Euharistija

Besmisleno je mnogo pričati o Bogu ljudima; ako odmah ne shvate Raspeće Hristovo srcem, njima je uzaludno dalje objašnjavati, pa ma koliko sebe nazivali vjernikom. Ko ne razumije da je Isus Hristos Gospod Bog, taj ima sulude predstave o bogu koji svoju milost uslovljava žrtvom nevinog čovjeka, pa nam je zbog toga oprostio. Da su junci, ovnovi i razne ptice mogle oslobađati od grijeha, bez potrebnog pokajanja i oboženja, ne bi u Starom zavjetu pisalo (Os 8:12–13): "Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se čine kao nešto tuđe. Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove; oni će se vratiti u Misir."

Svako ko obara hristologiju na nivo čovjeka i proroka, taj ima predstavu o nemilosrdnom bogu, kojeg samo krv može zadovoljiti i njegov bijes umiriti. Bezumnici ne shvataju da samo onda kada se shvati da je Avraam lično umirao ona tri dana dok je hodao sa Isakom, svojim ljubljenim sinom, da ga žrtvuje na istoj gori na kojoj će jedan drugi Otac žrtvovati Sebe u Jedinorodnom Sinu, da bi predskazao Milost prije Zakona, kao što je Mojsije došao poslije Avraama. Samo je ono Božansko (ljubav) odvelo Krst, i pobijedlo ono ljudsko u Avraamu i u svima nama. Zašto misle danas neki koji sebe nazivaju hrišćanima, a Isusa drže za nekakvog anđela ili proroka, da će Gospod biti drugačiji kad je u pitanju Hristos? Šta takvima pomaže to što je Jaganjac Božji prinijet za spasenje svih, kad oni ostaju u svojim grijesima i nepokornosti? Ustima ispovijedaju vjeru, a srcem su daleko od svega. A Gospod je upravo ustanovio Pričest sa tom osnovnom svrhom — da ljude pozove na intimnu zajednicu sa Njim. "Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje koje se za vas lomi..." (1. Kor. 11:24). "Ko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan." (Jov. 6:54). No, gledam oko sebe čitavo mnoštvo koje niti se pričešćuje, niti vjeruje da je to „Samo Tijelo Moje i Sama Krv Moja“... Vrhunac vjere im je: „Zapalio sam svijeću“, a nemaju dio sa Gospodom. Nemaju ga zato što danas 99% njih gleda na Pričest samo kao na nešto što simbolizuje Raspeće Hristovo, ili kao na „kašiku koja se liže“. Zato kaže Pismo: "Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dosta ih umire." (1. Kor. 11:30). Dostojnost se mjeri isključivo kroz tvoj odnos prema Pričesti, a ne kroz neku samopravednost, post ili „samoanalizom do spoznaje“, nego je dostojan onaj koji u Pričesti razaznaje Tijelo Hristovo. A da ne pričam o onima koji u Euharistiji ne vide uslov za oproštenje grijeha. Kažu: „Mi smo Raspećem prije 2000 godina primili oproštenje i spasenje.“ Pa super, aleluja — zašto se onda kaješ, udaraš u prsa, moliš i postiš ako je žrtva Gospodnja sve završila? Što bi išao i u crkvu i išta mijenjao u svom životu? Prosto samo kažeš: „Super je to, Hriste, beskrajno sam Ti zahvalan jer si umro umjesto mene, platio si sve moje dugove — ono, nijesam tražio stvarno, ali kad si već insistirao, hvala Ti do neba... Zapaliću Ti svijeću kad odem negdje u neki vjerski objekat, oću majke mi... Kiss.“ Ma odoh predaleko, u toj besmislenoj i stupidnoj vjeri koju svakodnevno srijećem, koja nema razumijevanja, ni posvećenja, ni prosvjećenja. Zašto? Jer se vraćam na ono što sam počeo. Ne razumiju Pisma, ne primaju nauke Gospodnje. Isus je Bog, na slavu Oca, i samo zato što je Bog, Njegovo žrtvovanje mijenja cijeli koncept vjeroispovijedanja i spasenja — koja poziva na cjeloživotni podvig učestvovanja u Božanskoj prirodi Crkve, u Euharistiji, kroz koju imamo zajednicu Svetoga Duha. Samo živi odnos i zajedništvo u ljubavi Gospodnjoj mijenjaju stvari i našu sudbinu.