Po mom dubokom uvjerenju, nema većeg straha za jednog čovjeka u maloj sredini kao što je Crna Gora od javnog osramoćenja. Posebno ako je njegova egzistencija, odnosno služba povezana sa javnim kredibilitetom, to postaje brutalan mehanizam kontrole nad njim.
U tu svrhu moćnici ovoga svijeta koji kreiraju javno mnijenje i procese u politici i crkvi su preuzeli vlasništvo nad medijima, shvativši njihov značaj u javnom prosrkibovanju političkih i drugih oponenata. Naslovnica postaje savremena "parada-srama", preko koje kažnjavaju neposlušne i duhom zastrašivanja kontrolišu ostale ljude na pozicijama, naročito ako imaju putera na glavi (a ko ga nema?). Nije više ni važno što je istina, puste te niz vodu, javno optuže za koješta i odbace. Rijetki ne pokleknu, a mnogi ne prežive kampanju osramoćenja.
Isus im sprema najveću paradu srama, gdje će pred licem cijelog čovječanstva u njegovom trajanju i svih anđela na tri neba, svezati i razoružati sotonu, sa svim njegovim slugama izložiti ih neviđenom ruglu u pobjedonosnoj povorci. Volim ove stihove:
"Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodećih ih u pobjedonosnoj povorci..." Kol.2:15
P.S. Na slici je prikazan lider južnokorejskog ganga Lee Jung-jae, javno osramoćen "paradom-srama" od strane vojnog režima Park Chung-hee (1961).
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар