Tokom ovih šest godina stekao sam bogato životno iskustvo kroz situaciju sa CPC, Bog mi je pokazivao korak po korak stvari i mnogi stihovi iz Pisma koje sam znao kao znanje, postali su moje meso i kost. Jedna od osnovnih stvari u koje sam se uvjerio je da svoju istinu ne možeš ljudima prenijeti, možeš je samo živjeti i stajati iza nje, dati vremena Bogu da on "izvede tvoju pravicu kao podnevno sunce". Svojom istrajnošću u vrijeme odbacivanja i progona, pokazuješ ono što vjeruješ u svom srcu, ma koliko ono trnulo i drhtalo pred silom i množinom, i bilo kao zrno gorušice, ta vjera srca će pobijediti ovaj svijet. Ko će vjerovati, ako ni ti ne vjeruješ, ako ti odustaneš kome je objavljena, zar će je moći drugi slijediti. Tvoje ćutanje u vrijeme ljudskog suđenja, postaje najbolja odbrana pred Božjim sudom.
A posebno mi postalo jasno, da od naknadne pameti nema nikakve koristi, kad i posljednja budala shvati i da viče po ulicama ono što si mu pokušavao objasniti godinama, tada je već kasno da se išta spašava, jer ovaj svijet je osuđen na propast. Poenta je u onim drugim, koji su činili razliku u danima progona, njihova ljubav j podrška, dijeljenje istih vrijednosti i razumijevanja je živa vatra i slatkoća zajedništva koja je samo Nevjesti obećana. Božje namisli su drugačije, za Veliku Bludnicu (lažne svještenike na obije strane) nema spasavanja, naš zadatak od Boga je da toj Bludnici naudimo, i to dvostruko:
Otk 18:4-9: "I čuh glas drugi s neba koji govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine. Platite joj kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinima: kojom čašom zahvati vama zahvatajte joj po dva puta onoliko. Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti neću vidjeti. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i bjesniše, kad vide dim gorenja njezina,"
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар