Vjera i nauka su dvije istaknute snage Duha, darovi Božje milosti čovječanstvu. Posmatranje njih kao suprotnosti dolazi od nepoznavanja i jedne i druge. Za vjerne, koji se okreću protiv nauke, takav stav je neznanje prema milosrdnom Davaocu svakog dobra, koji je čovjeku dao "sposobnost za naučno istraživanje". Za one koji odbacuju vjeru, njihova pozicija proizlazi iz tzv. "Saientizma", tj. deifikacije moći znanosti i uvjerenja da samo one mogu dati rješenja za sve probleme čovječanstva i ljudskog života, čemu svjedočimo da je daleko od istine.
Očito je da je nauka "velika snaga" koja mijenja naš život i rješava probleme koji su se dugo činili nedostupnima. Međutim, postoje bitni aspekti ljudskog života koji nijesu dostupni znanstvenom razumijevanju. Kao što je mudro zaključio Sveti i Veliki Sabor Pravoslavne Crkve (Krit, 18-26. Jun 2016.), "odgovor na ozbiljne egzistencijalne i etičke probleme čovjeka i na vječno značenje njegova života i svijeta, ne može se dati bez duhovnog pristupa" (Enciklika, § 11). Bez svijesti o njegovoj duhovnoj prirodi i vječnoj svrsi, čovjek je nemoćan nositi se s granicama života koje mu nauka potvrđuje.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар