U Novom zavjetu vidimo da je Hristos prinio sebe kao žrtvu za grijehe cijelog čovječanstva. Bio je ona savršena žrtva, sveta i bez mane, kojoj su one starozavjetne životinjske žrtve bile samo sijenka (vidi Jevrejima 8, 9 i 10 poglavlje).
Znači nijesu potrebne žrtve životinja, posebno ne za grijehe, jer je Hristos jedina prihvatljiva žrtva Bogu. Međutim, postavlja se onda pitanje što se očekuje od nas novozavjetnih vjernika, kako trebamo prinositi žrtve, kako to sa Isusovom žrtvom funkcioniše?
Apostol Pavle nas upozorava: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite (prinesite) svoja tijela kao živu, svetu žrtvu Bogu - kao svoje duhovno bogoslužje. (Rim 12:1). Drugim riječima, mi smo sama žrtva. Mi treba sebe da prinosimo Bogu. Isusova žrtva, kao ona žrtva prvosvještenička na Dan pomirenja (3.Mojsijeva 16.glava) koja se prinosila za narod nam je pribavila vječne benefite, oslobodila nas od kletve zakonske, pobjedila smrt i dala nam mogućnost da odolimo svakom iskušenju, ali Bog je i tada od prvosještenika pa i svih pojedinačno, tražio ličnu žrtvu.
Samo žrtvovanje za grijehe, pa makar to bilo Isusovo, za nas ostaje bez značaja ako ne ispunimo određeni standard poslušanja u vjeri, o čemu je još u Starom Zavjetu govorio narodu prorok Isajia, glava 1:11-16: "Šta će mi mnoštvo vaših žrtava?" govori Gospod. Ne želim vaše žrtve ovnova, pretiline stoke, ni krv junadi, janjadi ili jaradi. Kada dolazite pred mene, ko traži od vas da gazite moj sveti prostor?Nemojte više prinositi beskorisne žrtve! Moje srce gadi se tome. Ne podnosim vaše skupove, subote i saborovanja jer su ispunjeni nepravdom i slavljem. Mrzi me na vaše praznike i svetkovine; dosadio mi je njihov prizor. Kada pružate ruke svoje k meni, zaklanjam oči od vas; vaše molitve ne slušam jer su vam ruke pune krvi. Operite se, očistite od svojih zlih djela; prestanite činiti zlo. Učite se činiti dobro, tražite pravdu, ispravljajte nepravde prema potlačenima, dajte pravicu siročadi, branite udovice. Tada dođite, govori Gospod, i suđenje ćemo imati: ako su vaši grijesi crveni kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg; ako su crveni kao crv, postat će bijeli kao vuna."
Obratite paznju da Isaija ne govori da su same žrtve bile loše; možda su bile savršene i prinošene po propisanom ritualu, ali svakodnevni život Izraelaca nije bio u skladu s Božjom voljom. Drugim riječima, njihova srca nisu bila ispravna pred Bogom i onda sama žrtva nema značaja, izaziva gađenje pred Bogom. Bogu ne treba ništa naše, nikakvo naše imanje, nije u tome poenta žrtvovanja. On hoće da nas osvijesti da grijeh nosi ozbiljne posljedice, koje prolijevaju krv nevinih i ostavljaju trajne posljedice. Njemu treba naše srce, raskajano, takvo bogoštovanje Bog neće prezreti.
Bog i danas nas poziva na posvećenje, pa čak i mučeništvo, od nas traži da mu prinesemo sebe i da ga slijedimo. Tada Isusova žrtva za nas ima učinka, i ona je plata za sve što smo uradili. Ne samo da se odreknemo nekog jela, pića ili sličnih tjelesnih zadovoljstava, niti da prilikom molitve zauzimamo neki poseban položaj tijela ili da poštujemo rituale i da biflamo napamet naučene tekstove, ako nam je srce puno zavisti, mržnje i samoljublja. Suština Božjeg zahtjeva je u stavu našeg srca i promijeni svijesti, ono poziv da se odreknemo egoizma i svega što nije po Njegovoj volji i da živimo za Njega (vidi 2. Kor 5:15).
Коментари
Постави коментар