Koncept žrtvovanja za otkup grijeha u Starom zavjetu se zasnivao na tome da je čovjeka to koštalo nekog njegovog imanja. Postojala je cijena. Prinosile su se određene životinje ili dio roda od žetve, kojih je taj neko morao da se odrekene da bi ih prinio Bogu za oproštenje grijeha.
Razmišljam danas, koliko je duboko nerazumijevanje otkupljujuće žrtve Isusa Hrista, posebno za one koji misle da to nas ne košta ničeg. Kao da ima ikakvog značaja tuđa žrtva za onog koji je indiferentan prema njoj i opušteno vodi jalove teološke rasprave kako su svi spašeni, jer ako je to već sve "plaćeno" zašto bi neko morao da se ičeg odriče ili išta da radi ili mijenja kad mu je Bog sve već oprostio.
E moje bidalice, pa ta Isusova žrtva je Isusova, a ne tvoja žrtva, odnosno nije tvoja dok ne postane tvoja, vjerom i poslušanjem. Validnost se ostvaruje sama onda kada "platiš cijenu", tada je to žrtvovanje.
Koja je cijena? Cijena je tvoje predanje: "Ostavi sve i kreni za Mnom"... kad predaš u vjeri sebe i svoj život na živu žrtvu Hristu, za slavu Njegovog imena, tada je to tvoje prinošenje Jaganjca Božjeg za otkup grijeha. On u tebi, i ti u Njemu. Time Hristova žrtva postaje i tvoja žrtva, postaje validna za tebe, otkupljujuća. Tek data primaš spasenje, dobijaš silu da živiš pobjednički, smisleni i svrsishodni život.
Ono što se desilo na Krstu Golgote prije 2000 godina, te oslobađa žrtvovanja životinja i plodova žetve, i ne treba da umireš za Boga, treba da živiš za Njega, Njegov vaskrsli život.
Gospod je upravo to oduvijek tražio od nas. Tražio je poslušnost, a ne žrtve paljenice. Jer bez poslušnosti i žrtve su besmislene, takve su Mu se ogadile i postale bezvrijedne, ako za posljedicu nijesu imale promjene u ponašanju, odnosno pokajanje. To je Isus objašnjavao narodu, a objašnjava i danas. Hrist je postao Jaganjac Božji, žrtva savršena, jednom za svagda, ali samo onima koji sa svojom poslušnošću pokažu vjeru u Hrsta, pa ta djela vjere postaju bogougodna žrtva s kojom se spašavamo.
Коментари
Постави коментар