7. O pogrešnom tumačenju parabola i apokaliptičkih slika
Jedan od čestih izazova u biblijskoj hermeneutici jeste pogrešno shvatanje parabola i apokaliptičkih slika koje je Isus koristio, te njihovo pretvaranje u direktne dogmatske tvrdnje umjesto da se razumiju u izvornom kontekstu. Isusove parabole nisu bile zamišljene kao stroga dogmatska pravila ili detaljni teološki traktati, već kao ilustrativne priče kojima se ukazuje na Božiju ljubav, pravednost i milosrđe.
Naime, Isus nije došao sa namjerom da stvori rigorozan teološki sistem, niti je svojim učenicima ostavio precizno strukturiran doktrinarni priručnik. Da je to bio Njegov cilj, mogao je napisati svetu knjigu sa jasnim uputstvima o teološkim istinama. Međutim, On je odabrao metodu parabola, jer su ljudi onog vremena mnogo lakše razumijevali narativni jezik i slikovite primjere nego složene apstraktne teološke termine. Parabole su prvenstveno imale zadatak da približe ljudskom srcu istinu o Bogu – Njegovu ljubav, pravdu i milost – a ne da ih uvedu u okvire rigidnih teoloških doktrina.
Tipičan primjer ovoga problema jeste parabola o bogatašu i Lazaru (Lk 16:19–31). Ako se ova parabola doslovno shvati kao opis zagrobnog života, moguće su brojne spekulacije koje bi odvukle pažnju od njenog originalnog smisla. Zapravo, ova parabola koristi poznate farisejske koncepte hadesa i Avramovog krila kako bi naglasila potrebu za milosrđem, pokajanjem i brigom prema siromašnima, a ne da bi pružila precizan opis zagrobne geografije ili opravdala vječno kažnjavanje duša.
Slično tome, parabola o nepoštenom upravniku (Lk 16:1–13) nije namijenjena promovisanju nemorala ili prevare kao prihvatljivog ponašanja. Ovdje Isus ukazuje na potrebu mudrosti, dovitljivosti i pravilnog korištenja materijalnih dobara u cilju postizanja vječnih, duhovnih ciljeva, a ne kao doslovno odobravanje prevare ili manipulacije.
Još jedan dobar primjer je parabola o kukolju među pšenicom (Mt 13:24–30). Ukoliko se doslovno interpretira, može biti pogrešno shvaćena kao opravdanje za doktrinu predestinacije ili za radikalno dijeljenje ljudi na „spasene“ i „osuđene“. Suština ove parabole je, međutim, poziv na strpljenje, toleranciju i povjerenje u Božju mudrost i pravdu. Isus njome ukazuje na činjenicu da samo Bog ima pravo na konačni sud i da je zadatak vjernika da žive u strpljivom povjerenju, a ne da osuđuju prije vremena.
Parabola o deset djevica (Mt 25:1–13) takođe je često pogrešno shvaćena kao priča o doslovnom odvajanju spašenih i izgubljenih, dok ona zapravo naglašava duhovnu spremnost, mudrost i svakodnevnu svijest o Božjem pozivu. Njena suština nije da detaljno opiše eshatološke događaje, već da podsjeti na važnost budnosti i spremnosti u svakodnevnom životu.
Poseban izazov predstavlja pogrešno tumačenje Knjige Otkrovenja (Apokalipsa), koja zbog svog apokaliptičkog simbolizma postaje predmet brojnih spekulacija i proizvoljnih interpretacija. Mnoge apokaliptičke slike, poput simboličnih brojeva, zmajeva, zvijeri ili detaljnih opisa katastrofa, kroz istoriju su se zloupotrebljavale za kreiranje različitih apokaliptičkih teorija i predviđanja o kraju svijeta. Međutim, Otkrovenje je prvenstveno bilo namijenjeno hrabrenju progonjenih hrišćana, podsjećajući ih da je Božja pravda veća od svih zemaljskih sila i režima. Ono nije priručnik za predviđanje budućnosti niti osnova za stvaranje krutih dogmatskih stavova o eshatologiji.
Važno je naglasiti da je Biblija, prije svega, velika priča o Božjoj ljubavi i Njegovom odnosu sa čovjekom, a ne knjiga detaljnih pravila ili doktrinarnih specifikacija. Cilj parabola i apokaliptičkih tekstova jeste da navedu čovjeka na pokajanje, promjenu srca, te dublju svijest o Božjoj ljubavi, milosti i pravdi, a ne da ga uplaše ili uvedu u teološke kontroverze.
Zaključno, hermeneutički pristup paraboličnim i apokaliptičkim tekstovima zahtijeva duboku svijest o njihovom izvornom kontekstu, ciljnoj publici i namjeni, što isključuje njihovo doslovno i rigidno tumačenje. Samo pravilno razumijevanje tih tekstova omogućava nam da jasno vidimo njihovu poruku o Božjoj milosti, pravdi i ljubavi, te da izbjegnemo nepotrebne dogmatske i teološke zloupotrebe koje dijele, umjesto da ujedinjuju vjernike u zajedničkoj spoznaji istine.
Коментари
Постави коментар