Riječ autora knjige OBOŽENJE I PITANJE PAKLA

Godinama sam slušao tumačenja hrišćanske vjere koja su, iako ne potpuno pogrešna, bila neodgovarajuće plitka, formalistička i lišena dubine istinskog pravoslavnog razumijevanja. Ta površna učenja, koja svetim tekstovima prilaze kroz legalističku prizmu, nude nam pojednostavljenu vjeru koja ne može da obuhvati punoću jevanđeoske poruke. Jer zaista, ne možemo bukvalno tumačiti ni Jevanđelja, a kamoli Stari zavjet, bez razumijevanja njihove dublje duhovne dimenzije. Pitanja su se nizala u mom umu bez zadovoljavajućih odgovora. Neprestano su nam naglašavali šta je Isus uradio na krstu i kako se samo vjerom spasavamo – što jeste istina, ali istina nedorečena. Ostalo je nejasno: zašto onda moramo nositi svoj krst, ako je Hristos ponio naš? Zašto se moramo truditi oko svog spasenja, ako je sav naš dug prema Bogu već plaćen? Zašto i dalje trpimo bolesti, patnje i na kraju smrt, ako je sve već pobijeđeno? Koji je smisao našeg posvećenja, ako smo već spaseni? Kako će nam suditi po djelima, ako se spašavamo po vjeri? I kakva je pravda u tome da svi koji nijesu povjerovali u Isusa Hrista, imaju istu kaznu, vječne muke, bez obzira kako su živjeli i koliko su bili upućeni u suštinu poruke Jevanđelja. A tek ta nevjerovatna predstava da je Bog "kaznio" Isusa umjesto nas ili da nas i danas kažnjava zbog grijeha! Kakva je to milost koju takvim jezikom propovijedamo? I kakva je to pravda? Mnoge konfuzije i pogrešna shvatanja niču iz nedostatka razumijevanja dubljeg smisla hrišćanske vjere. Kada se suočimo s pitanjima na koja nemamo odgovor, često čujemo površno "samo vjeruj, i biće ti jasno iako sad to ne razumiješ", „ključevi tog poznanja su u raju“ i sl. U ovoj knjizi pokušaću da približim pravoslavno učenje o svim ovim pitanjima – učenje koje, nažalost, danas ne poznaju dovoljno ni mnogi pravoslavni hrišćani, a kamoli pripadnici drugih hrišćanskih denominacija. Tek kroz razumijevanje tema poput oboženja, žrtvovanja, posvećenja, slobodne volje i Božije promisli možemo istinski shvatiti pojmove kao što su spasenje, iskupljenje i konačna obnova cjelokupnog stvorenja u eshatonu i kroz svu vječnost. Vjerujem da ćete u narednim poglavljima pronaći put ka dubokom razumijevanju hrišćanske vjere, koja nije samo površno vjerovanje u dogme, već poziv na preobražaj cijelog našeg bića kroz organsko jedinstvo sa živim Bogom. Jer Hristos nije došao samo da nam oprosti grijehe, već da nas ispuni Božanskim životom, omogućavajući nam da postanemo "dionici Božanske prirode" – to je tajna oboženja, centralna tema pravoslavne antropologije i soteriologije. To je i smisao i nevolja pa i samog pakla na kraju krajeva. Cijelog života pokušavao sam proniknuti u tajnu Božije beskonačne ljubavi, ali nikada kao sada, na pragu ozbiljnijih godina, nijesam s tolikim nemirom razmišljao o sudbini onih koji ostaju izvan granica našeg razumijevanja Njegove milosti. Dok se približavam tom konačnom susretu, sve jasnije osjećam da je pitanje pakla, posebno njegovog trajanja i smisla, jedno od najvažnijih teoloških pitanja – ne samo akademski, nego egzistencijalno i praktično. Na njemu se prelama sva naša vjera, nada i razumijevanje Božijeg karaktera. Da li je pakao, onako kako ga mnogi od nas tradicionalno zamišljaju, uopšte spojiv s vjerom u Boga koji je apsolutna ljubav? Kroz decenije proučavanja Svetog pisma, patrističke tradicije i savremene teologije, postalo mi je očigledno da hrišćanstvo danas boluje od ozbiljnog nerazumijevanja pojmova poput vječnosti, pravde, slobode, ali prije svega – same ljubavi Božije. Umjesto radosti Evanđelja, često smo propovijedali strah od beskrajnih muka. Umjesto iscjeljujuće poruke o Božijem milosrđu, gradili smo vizije osvetoljubivog Boga, koji kao da više liči na tiranina nego na Oca koji „tako zavolje svijet da Sina svojega jedinorodnoga dade“ (Jovan 3:16). Ovo nije tek bezazleno nesporazum, već duboki duhovni problem koji udaljava ljude od Boga, umjesto da ih Njemu privlači. Ne osporavam ozbiljnost grijeha niti stvarnost suda. Ne umanjujem ni težinu riječi kojima nas Pismo upozorava. Međutim, duboko vjerujem da u središtu svake Božije kazne, svakog suda, mora stajati iscjeljujuća ljubav, jer Bog nije i ne može biti manje pravedan ili manje milostiv od nas samih. Pakao, ako postoji – a vjerujem da postoji – mora biti prožet istom onom ljubavlju koja je Hrista odvela na krst. On nije mjesto gdje Božija ljubav prestaje, već upravo gdje se na najjasniji način pokazuje kao sila koja čisti, preobražava i iscjeljuje, makar i kroz bol i oganj. Stoga je osnovno pitanje ove knjige jasno: ako vjerujemo u Boga koji je beskrajno dobar i svemoćan, može li Njegov naum za spasenje svijeta završiti djelimičnim porazom? Može li Božija ljubav zaista biti konačno nadjačana ljudskim otporom, tako da Njegovo stvaranje završi trajnim neuspjehom? Ova knjiga nije napisana da bi pobudila jalove teološke rasprave, već da bi nas vratila suštini Evanđelja – bezuslovnoj, apsolutnoj ljubavi Božijoj, koja je jača od grijeha, od smrti, pa i od našeg odbijanja. Ako Hrist zaista pobjeđuje smrt, onda pakao ne može opstati vječno. Ako Bog želi „da se svi ljudi spasu“ (1 Timoteju 2:4), onda ni ljudski izbor ne može trajno osujetiti taj božanski plan. U nastavku ove knjige sabrao sam misli svetih otaca, drevnih mistika i savremenih bogoslova koji su hrabro propitivali tradicionalna tumačenja, ostavljajući nam u nasljeđe jednu veliku nadu: da će Bog, konačno i potpuno, pobijediti. Ne silom, već snagom svoje ljubavi koja polako, ali sigurno osvaja svako srce, svaku dušu, svaki djelić svoje tvorevine. To nije naivni optimizam, već vjera u Boga koji je dostojan svake slave upravo zato što je Ljubav, i što njegova ljubav „nikad ne prestaje“ (1 Korinćanima 13:8). Ako vjerujemo u Boga koji je apsolutno dobar i savršeno pravedan, ne možemo vjerovati u beskonačni pakao. Ili će Božija ljubav pobijediti sve, ili ne govorimo o istom Bogu. U to sam duboko uvjeren, i zato ovu knjigu nudim kao smireno svjedočanstvo nade, kao poziv da svoju vjeru ponovno osmislimo, preispitamo, i da se konačno vratimo korijenima Evanđelja koje nije poruka straha, već slavlje ljubavi – beskrajne, neodoljive i iscjeljujuće. Lav Lajović, Mart 2025.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

Nepomenik

Blago tome ko dovijeka živi