JAVNO OSRAMOĆENJE (Public humiliation)

-
Po mom dubokom uvjerenju, nema većeg straha za jednog čovjeka u maloj sredini kao što je Crna Gora od javnog osramoćenja. Posebno ako je njegova egzistencija, odnosno služba povezana sa javnim kredibilitetom, to postaje brutalan mehanizam kontrole nad njim. U tu svrhu moćnici ovoga svijeta koji kreiraju javno mnijenje i procese u politici i crkvi su preuzeli vlasništvo nad medijima, shvativši njihov značaj u javnom prosrkibovanju političkih i drugih oponenata. Naslovnica postaje savremena "parada-srama", preko koje kažnjavaju neposlušne i duhom zastrašivanja kontrolišu ostale ljude na pozicijama, naročito ako imaju putera na glavi (a ko ga nema?). Nije više ni važno što je istina, puste te niz vodu, javno optuže za koješta i odbace. Rijetki ne pokleknu, a mnogi ne prežive kampanju osramoćenja.
Isus im sprema najveću paradu srama, gdje će pred licem cijelog čovječanstva u njegovom trajanju i svih anđela na tri neba, svezati i razoružati sotonu, sa svim njegovim slugama izložiti ih neviđenom ruglu u pobjedonosnoj povorci. Volim ove stihove: "Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodećih ih u pobjedonosnoj povorci..." Kol.2:15 P.S. Na slici je prikazan lider južnokorejskog ganga Lee Jung-jae, javno osramoćen "paradom-srama" od strane vojnog režima Park Chung-hee (1961).

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

-
Слика
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju ...
Прикажи све

Nepomenik

-
Слика
Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je ...
Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

-
Слика
Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječn...
Прикажи све