Sveto pismo, naročito Novog Zavjeta, je dominantno pisano za Njegovu djecu, koja su preporođena Duhom Svetim kojima je dato da razumiju principe Carstva Nebeskog, nije to za svakog, nije to "formula za uspješan život" po mjerilima ovog svijeta, ne funkcioniše ako bi tek tako krenuo da se primjenjuje kao novi stil života...
Slično kao u ljubavi, samo onaj koji je spreman da Ga potraži svim svojim srcem, svim svojim mislima i svim svojim snagama, njemu će se Otac otkrivati i značenja Pisma otvarati poput čarobnih vrata.
Za sve ostale je čak opasna knjiga, jer saznanja koja ti se pružaju donose odgovornost i osudu, jer ne možeš reći da nijesi znao. Bolje nemoj ako nijesi spreman ići do kraja.
Bog čeka kao onaj otac bludnog sina na kapiji sa pogledom uprtim u daljinu, hoćemo li Mu se vratiti u punom povjerenju. Takvima će se dati da osjete i razumiju stvari koje ne mogu ni da zamisle. Takvima je On napisao taj Testament, kojim je ostavio sve u nasljedstvo.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар