicama, ulazi u konflikte sa vođama crkve i moćnicima, učeći ih Istinu, koju oni navodno ne znaju. Kako da ne. Znaju oni sve to vrlo dobro, a znaju i njihove pristaše koje u tome vide svoju korist i berićet.
Zato kažem, jadan je svaki takav čovjek koji se "bori" za pravedniji svijet i istinitu crkvu, isti je kao onaj koji u potrazi za ljubavlju i pažnjom, koju nije imao u djetinjstvu, bira pogrešne veze i veže se ne za one koji mu ljubav nude i koji ga obasipaju pažnjom, nego upravo za one koji ih ignorišu i kontrolišu, u nekoj suludoj i grčevitoj borbi da takve svojom ljubavlju, davanjem i istinom privoli, preobrati i promijeni. Valjda podsvjesno želi da ih učini onakvim kakvi su trebali biti i njegovi roditelji i svi ljudi na ovom svijetu prema njemu, da bi to bila pravda. Da bi našao spokoj u sebi.
Zato kažem, jadan je taj čovjek, koji krene da mijenja ovaj svijet i ljude, jer će samo izgubiti sebe i on se promjeniti, sagorjeti u toj vatri strasti i razapeti se na krstu unutrašnjih napora, a ovaj surovi svijet i anticrkvu koja je otpala od Hrista, neće vratiti i neće zaustaviti u svojoj propasti.
I zato, što me više briga, što ja imam sa slugama koji padaju, "oni svome gospodaru padaju", ako padaju.
Pitanje je moglu li se ja sa svojim demonima prošlosti susresti i mogu li živjeti sa tim paklom oko sebe i u sebi, mogu li ga poraziti onom ljubavlju kojom me samo Bog voli i bezuslovnim prihvatanjem kojim me samo Hrist prihvatio.
Jer što ja imam sa ovim svijetom i sa tom lažicrkvom? Što ima svjetlo sa tamom? Što ima Bog sa mamonom? Što me više briga za to, nemoj da se lažemo.
Ako što govorim Riječ, biće bez očekivanja i grča, biće bez boli, ljutnje i safre, jer je u suštini svi naši pokušaju i nadanja da neko se zbog toga promjeni lažni i prevarni, i više govore o tragici naših malih života, nego o Bogu kojem navodno služimo. Jer samo Bog, svojim Duhom može promjeniti ljude i ovaj svijet, na nama je da svjetlimo, da svojim životom svjedočimo Istinu koja nas je solobodila. Jer ako On u svojoj premudrosti sve to dopušta, ko sam ja da stojim na putu njihove sigurne propasti, zar ih ja više volim od samog Boga.
Zato, puštam ovo iz svojih ruku, bolje gledati sebe, da se u svemu ovome čovjek ne izgubi, naudi svojoj duši i izgubi mir i radost življenja.
Коментари
Постави коментар