2. O tome što Pismo govori o spasenju svih

Jedno od najdubljih pitanja hrišćanske vjere jeste domet Hristovog iskupljenja. Da li je spasenje namijenjeno samo nekima, izabranima, ili je ono ponuđeno cijelom čovječanstvu bez izuzetka? Na ovo ključno pitanje Sveto pismo daje jasan i snažan odgovor: Božja ljubav i Njegova spasonosna volja obuhvataju svako stvorenje. Apostol Pavle jasno svjedoči o univerzalnom karakteru Hristovog djela spasenja. On kaže: „Tako dakle kao što prekršajem jednoga dođe osuda na sve ljude, tako i pravdom jednoga dođe na sve ljude opravdanje života.“ (Rimljanima 5:18) Drugim riječima, kao što je Adamov pad uzrokovao smrt svakog čovjeka, tako je i Hristovo djelo omogućilo život svim ljudima. Pavle dalje potvrđuje istu misao: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti.“ (1. Korinćanima 15:22) Upravo je ovaj stih ključni argument kada govorimo o pitanju spasenja svih. Tekst iz Prve poslanice Korinćanima (15:22-28) donosi jednu od najdubljih biblijskih vizija o sudbini cijelog čovječanstva i svega stvorenog. Ovdje Pavle ne govori o ograničenom spasenju, već o konačnom obnavljanju svih stvari u Bogu – koncept poznat kao apokatastasis. Ključ razumijevanja ovog teksta jeste uočavanje njegove simetrične strukture. Kada Pavle kaže da u Adamu svi umiru, a u Hristu svi oživljavaju, riječ „svi“ (grč. πάντες - pantes) u oba dijela rečenice ima identično značenje. Ako prihvatimo da svi ljudi umiru zbog Adamovog pada, moramo podjednako prihvatiti da će svi ljudi biti oživljeni u Hristu. Ovdje nema prostora za izuzetke ili ograničenja. Međutim, Pavle jasno govori i o redosljedu te kosmičke obnove: „Ali svaki u svom redu: prvina Hristos, a potom oni koji su Hristovi, o njegovu dolasku. A potom kraj, kad preda carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.“ (1. Korinćanima 15:23-24) Ova dinamika obnove ima tri jasno definisana koraka: 1. Hristos kao prvi plod obnove; 2. Oni koji su njegovi pri Njegovom povratku; 3. Konačno dovršenje kada Hristos preda carstvo Bogu Ocu. Ovaj redosljed ne isključuje univerzalno spasenje, nego ga upravo potvrđuje kao postupni proces u kojem Bog, kroz Hrista, sve privlači k sebi: „I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi“ (Jovan 12:32). Posebno važan momenat Pavlove vizije je tvrdnja o konačnoj pobjedi nad smrću: „Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji će se neprijatelj ukinuti – smrt.“ (1. Korinćanima 15:25-26) Ovdje smrt nije samo biološka kategorija, već metafizičko stanje odvojenosti od Boga. Ako je smrt posljednji neprijatelj koji će biti uništen, onda logično ne može ostati trajna odvojenost od Boga. Ideja vječnog pakla podrazumijeva upravo takvu trajnu odvojenost – vječnu smrt. No, ukoliko Pavle tvrdi da će smrt biti uništena, onda trajna smrt ne može opstati. Konačni cilj ovog procesa opisan je Pavlovim riječima: „A kad mu sve pokori, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu pokori sve, da bude Bog sve u svemu.“ (1. Korinćanima 15:28) Izraz „Bog sve u svemu“ nije vizija prisilne pokornosti, već kosmičke harmonije u kojoj svako stvorenje pronalazi svoje istinsko ispunjenje u Bogu. To podrazumijeva da više neće biti prostora za bilo kakvu vječnu odvojenost od Njega. Ova Pavlova vizija nije usamljena, već se slaže sa brojnim drugim odlomcima u Svetom pismu koji ukazuju na univerzalni domet spasenja. Tako Pavle u Poslanici Kološanima kaže: „I da kroz njega pomiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, bilo na zemlji, bilo na nebu.“ (Kološanima 1:20) U Efescima nalazimo sličnu poruku: „Da se u raspoređenju punine vremena izvrši, da se sve sastavi u Hristu, što je na nebu i što je na zemlji.“ (Efescima 1:10) Božja volja jasno je definisana kao volja da svi ljudi budu spaseni: „Koji hoće da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje istine.“ (1. Timoteju 2:4) „Neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.“ (2. Petrova 3:9) Hristos nije došao da osudi, već da spasi svijet: „Jer ne posla Bog sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.“ (Jovan 3:17) Zaključno, biblijski tekstovi, a naročito 1. Korinćanima 15:22-28, pružaju nam duboku viziju kosmičkog trijumfa Božje ljubavi. Ova vizija poziva nas da iznova promislimo naše poimanje slobode, prirode spasenja i krajnje svrhe Božjeg stvaranja. Umjesto ograničenog spasenja ili vječnog kažnjavanja, Sveto pismo jasno otkriva Božju univerzalnu ljubav i Njegovu volju za konačnom obnovom svega stvorenog.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

Nepomenik

Blago tome ko dovijeka živi