Crnogorci su za ove tri godine crkveno-političkog progona pokazali jedan viši civilizacijski nivo od onih koji su pomislili da su nas porazili.
Valjda ta snaga dolazi iz činjenice, svjesne ili podsvjesne, da mi nemamo gdje odavde, naš "Egzodus" je moguć samo u središte naših duša, u nama, a to ćete priznati je bogomdana prilika i snažna motivacija da se suočavamo sa sobom, preispitamo i promijenimo.
Ta neizbježnost nam daje više nego naša pamet ili poštenje, pa smo na nogama preležali ovu groznicu hajdučije "za odbranu svetinja, u ime Hrista", pokazali potrebnu moć apsorpcije njihovog farisejskog bezčašća, a sve u nenasilju.
Zato sad imamo istorijsku šansu da od ovog iskušenja izvučemo pouke i da se promijenimo u nešto bolje, stvorimo društvo koje će imati izraženu tu unutrašnju dinamiku i dijalektiku, ali bez nasilja i sukoba.
Za moje poimanje je to velika stvar, koja nije uspjela nikom u okruženju.
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар