Mnogo je Bozjih slugu, stajalo pred istim izazovom pred koji stoji i Crkva Crne Gore danas, i pred istim pitanjem: Ko može podići oboren duh jednog čovjeka, jednog naroda.
So je obljutavila, čime će se osloliti. Čime će se popraviti jedno društvo, ako je crkva postala najbolesniji dio toga društva. Razbljutavila se odlaskom u dnevnu politiku, očuvanje moći, milionskih prihoda, materijalnog blaga, luksuznih konaka, bogatih trpeza.
A nadasve licemjernim ćutanjem na sve što čine interesno podobne vlasti, a analiziranjem truna u oku onih nepodobnih, dok balvane u svojim očima čuvaju za zidanje svojih vavilnoskih kula, dižući se do nebesa.
Dugo čekanje i taj oboren duh suši kosti, kaže Pismo. Nestaje života u nama. Postali smo kao onaj narod u izgnanstvu kojeg Jezekija vidi, kao polja suvih kostura. Nema nam mišića, ni žila, ni života. Sjedimo sa svojim gitarama, u domu svom kao u tuđini, plačemo nad svojom sudbinom i pjevamo o nekim boljim starim vremenima.
Jezekija shvata da je glavni uzrok propasti i duhovne smrti Bozjeg naroda njihove medjusobne podjele i sukobi. Da je volja Bozja: "Načiniću od njih jedan narod"
Jez 37:13-22: "I poznaćete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: hoćeš li nam kazati šta ti je to? Reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci. I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. I reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih otsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, i jedan će car biti car svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva."
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар