Prigrlimo nepravdu koja nam se čini kao jedino bogastvo koje imamo na ovom svijetu, kao zalogu budućih dobara. Jer ta nepravda, pokriva veliki dio naše neodgovornosti, nesposobnosti i bezakonja. Mi se iskreno govoreći ne bi imali ni čime pphvaliti i opravdati osim tom dragocjenom nepravdom koju smo primili kao gorku novčanicu za sav naš napor, istinoljubivost i požrtvovanje.
Zavolite tu nepravdu, nasmiješite joj se ispod oka kad je spazite i strasno je zagrlite sa onom istom strašću kojom je Hrist grilo svoj krst na putu od Palate carske do stijene Golgotske, sa onim istim drvetom pod kojim je stenjao, posrtao i padao, jer je znao i razumio, da upravo sva ta nepravda krsta, izdaje i zavisti jer jedini oslonac koji je imao, zalog Zavjeta koji se ostavio svojoj djeci, da i oni shvate tu silu nepravde, sa kojom se će se podići u Njegov dan i u Njegovoj sili, iz sjena smrti, iz zamki zabluda i grijeha u koje su upadali, i ojačati u danima kada sami više neće moći ni hodati, ni boriti se niti govoriti.
Jer je nepravda, ona vertikala koja nas okreće i podiže pogled ka Nebu u danima kada smo bili zemljani i svu nadu polagali u ljudska obećanja, naklonost i pravdu. Jer samo je nepravda onaj prazni ćup, u koji Gospod može izliti svoje izvanrednu blagodat, u svijetu koji je pun sebe, pun svega i pun bijesa
Коментари
Постави коментар