Vladimir Lajović Blog

Pročitah na portalu jednu potresnu prošlogošinju vijest iz našeg okruženja, o jednom ocu koji se žrtvovao za svoje dijete koje je našlo eksplozivnu napravu. U pokušaju da otme bombu iz dječijih ruku, došlo je do njenog aktiviranja, i taj otac da bi zaštitio svog malog dječaka, bacio se na minu, prekrio je cijelim svojim tijelom i poginuo. Zaista, dječak je ostao skoro nepovrijeđen.  Razmišljajući o ovom događaju, stavio sam se u ulogu ovog dječaka, koji će da poraste sa tom tragedijom, sa sjećanjem da otac umjesto njega položio život.  Da li će u teškim životnim trenucima, kada zamrzi sebe zbog nečeg što je uradio, kada mu bude dosta svega pomisliti: ma ja sam kriv za sve, bezvrijedan i nesrećan, eto kriv sam i za smrt svog plemenitog oca. Bolje bi bilo da mene nema, on je bio mnogo bolji čovjek od mene, njegov život je bio vredniji, i imao je mnogo toga više ovom svijetu da da, nego ja. Eh, da me nema! Ali da li je zaista požrtvovnost jednog oca besmislena? Pa zar nije tak

Suviše se toga lošeg dešava oko nas. Ruši se i raspada svijet organizovanog ljudskog društva koji smo znali ili zamišljali. Praviti se pametan, isčuđavati se i reagovati na svaku manifestaciju te totalne entropije, izgleda kao da kadimo samom đavolu i veličamo njegovo djelo, jer ne shvatamo svoju odgovornost i krivicu u svemu tome. Ne, ne želim o tome.  Vrijeme je da vidimo šta Bog radi danas, da Mu zahvaljujemo za današnje blagoslove i male radosti, jer je sve bolje od onog sjutra što dolazi. Zato, pokažimo više ljubavi prema bližnjima, budimo svjetlo i ljepota koja nedostaje ovom svijetu, cvjetamo kao ovaj “Matthiola bicornis”, koji je poseban po tome što cvjeta samo noću, i po tome je i dobio ime. A, baš je i ovo doba godine njegovo vrijeme, to kasno proljeće i početak ljeta. Ovo može biti i naše vrijeme, samo ako se odlučimo da danas cvjetamo, jer "sjutra" je u Božjim rukama.

Shvatiš da ono vrijeme kada si se trudio da živiš neke svoje uzvišene ideje i ideale, je bilo vrijeme izazova da budeš nešto što nijesi, da izgubiš sebe i radost življenja. Mi svojim snagama i dobrotom ne možemo doseći nebo, ma koliko imali dobre namjere i uzore, jer je sve po milosti Božjoj, "svaki dobar dar dolazi odozgo, od Oca Svjetlosti"... " da se ni jedan ne bi hvalio", nego da u svemu Njemu damo slavu, jer samo Njemu i pripada.  Pa i onda kada se trudimo da budemo bolji nego što jesmo, budimo iskreni pred sobom i ljudima, sačuvajmo zahvalnost, poniznost i radost spasenja.