понедељак, 31. октобар 2016.

Odužuj i zadužuj

Ovaj Lučindan me podjseti na jedan detalj iz Crnogorske Hronike, profesora Novaka Kilibarda kada su Trebješani (Niksić) pred najezdom Turaka krenuli za Moraču. Kilibarda zapisuje svjedocanstva kako je ovo pleme bilo vrlo prosvećeno i pobožno za ono vrijeme i ovaj detalj zapisa: "Tre­blje­šku cr­kvu­ Sve­to­ga Lu­ke, ni­je­si­ smi­jo ulje­ći na sv­e­tu li­tur­đi­ju ako­ je bi­jo pop u svo­j­u kji­gu za­mr­či­jo ­da ne odu­žu­ješ što ­si du­žan i ne za­du­­žu­ješ dru­go­ga da t­i se odu­ži! Pi­sa­lo­ je iz­nad cr­kve­ni­­je vra­ta: „Odu­žuj i­ za­du­žuj!“ To je zn­a­či­lo da po­štu­ješ­ ro­di­te­lje ko­ji s­u te za­du­ži­li i da­ po­di­žeš svo­ju đe­­cu ko­ja će ti se odu­­ži­ti. Zbo­ri­lo se ­da su Tre­blje­ša­ni ­va­ta­li na­uk od mra­­va i če­le – da ra­d­e ne fa­le­ći se i da­ gi­nu bra­ne­ći svo­­ju ste­če­vi­nu! "
Taj natpis "Odužuj i zadužuj" tako slikovito govori o jednom duhovnom principu naseg naroda.To je svakako slikovit simbol crnogorskog tradicionalizma i konzervativizama, prenosenje naslijedja sa koljena na koljeno. Princip i stanje duha, način mišljenja o čovjeku i društvu koji je usredotočen na čuvanje postojećeg moralnog, društvenog i državnog poretka koji su imali prije najezde osvajača. U kome porodica i vaspitanje igra ključnu ulogu.
To "odužuj i zadužuj" je model cuvanje te duhovne i eticke vertikale, izraz jednog trajanja i kolektivne svijesti, ­koje crpe svoj smisao­ iz one jedne od dese­t Božijih zapovjesti ­: "Poštuj oca i mater­ svoju, da ti dobro b­ude i da dugo poživiš­ na zemlji.". Koliko ­je ovo specifična i v­ažna zapovjest, govor­i i to da je ona jedi­na zapovjest sa obeća­njem. Gospod zapovjeda ali i obećava nagradu - ­blagostanje i dugovje­čnost onom koji ih vr­ši. Jer nesporno da z­a djecu su njihovi ro­ditelji autoriteti, ali takodje odnos prema svojoj zemlji i duhovnom naslijedju se stice upravo u kuci.
Jer nij­e nikad bilo pitanje odno­sa samo u porodici, već je­ pitanje mnogo složen­ije. Radi se o nizu d­ruštvenih i socijalni­h odnosa u kojima se ­ostvaruju odredjeni u­ticaji. Radi se o duhovnom autoritetu kao npr učitelji sto su imali veliki autoritet na­d svojim učenicima, l­jekari nad svojim pac­ijentima, sudija nad ­optuženima i td. Dijete se.uči da postuje autoritet i definise svoj odnos i prema Ocu Nebeskom na slican nacin kao prema svome zemlajskom ocu.
To je i znak da svako, pa i siromas bio, ima čime da zaduzi svoju djecu. Tu roditeljsku bezuslovnu ljubav, koja je najbliza onoj Bozjoj, niko ne moze usaditi u srcima ljudi osim roditelji.. Kroz "zaduživanje" na koje nas opominje i ovaj natpis na crkvenom zidu , stvara se uticaj koji stariji imaju na novu generaciju. Prenose im u amanet nužnost i obavezu,­ a time zavjet da se odupru nekim losim uticajima i vlastima koje moderni život donosi.
Pa i sama Država je ­nastala kao plod ovih­ hijerarhija i kolektivne svijesti koji se njegovao , sve vise kako je teror bio jači. Sta je nacija nego ovaj dug koji imamo prema nasim precima, koji su nas svojim slobodarstvom i roditeljskom brigom zaduzili. Borb­a za slobodu je oduvj­ek bila borba protiv ­laznih autoriteta, n­jihovog sistema vrijednosti i zuluma.
I onda dolazimo do je­dnog paradoksa, po ko­me ovaj duhovni princip "oduzuj i zaduzuj" stvara dug i odredjenu obavezu, ogranicava "slobodu ponasanja" podmlatku sve da bi im prenjelo nesto vrijedno koje če im obezbjediti integritet i stvarnu slobodu od ovog nakaradnog svijeta i vijeka. Ne neku slobodu od Boga vec slobodu u Bogu. To je neki smisao ove poruke na crkvi Sv.Luke koja je ubrzo pokradena i spaljena od osvajaca..
Ali vara se svako ko misli da danas nema bojazni jer nema osvajaca koji bi nam rusili kuce i hramove.. Danas Crnom Gorom hara mnogo opasnije i nevidljiviji osvajac koji spaljuje nase zajednistvo u Hristu (sto je prava slika crkve) sto zatire nase drustvene vrijednosti i kolektivnu svijest, mnogo destruktivnije nego oboriti jedan zid sa natpisom "razduzuj i zasuzuj".. Savremeni crnogorac se prilično osjeća 'pogubljeno' u (post)modernom društvu, smatra da je nestao stari, tradicionalni model poimanja i 'realizacije' života a nije uspostavljen kvalitetan novi, alternativni, vrijednosni sistem u kojem bi, shodno tehnološkom napretku, mogao da se ostvaruje i najviši stepen sloboda, individualnih i kolektivnih moralnih načela.
Naoadnuta je nasa tradicionalna porodica a nova "demokratska" jos nije nastala.. Čini se da nas masovna kultura i uopšte potrošačko društvo vojuju pobjedu nad nasim porodicnim vrijednostima. Nepovratno.. Savremena porodica se suočava s brojnim ekonomskim problemima, vrijednosnim i uopšte sociokulturnim krizama društva koje, nužno, namecu promjene njenih osnovnih funkcija.
Uhvaceni jesmo u raskoraku ali robujemo zabludi da se ovako mora i da nemam nacina da se vratimo nazad i izborimo protiv savremenih izazova . Mozda ne mozemo sve odjednom, i ne mozemo promjeniti citav svijet, ali mozemo se danas okrenuti svojim ukucanima i poceti da brigom prema roditeliim razduzujemo ono sto smo primili i da svojim davanjem, paznjom i ljubavlju zaduzujemo svoju djecu za neka nova buduca pokoljenja.