Mojsije je 40 godina rastao u slobodi i kad je shvatio neke stvari svojim umom, udario je u zidove nerazumjevanja od svoga naroda i upao u veliki mrak svoje duše, počinio strašan zločin.
Morao je da čeka još dugih 40 god da se uči poniznosti i strpljenu da i njegov narod to isto shvati i poželi da napravi iskorak u slobodu i nezavisnosti.
A onda još 40 da preuzmu odgovornost za tu nezavisnost, da shvate za što će im sloboda koju im je Bog dao i koje su to vrijednosti za koje vrijedi živjeti i boriti se.
Ljudima zarobljenih umova i srca punih nevjere i sumnji, nije dovoljno pokazati plodove Obećane zemlje i ljutiti se što oni nemaju vjere da iz uzmu, potrebno je živjeti 40+40+40 sa njima, dijeliti njihovu nesrećnu sudbinu i služiti im u ljubavi Božjoj, strpljivo i ponizno u punom pouzdanu, da Duh Sveti jedini može mijenjati srca ovog tragicnog narastaja.
"A Mojsije je bio vrlo krotak čovek, više od svih ljudi na zemlji." 4. Mojsijevoj 12:3
U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
Коментари
Постави коментар