Sloboda je kad izabereš dobrotu

Sazrijeva u meni razumijevanje da je sloboda mnogo više od same ideje izbora, jer sam izbor ne znači ništa. Znači ono što smo izabrali. Zato, sloboda se ogleda u onome što biramo, ono što smo mi uprkos bilo kakvim stranim ograničenjima, spoljašnjim pritiscima ili zloupotrebama koje bi nas mogle spriječiti da izaberemo pravu stvar, da izaberemo našeg Stvoritelja. Sloboda je ostvarenje čovjeka u njegovoj suštini i punini, u njegovom poistovjećivanju s Ikonom Božjom, na koju je stvoren. Jer Bog je slobodan u svoj svojoj beskonačnoj veličin. Sloboda je Njegova priroda, koja, budući beskonačna, ne može biti spriječena, osujećena ili iskrivljena bilo kojom drugom silom. Zato On ne može činiti zlo upravo zato što je beskonačno slobodan, i ništa ga ne može spriječiti da bude potpuno ono što jeste – beskonačna dobrota sama po sebi. 

Sloboda je da budeš ono što jesi, a ne neka otrgnuta i nejasna volja koja može da kreira neku drugačiju prirodu. 

„Sposobnost“ da bira zlo smatrala bi se manom u Bogu, ograničenjem božanske supstance, iskrivljenjem božanske prirode, što je sasvim nemoguće. Bog je Svjetlost, u Njemu nema nikakve tame niti mijene, i svaki dobri dar dolazi odozgo, od Njega, Oca svjetlosti.

Ovo zapravo znači, da je sloboda kada izabereš dobrotu, kad nesmetano ostvarujuš svoju prirodu, kad iz dubine srca može i želiš i kažeš, DA i AMIN.