Vladimir Lajović Blog

Ako je sloboda tako primamljiva zašto ne vidimo te mase ljudi koji idu, grabe i ginu za tu slobodu? Zašto su slobodni ljudi tako rijedak cvijet na ovom svijetu, kako poetično reče na jednom mjestu Berdjajev? Pa zato što postoji nešto strašno što ljude i narode drži u ropstvu. Kažem strašno jer i od ropstva postoji nešto strašnije, od čega robovi zaziru pa zato trpe teret ropstva. To je "pustinja slobode"! Jer pustinja je simbol nezaštićenosti, nesigurnosti, oskudice i osamljenosti. Ljudi se plaše se samoće, plaše se gladi, plaše se lutanja i svoje ranjivosti. To sa najslikovitije može sagledati u čevenom starozavjetnom oslobodjenju Božijeg naroda i njihovom izlasku iz Misira i odlazak u obećanju zemlju. Zarobljeni narod koji je vjekovima trpio teški zulum ropstva dobio je sudbonosnu šansu da se oslobodi pod vodjstvom Mojsija. Ali izlazak u slobodu n ije bio jednostavan, naprotiv bio je naporan i zahtjevan. Misir je bio pritisnut teškom rukom Božijom sa 10 velikih pošasti

Nemoguće je pisati o slobodi a ne pisati o oproštenju. Oproštenje je možda i najvažniji element puta ličnog oslobodjenja. I to oproštenje za svopstvene grijehe koje smo primili od Boga kroz Hrista i oproštenje koje mi dajemo ljudima koji su nam skrivili. Ne postoji alternativa ovom oproštenju i ne postoji moćnije oružje od nje za skidanje okova osude i osvete. Ovo je najbolje izraženo kroz priču o nemilosrdnom slugi koju je Isus ispričao u Matejevom jevandjelju. Isus odgovara Petru na pitanje koliko puta treba da oprosti svojem bližnjem i kaže: "Carstvo nebesko slično kralju koji je hteo da se obračuna sa svojim slugama. A kada poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji je dugovao deset hiljada talanata. I kako nije imao da vrati, zapovjedi gospodar da prodadu njega i njegovu ženu i decu i sve što je imao, i da se naplata izvrši. Tada sluga pade i klanjaše mu se govoreći: gospodaru, budi strpljiv prema meni i sve ću ti platiti. A gospodar se smilova na onoga slugu, otpusti ga i