"Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama." (Pjes l.6:4)
Zastave su često korištene u Starom Zavjetu kao simboli identiteta, jedinstva i vođstva. Najpoznatiji primjer toga su zastave dvanaest plemena Izraela, koje su se koristile za označavanje svakog plemena prilikom kretanja i kampiranja u pustinji nakon izlaska iz Egipta.
Ta Nevjesta Gospodnja je sveta i lijepa zato je strašna kao vojske pod zastavama. Crkva je ta duhovna vojska koja se ne predaje, jer je ona osnažena, organizovana i vođena pod zastavama Isusa Hrista.
Ljudi od postanka svijeta znaju kako su važne zastave jer one nose ideju o novom identitetu, jedinstvu i poslušnosti zajedničkom cilju koji ima isključivo duhovni smisao i svrhu.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар