Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за јул, 2017

Da nas ništa ne kontroliše

Jednostavno je, Božja volja, kao našega Tvorca, je da nas ništa ne kontroliše, da ne gospodari našom dušom tj našom voljom, emocijama i mislima! NISTA I NIKO! Ni đavo, ni potrebe, ni ambicije, ni strasti, ni novci, ni hrana, ni piće, nikakvi medikameniti, psihogene supstance.. a naročito ne ljudi. Naša duša treba da se oslobodi, da samo Njemu pripadne. On želi da nas ohrabri i rehabilituje, da povrati naše ljudsko dostojastvo, da budemo ljudi podignute čela, nepomućenog mira i čiste savjesti .. Jer Božji čovjek, je slobodan čovjek od svega i svakoga, a rob je jedino svoje savjesti, razuma i ljubavi. Ako se na to odlučimo, Bog će se boriti za nas, dati nam snage, volje i vjere da kažemo NE i da se odupremo svakoj sili koja želi da zagospodari našom dušom.

Kako primiti blagoslov od Oca

E ovo zapamtite! Ovo je jedna od najdubljih istina koju sam spoznao u svom hodu sa Bogom. Od Boga dolazi i htjeti i moći. Kada Gospod odluči da nekog blagoslovi, najprije mu stavi želju u srce da bi mu mogao dati blagoslov. Medjutim, kada se rodi jaka želja u našem srcu, mi odmah krenemo da tražimo satisfakciju, zadovoiljenje a nemamo karakter i nemamo moć da taj blagoslov primimo i da ga zadržimo. Samo bi nas sablaznio ili skršio. Onda mi ljudi ugledamo surogat, nešto što bi moglo da liči kao zadovoljenje te želje, i tješimo se da je ta želja od Boga, i slavimo Boga kako se čuda dešavaju. Ali ne shvatamo da i kada je želja istinita i legitimna problem je samom sredstvu zadovoljenja želja, a još češće u načinu i sredstvima. I umjesto da u vjeri i strpljenju čekamo na drugi dio obećanja, mi nestroljivo krećemo da se borimo, da se laktamo, da u grču činimo sve da bi to nešto dobili što zadovoljava našu želju, ne shvatajući i odbijajući pogledati istini u oči da to nije od Boga. To je n

AKO UČINIŠ KOLIKO MOŽEŠ UČINIO SI ŠTO TREBA

Prepricacu jednu pricu o jednom mladiću koji je došao na farmu da sebi nadje posao, smještaj i hranu. Farmer mu reče da nema baš potrebe za radnom snagom, ali ga upita šta umije? Mladić reče: „umijem da spavam za vrijeme olujnih noći“. Framer se zaprepasti, ali mu se svidje ovaj „čudni“ momak, pa mu reče: „Ako ti ne smeta da spavaš u ambaru, jer nemam prostora u kući, onda si dobio posao“. Farmer je bio vrlo zadovoljan sa radom ovoga momka bio je vrlo vrijedan i temeljit. Ali jedne noći, dok je farmer išao da spava, čuo je momka kako i dalje radi oko ambara i kuće. I usred noći, podigla se silna oluja, koja je znala u tim krajevima da dodje i da napravi štetu, digne krovove kuća, obori ambare i sl. Trebalo je ustatiti i zamandaliti svaki prozor i vrata. Ustade da probudi momka da uradi taj posao. Dodje do vrata, zvao ga je, lupao, ali je ovaj i dalje čvrsto spavao. Farmer pobjesne, na mladića, koji se tako neodgovorno ponese, i crvsto odluci da ga sjutra otpusti sa posla, u sebi ponovi