Пређи на главни садржај

PRUT BADEMOV

To znači da će Gospod da izvrši sve ono što je obećao, o čemu ti je govorio. Da ti rano javlja svoju milost, da da se ne bojiš ovog perioda nevolje i suda koji sprovodi nad bezbožnistvom, jer će nastupiti nova sezona i novi kvalitet. Dolazi vrijeme obnove, spasenja i Božjeg proviđenja.

Kroz proročko viđenje pruta (grane) bademovog drveta, koja je opisana u 1.Gl. Knjige pr.Jeremije, možemo otkriti
1. poruku koju Bog ima za nas,
2. značenje tog simbola, ali i
3. učiti kako se tumače vizije i snovi, od jednog od najvećih proroka koje je Bog imao.

Moramo razumijeti da svaka riječ i simbol koji vidimo ima svoju istoriju nastanka. Proučavajte malo riječi, igrajte se sa njima, pa će vam Gospod dati zanimljiva otkrića, kako su nastajale neke riječi, koje puno upotrebljavamo, ali nikad nijesmo razmišljali kako su nastale. Poznavanje filologija i njenih otkrića umnogome bi pomogla nekom koji želi da pronikne u prava značenja onog što se vidi ili čuje (a katkad i namiriše) u tim nadahnućima. I to konkretno značenja riječi koje su nam ključne u viziji ili snu, za koju osjećamo da je ključna, odnosno da otključava razumijevanje, i onda ako to stavimo u kontekst Biblijske poruke (mora se izvrsno poznavati cijelo Pismo, odnosno cijela poruka) onda smo blizu da primimo konkretmu poruku za naše vrijeme i prostor.


 
Pratimo "logiku" koju nas uči Pismo, da bi smo mogli otključavati poruke, jer treba razumijeti kako Bog komunicira nešto tebi ili meni. On to radi na način kako ti i ja možemo razumijeti, na jeziku ili jezicima koje razumijemo, a još više našim asocijativnim umovima, koji ako su otvoreni i a ako se nauče ovim principim duhovnog razumijevanja stvari, mogu da dođe do ispravnih i dubljih poruke koju Bog ima za nas.
Jeremija kao pripadnik izraleskog naroda je znao da riječ badem na njegovom jeziku (kojim je pisanan značajni dio Biblije) nosi značenje "onaj koji bdi", "koji je budan', "koji straži nad nečim". Gospod mu onda daje tumačenje viđenja tog pruta bademovog, time i potrvdu njegovog razumijevanja koje je već negdje imao da badem je povezan sa bdenjem. Eto i na našem jeziku možemo vidjeti povezanost u zvučnosti ovih riječi: B'dem / Bdim, zar ne?
Gospod zna da Jeremija zna, i zato mu odmah daje važnu poruku da je On onaj koji bdi da izvrši svoju riječ. Jeremija čuje u sebe „Ja bdim nad svojom rečju da je ispunim“ (Jer. 1:11, 12). A na šta se to odnosi, nije to tema ove knjige koja pokušava da nas nauci kako da tumačimo vizije i snove od Gospoda, ali eto da znamo da je Jeremiji želio da prenese svu ozbiljnost Njegovih opomena i jasnu namjeru da sve što Mu je otkrio i sto će mu otkrivati u 37 godina njegove proročke službe biće izvršeno. I mi neki znamo da se sve to desilo, uslijediolo je strašnih 70 godina vavilonskog ropstva i izbjeglištva, uništenje hrama i td itd.

Ali trebali bi da rasvijetlimo drugi aspekt vizije, u kojem je sakriven jos jedan princip tumačenja. Badem je drvo koje i za mene ima snažnu emociju, iz mog djetinjstva, nalazio se na međi prodičnog imanja koje smo imali. Cvjetao je u rano proljeće tako upadljivo lijepo, što je štrčalu o onom sivilu ogoljenog Ćemovskog polja, na kojem je bilo rijetkog rastinja. Vjerovatno kada je Gospod postavio Jeremiju za svog proroka, on je iskoristio ovu karakteristiku bademovog drveta da bi naglasio jednu važnu činjenicu, da baš kao što se bademovo drvo ’budi‘ rano s proleća, tako je i Gospod Gospod u simboličnom smislu ’rano ustajao‘ da bi slao svoje proroke da upozore njegov narod na posljedice neposlušnosti (Jer. 7:25). On se neće odmarati, već će ’bdjeti‘ dok se njegova proročanska reč ne ispuni. Godine 607. pre n. e., u tačno određeno vreme, Gospod je izvršio presudu nad otpadničkim narodom Jude.
Međutim, Gospod je i preko Jeremije navjestio povratak iz ropstva nakon 70 godina, što je prorok Danilo i cijeli narod u ropstvu znao, i što mu je davalo nadu. Jevreji su bademovo drvo smatrali simbolom novog života. Drvo na obroncima Livana i izraelskih brda s proleća među prvima procvjetalo, ponekad čak i u januaru. Davao bi predivan bijeli i ružičasti cvat, tako je Jeremijana poruka uprkos sveopštem otpadu svojih sunarodnika od Boga i uprkos pretećoj opasnosti od vavilonskih zavojevača dobio obećanje da će graditi i saditi i da će biti novog života, da će se obnoviti Hram Gospodnji i obnoviti Izraelsko carstvo.
I nad tim obećanjenjem je takođe Gospod bdio da izvrši, i nije dozvolio da se zatre Njegov narod i Njegovo Ime. Pa i taj Prut (Grana) Bademov nije li simbol onag Izdanka iz Isajie 11:10: "I u to će vrijeme za korijen (izdanak) Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno."

Gospod i kad prekorjeva nikad nas ne ostavlja bez nade. Tako i svako tumačenje vizije i snova, mora imati opomenu ali i ohrabrenje, jer Gospod nije Gospod beznađa nego vaskrsenja.

Коментари

Популарни постови са овог блога

MED I MASLO

U vojnoj školi smo često za doručak dobijali onaj slatki obrok - hljed, maslo i med uz čašu mlijeka. Jelovnici nisu slučajno radjeni, već su bili produkt stručnjaka nutricionista, koji su sve planirali do perfekcije. Da dobijemo taman toliko hranljivih materija potrebni za rast i razvoj mladića našeg uzrasta. Imali smo četiri obroka dnevno. Drugo je pitanje jesmo li mi voljeli da jedom tu hranu, ali od te hrane niko nije bio ni mršav ni debeo. I imali smo dovoljno snage za fizičke i druge napore. Nego da se vratim na priču o medu i maslu. Oduvjek se smaralo da su med i maslo hrana bogova. Ima toliko nekih paganskih priča u našim krajevima o gorskim vilama koje su navodno jele med i maslo. Kako se dobija ova "božanska hrana". Med se vadi iz košnice, odnosno saća u posebnom trenutku. Ne smije da curi iz ćelija, jer to znači da još nije zreo, a ne smije ni da prezrene odnosno previše ostane u ćelijama, jer se stvrdne i ne može se vrcati. I onda kad dodje pravo vrijeme, uzimaju

Blago tome ko dovijeka živi

Danas postadoh svjestan kad je ugledah na pločici ispod zidne mesingane biste Njegoša, koja decenijama visi na zidu našeg porodičnog doma, da sam odrastao uz izreku "Blago tome ko dovijeka živi imao se rašta i roditi.". Svakog dana ove bi se riječi , krajickom oka kao kakvim laserom, urezivala u moju podsvjest kao u mesing iz kojeg je izlivena ova bista. I nije slučajno baš nju otac odabrao i platio 50.000 onih jugoslovenskih dinara, jer j vjerovao Njegosu i zivio ovu njegov čuvenu izreku Vuka Micunovica iz Gorskog Vijenca. Pokušavao je moj otac da svojim zivotom ucini i da više od sebe. Nesto sto ce ostati da zuvi van njegovog vremena. Vaspitavao je brata i mene po tom nekom izgubljenom viteškom kodeksu, mada i sam tragično osvjedočen da svo ovo vrijeme ne traži ni vitezove ni plemenite ratnike. Pa ih zato i ne dobija, vec naprotiv, kao da i ih prezire, odbacuje i progoni. Nema mjesta danas za vječnost, za Boga i za Njegove sluge. Nema ni megdana za junake potput onih iz

Nepomenik

Ako hoćete da rješavate probleme morate ih nazoviti pravim imenom. Svako ima probleme, neko veće, neko manje, ali ono sto sam primjetio u Crnoj Gori ne usuđuju da ih imenuju, čak smišljaju neke zaobilazme fraze ili nadimke za svoje probleme, valjda da ne bi "prizvali zlo" ili da ga učine manje ozbiljnim. Kao da će tako da nestane.  Kad govore o zlu tj davolu kažu Nepomenik. Pa kad govore o bolestima ili nesrećema, govore tiho, ustaju smjesta, ili izgovaraju "pu, pu daleko bilo", "ne pominjalo se". Isto tako npr. kancer umiju da nazivaju "ono najgore".. Vjerujem da je to povezano s našim paganskim vjerovanjima, koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda.  Otud ono kucanje po drvenoj površini usred razgovora "da ne čuje zlo", koje tako često čujemo . To nema veze sa istinskom hrišćanskom duhovnošću, ne samo zato što je grijeh bojati se zloga jer u Isusu Hristu mi imamo vlast nad svim demonski