Пређи на главни садржај

SAMOSMI NOE I DR. (smisao braka je spasenje)

Smisao braka, odnosno porodice je spasenje! Nepobožna žena pobožnim mužem, nepobožni muž pobožnom ženom, djeca pobožnim roditeljima, roditelji pobožnom djecom... Božji poziv i spasenje nije samo za nas, nego i za naše ukućane. Kakav bi to Raj bio bez naših najbližih cijelu vječnost.
Mnogo je primjera u Bibliji i žitijama svetih gdje je spasenje nešto što se smatralo kolekitvnim... U tome јe svetost tajne braka... sjetimo se "Samosmoga" Noja (divan izraz je osmočlanu porodicu oličenu u jednom čovjeku) pravednog Lota sa porodicom, krstenje cijelog doma stotinka Kornelija, zatim cijelog doma Lidije Makedonke, cijelog doma onog Tamničara koji je čuvao Pavla i Silu, Stefinin dom kojeg je cijelog krstio ap Pavle ... itd.itd.
Zato molimo za svoje ukućane, sve je po milosti, jer nijesmo mi povjerovali u Boga jer smo pametniji od drugih, nego je On prvi povjerovao u nas. Molimo se i za svoje pokojne, jer sve dok traje vrijeme dok se navrši "mjera molitava" ima smisla se moliti za milost Božju da ne budemo suđeni sa svijetom. Sve je po milosti, spasenje je dar Božji i nije po djelima da se ni jedan ne bi hvalio. To što si uzvjerovao jedini u domu, je čudesna privilegija za mogućnost da se i oni spasu tvojim svjedočenjem, životnom i molitvom.
Zato đavo kidiše na brakove i porodice, zato je tako teško očuvati to jedinstvo... ali blago onom koji potripi Hrista radi, vidjece velika čuda u svome domu.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju
1 коментар
Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz
1 коментар
Прикажи све

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski
Постави коментар
Прикажи све