Veoma je delikatno pitanje postoji li predestinacija. Treba reći i da postoji i da ne postoji, i to istovremeno. Možda je najbolje reći da postoje paralelno, kao dvije sudbine, dvije volje Božje za svakog čovjeka, pa i cijelog čovječanstva. Najbolje simbolički oslikane u onim dvaju drveta u Raju: Drvetu života i Drvetu poznanja dobra i zla. Ta dva principa se vide kroz cijelo Pismo, odnosno sa ta dva drveta jedemo plodove kroz cijelu istoriju.
Juda je bio apostol u svemu jednak ostalima, u silnim obećanjima i naklonosti Božjoj, njegovo je ime bilo upisano u Knjigu vječnog života, kao i svih apostola. Nepodijeljena volja Isusova je bila da se Juda spasi. To što je izabrao put izdaje, što nije stao kada je bio opomenut, pa se otvorio za nešto drugo i dozvolio da mu đavo stavi drugačiju perspektivu u srce, otkrilo je njegovu drugu sudbinu koja je takođe bila dio Promisla Božjeg, i poslužila da se ostvari spasonosni plan u Isusu Hristu. Da li je Juda bio predodređen da izda, nije! Ali u izdaji Judinoj, otrkiva se ona druga sudbina, druga volja Božja osim osnovne da se on spasi i da bude na jednom od onih dvanaest počasnih mjesta u Carstvu Nebeskom! Slijedilo je (samo)uništenje Judino u njegovoj bogoostavljenosti.
Juda se čak i kajao da je podigao ruku na sebe, a da li se kajemo svi mi, pa čak i da smo episkopi, da mase idu za nama, da izgonimo demone i iscjeljujemo ljude kao što je Juda takođe radio, da smo redovni na službama i revni za crkvu i njene potrebe, koliko smo daleko otišli Judinim putem izdaje, i da li ćemo doživjeti da nam se izbrišu imena iz Knjige vječnog života. Naša sudbina je u našim rukama, sloboda koju smo dobili onog dana kada nas je Gospod oslobodio od grijeha, stavila je odgovornost na nas za naše izbore. Ne možemo više kriviti ikog, a naročito ne Boga za svoju sudbinu.
Zato 1. Petar 5:8 nam poručuje da budemo budni i pazimo, jer đavo kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. To nas podseća na važnost opreza i borbe protiv zla u svakodnevnom životu.
Коментари
Постави коментар