Nervni slom

Nijesam volio da slušam propovijedi o tome da ne možeš služiti Bogu dok se ne slomiš. Dok te ne slome, dok se ne rasprsneš u hiljade komada. Danas to razumijem. Gaze te, jašu, koriste, lome, ponižavaju... i ti skoro da to i ne vidiš, trpiš, misliš – proći će, prestaće kad se namire... Ali nema kraja, dok jednog dana pod teretom svoje "dobrote" ne pukneš. Zašto ne reći – nervni slom doživiš?
I onda se dese dva scenarija: 1. Pomračenje uma, pa ode sve gdje ne treba. 2. Prosvjetljenje uma, pa krene sve kako treba. Počinješ da mirišeš kao ona alabasterna posuda Marijina koja je slomljena kraj nogu Gospodnjih – miomirisno pomazanje, na spasenje i blagoslov svakome s kim se susrećeš. Dobiješ blag pogled u očima, čvrst glas u grudima, miran pokret u udima... Zaista, takav možeš postati kanal za Silu Božju, jer sve ono staro je umrlo – ubili su ga. A ono što živi, Stvoritelju svome živi, sa jedinom željom da Njemu pripadne svaka slava, čast i poklonjenje. Zato, ne boj se dok te kidaju na komade – Bog će od toga napraviti novi mozaik, novi lik, Ikonu Božju na ugled tvojim mučiteljima. Slava Isusu Hristu! Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

Nepomenik

Blago tome ko dovijeka živi