LJUBAV BOŽJA JE NAJDUBLJI UVID

Ma moraš biti presvjedočen u svom srcu da Te Gospod silno ljubi, da bi počeo da razumiješ stvari u životu, da te oskudice i to što čekaš je više znak tvoje nespremnosti da primiš, nego Božjeg uskraćivanja, pa zar On koji ti je čak i Svoga Sina dao da pogine mjesto tebe, zar je do Njega, zar je On taj koji nam nešto ne daje i koji je škrt.

Onaj ko upozna Boga, iskustveno, i Njegov ljubazni karakter, tek počinje da shvata da je izazov u našem pokajanju, odnosno preispitivanju. Ljubav Božja u Hristu je najdublji uvid, jer tek tada razabiraš stvari koje stoje nezavršene oko tebe, koliko toga je neophodno da uradiš na sebi i svom vinogradu, koliko toga ima da naučiš da bi se osposobio i pripremio da primiš. Kako treba da poravanaš staze, da sve što je visoko da se spusti, a što je poniženo da se povisi, da bi mogla proći Slava Božja. Da se na to odnosi ona Riječ: "Pripremimo put Gospodnji", odnosno to je sve ono što je neophodno danas, u hitnji, da učinimo, jer je Dan Gospodnji kao lopov, doći će iznenada, doći će po noći. Tada, u taj dan, kada krenu da se pune naćve i mreže, neće se kidati kao one Petrove, niti čamci potanjati jer nijesu bili spremni za veliki ulov.

Zato, umjesto što jadikuješ na Boga, počni da se spreman i budi budan, u tome je sva mudrost. Ne čekamo mi na Boga, nego je On sve vrijeme čekao na nas, jer nije Njegova ruka okraćala da spasi, iscijeli i oslobodi, nego su se grijesi naši nagomilali i udaljili nas od Njega.

Pokajmo se, jer se približi Carstvo Nebesko.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Прикажи све

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Прикажи све

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane. Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda. Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski

Прикажи све

Vladimir Lajović Blog

Претражи овај блог