Vladimir Lajović Blog

Ko gradi odnose sa ljudima (kao uostalom i sa Bogom) na intimnoj bliskosti, povjerenju i posvećenju nema potrebe da kontroliše drugu stranu, njegovo ponašanje, duhovnost i karakter odišu slobodom, ljubavlju i milošću za druge. A tamo gdje neme te bliskosti i povezanosti u pomenutim odnosima, sve je sa puno buke, tamo se  grade na nekim očelivanjima, pravilima i obligacijama. Tamo zapravo i nema odnosa, već otuđenost i nesigurnost, iz koje proističe moralisanje, kontrola i manipulacija nekim proklamovanim vrijednostima, sve iz straha od gubitka.  "Jer ko se boji, nije savršen u ljubavi.." u tome je razlika izmedju "biti duhovan" i "biti religiozan"! Razika se prosto osjeća u vazduhu, da li ima te intimne bliskosti i slobode koja se gradi srcem i pledira na savjest druge strane, ili nema ničeg, samo glupo pozivanje na neke zakone, moral, prava i tome slično. Na tome se ne gradi Crkva, a ni porodica ili društvena zajednica, za to treba malo više i

Postoje ti momenti susreta,  doticaja nas sa Onim drugim.  Trenutak povezivanja,  licem k licu,  kada zaboraviš sav ovaj svijet  koji te okružuje,  i na svu svoju prošlost i njene glasove, i  zaboraviš na sve brige i misli što će sjutra biti.  To je trenutak prodora vječnosti u vrijeme,  u ovo trajanje sada.  Kao da nestaneš u treptaju oka,  a ipak kao da nikad nijesi izašao iz tog središta,  kao da si oduvjek tu,  nikad življi i prisutniji, i jedino što želiš,  je da u tome ostaneš, zauvjek,  jer ti to mjesto u vječnosti pripada.