Kraljevski zakon slobode

"Ali onaj ko se udubi u savršeni zakon slobode i prione uz njega, pa ne bude zaboravni slušač već izvršilac djela, taj će biti srećan u onom što čini." (Jakovljeva poslanica 1:25) Jakovljeva poslanica sve više dobija na značaju za nas koji smo pitanje ličnog spasenja već "riješili". Ova poslanica nas uvodi u jednu novu dimenziju - dimenziju odgovornosti za svijet oko nas, za ljude pored nas. Božji Zakon je nazvan "zakonom slobode". Kako je to moguće? Ako pažljivo proučimo Bibliju, vidjećemo da ropstvo zapravo donosi grijeh – napuštanje sigurnosti Božjeg poretka života. Slobodno moralno biće tada postaje rob nečemu što je u suprotnosti sa njegovom srećom i svrhom života. Ropstvo donosi prinudu, moranje. Apostol Pavle konstatuje da je takav naš izbor moguć zahvaljujući Božjoj blagodati. Bez blagodati omogućene kroz Plan spasenja ne bismo imali nikakvu nadu da se ikad možemo izbaviti od grijeha i smrti. "Jer kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti." (Rimljanima 6:20)

Sazrijeva u meni razumijevanje da je sloboda mnogo više od same ideje izbora, jer sam izbor ne znači ništa. Znači ono što smo izabrali. Zato, sloboda se ogleda u onome što biramo, ono što smo mi uprkos bilo kakvim stranim ograničenjima, spoljašnjim pritiscima ili zloupotrebama koje bi nas mogle spriječiti da izaberemo pravu stvar, da izaberemo našeg Stvoritelja. Paradoksalno, tek kada se čovjek pokori zapovijestima Hristovim, tek kad ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe – kako nas Jakov podstiče – tek tada doživljava istinsku slobodu. To je taj kraljevski zakon o kojem govori apostol: "Ako izvršujete kraljevski zakon prema Pismu: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe', dobro činite" (Jakovljeva 2:8). Jakov nas poziva da budemo "izvršioci djela". To nije legalizam, već autentičan izraz vjere. Jer prava vjera nije samo intelektualni pristanak istinama Evanđelja, nije samo emocionalni doživljaj, već je transformativna sila koja mijenja naš život iz korijena. "Vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi" (Jakovljeva 2:17). Ove riječi nas podsjećaju da oboženje nije samo poziv na misticizam i teološke vratolomije, nego je oboženje činiti djela ljubavi, vrlo praktično empatično i aktivno djelovanje da ovaj svijet ne bude pakao. Pravoslavlje razumije da je Mojsijev Zakon, kao i svi proroci, ispunjen u Hristu. On je otjelovljena Riječ koja je bila od početka. On je živi zakon slobode. Jakov nas vodi ka shvatanju da je sloboda ostvarenje čovjeka u njegovoj suštini i punini, u njegovom poistovjećivanju s Ikonom Božjom, na koju je stvoren. Sloboda je da budeš ono što jesi, a ne neka otrgnuta i nejasna volja koja može da kreira neku drugačiju prirodu. Kao što primjećuje Dietrich Bonhoeffer, "prava sloboda je uvijek 'sloboda za druge'," što odražava Jakovljev socijalni angažman. Sloboda nije prvenstveno pitanje autonomije ili nezavisnosti, već odgovornosti i ljubavi prema bližnjima. Jer Bog je slobodan u svoj svojoj beskonačnoj veličini. Sloboda je Njegova priroda, koja, budući beskonačna, ne može biti spriječena, osujećena ili iskrivljena bilo kojom drugom silom. Zato On ne može činiti zlo upravo zato što je beskonačno slobodan, i ništa ga ne može spriječiti da bude potpuno ono što jeste – beskonačna dobrota sama po sebi. Jakovljeva poslanica otkriva socijalnu dimenziju vjere koja se često zanemaruje. Istinska sloboda se manifestuje u brizi za najranjivije u društvu. To nije dodatak našoj vjeri, to je srž naše vjere! Jakov piše: "Čisto i neokaljano bogosluženje pred Bogom i Ocem jeste ovo: posjećivati siročad i udovice u njihovim nevoljama, i čuvati sebe neokaljanim od svijeta" (Jakovljeva 1:27). Za Jakova, vjera bez brige za ugrožene nije istinska vjera. To je prazna religioznost. On oštro osuđuje one koji iskorištavaju radnike: "Evo, viče plata radnika koji su požnjeli njive vaše, koju ste vi uskratili; i vika žetelaca došla je do ušiju Gospoda nad vojskama" (Jakovljeva 5:4). Ove riječi imaju istu snagu danas kao i prije dva milenijuma. One nas podsjećaju da biti pravoslavac znači biti odgovoran za stanje u društvu. Zakon slobode nas poziva da izađemo iz sigurnih okvira, da se suočimo s patnjom svijeta, da postanemo ruke i noge Hristove u društvu koje vapi za pravdom i ljubavlju. Upravo u toj službi, u tom samoodricanju, nalazi se istinska sloboda. Jer kad volimo kao što je Hristos volio, kad služimo kao što je On služio, mi postajemo ono za što smo stvoreni. Ovaj zakon slobode ima i eshatološku dimenziju. Jakov piše: "Tako govorite i tako tvorite kao oni koji će po zakonu slobode biti suđeni" (Jakovljeva 2:12). Ovaj zakon bit će osnova Božjeg konačnog suda - zakon koji je utemeljen u samoj Božjoj prirodi, zakon ljubavi, pravde i milosti. U Hiljadugodišnjem carstvu na zemlji, ovaj Zakon slobode biće ustav po kojem će Hristos vladati. Možda se pitaš kakve to veze ima s tobom danas? Itekako ima, jer današnje države su predukus eshatona, ili bi barem trebalo da budu. Uspostavljanje pravednog društva koje brine za siromašne, za one na maloj plati, koje rješava ekonomske nepravde – to je dio Kraljevskog zakona na koji smo pozvani. "Sposobnost" da bira zlo smatrala bi se manom u Bogu, ograničenjem božanske supstance, iskrivljenjem božanske prirode, što je sasvim nemoguće. Bog je Svjetlost, u Njemu nema nikakve tame niti mijene, i svaki dobri dar dolazi odozgo, od Njega, Oca svjetlosti. Ovo zapravo znači, da je sloboda kada izabereš dobrotu, kad nesmetano ostvaruješ svoju prirodu, kad iz dubine srca možeš i želiš i kažeš, DA i AMIN. Da bismo postali slobodni, prije svega moramo saznati i shvatiti šta je to sloboda i od čega se trebamo osloboditi. "Upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi." (Jovan 8:32) To su riječi Isusa Hrista. Očito, istina nije nešto što poznajemo sami po sebi u stanju koje smo prethodno opisali. Ono što mi "poznajemo" u najboljem slučaju je mješavina istine i zablude. Jakovljeva poslanica je biser koji tek treba biti nanovo čitan i otkriven u svoj svojoj dubini. Ona nas podsjeća da vjera nije samo lična stvar, već da ima ključne društvene implikacije. Istinska sloboda nije u tome da živimo kako hoćemo, već da živimo kako treba - u skladu s našom bogolikom prirodom, u službi drugih. I zato, "ako ostajete u riječi mojoj", kaže Gospod, "zaista ćete biti moji učenici, i poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi" (Jovan 8:31-32). Istina koja oslobađa nije apstraktna ideja, već je Osoba – Hristos, otjelovljeni Zakon slobode. Kad izaberemo Njega, kad izaberemo da ljubimo kao što je On ljubio, kad izaberemo da služimo kao što je On služio – tek tada smo zaista slobodni. Tek tada smo ljudi, tek tada smo kao bogovi.