NEMA KARME

Ovolika priča o „karmi“ je baš otišla daleko. Kažu da su sve nepravde i nevolje koje ti se dešavaju zbog zločina koje si navodno uradio u prošlosti ili u prethodnim životima i da se sada prosto moraš lijepo pomiriti sa sudbinom, jer je, navodno, sve to neka pravda koja se sada sprovodi nad tobom, za koju si ti kriv, iako to ni ne znaš, ali mora da je tako. To je "karmički dug" kojeg plaćaš. Koje je ovo ludilo – da li ti ljudi nemaju objašnjenja ili su plaćeni od moćnika ovoga svijeta da se ljudi pomire sa zlom koje vlada, ne znam. Iako niko ne vidi tu karmu oko nas, nema ni istine ni pravde: tiranini samo napreduju i jačaju, a nevine žrtve stradaju nijemo i bez glasa...

No slava Bogu, jer nam se objavi Jedina Istina, Put i Život. Objavi se u obliku onog Krsta, tj. Raspeća, o čemu nam svjedoči Hristos svojim stradanjem, ali i vaskrsenjem. On, koji je bio bez mane, zračio dobrotom, bio premudar i premoćan, nije doživio tobožnji „zakon privlačenja“ o kojem propovijedaju ovi, nego je od ovoga svijeta, od državnika i lažnih sveštenika i razjarene mase, dobio sve suprotno. A kažu: što zračiš, to i privlačiš. A On je doživio da su ga čak i najbliži prijatelji izdali i odrekli se. Jer Hristos je prorekao sve što nam se dešava: da nema istine na ovom prokletom svijetu koja neće biti progonjena i nema dobrote koja neće biti kažnjena. Da će nam domašnji postati najveći neprijatelji i da će u istoj kući ustati dvoje na troje, a troje na dvoje. I ne, nema te karme u ovom svijetu – mi je ne vidimo nigdje oko nas. Bezbožnika ne stiže nikakva kazna; samo gaze, ne mare i ne haju, napreduju na društvenim ljestvicama, u državnim službama, privredi i Crkvi... a za sve to vrijeme pravednika, kao i njihovog Gospoda, stižu samo nevolja i prezir. I to upravo zbog njihove istinoljubivosti i pravdoljubivosti – zato stradaju. To nam je Gospod sve rekao da će biti, ali ne da bi nas uplašio, nego naprotiv: da se, kada krenu te stvari, ne bojimo, nego da se sjetimo da nam je On rekao da će tako biti. Da se ohrabrimo u Njemu i istrajemo, jer ćemo biti baštinici Njegovog vaskrsenja, kao što smo baštinili i Njegove rane i progon. Uviđate li razliku u ovim filozofijama? Dok oni koji pričaju o reinkarnaciji povinuju se svemu i svačemu, čekajući neki drugi život da žive, mi koji vjerujemo u Vaskrsenje razumijemo puninu ovoga života sada i spremni smo za nevolju koja nam se sprema i imamo hrabrosti da prkosimo ovom zlu koje vlada. Jer ko vjeruje da zaslužuje, i da sam mora da plaća neke dugove iz prethodnih žiivota i sve ovo što ga (ne)pravedno snalazi, neće imati vjere, hrabrosti ni snage za život vrijedan življenja. A ko vjeruje u Hrista, da je On platio "dug" njemu se snaga obnavlja kao orlu krila, ne pada niti sustaje.