Ima jedna tajna koja ostaje sakrivena mnogima koji kreću na put posvećenja, i zbog kojeg nerazumijevanja mnogi odustaju i padaju.
A to je, da stvari koje su se radile u tami, ne vide se odmah, niti odmah žanjemo njihove štetne posljedice, niti smo ih čak ni svjesni, nego tek kada upravimo svoje korake ka Svjetlu, kad nastupi "vrijeme duha", stvari počnu da isplivavaju, postaju očigledne a posljedice zastrašujuće, što čovjeka može da uplaši i ubaci u konfuziju.
Nastaje ta paradoksalna sutuacija, da čovjeku kad počne da se okreće Bogu, biva loše, najednom ga znale razni problemi, toliko da pomisli da nešto nije u redu sa njim, da je krenuo krivim putem i da mu je bilo bolje bilo nekad dok su se sijala ta djela tame, u to neko "vrijeme tijela".
Ali baš tada ne treba da klone, niti da se uplaši goropadi, bolesti ili nevolje koja se na njega podiže. Ne smije tada da odustaje jer tada na korak do pobjede nad stvarima koja su počela da izlaze na svjetlo dana.
Upravo to je siguran Božji znak, da je to onaj neprijatelj kojeg nam je Gospod u Pismu obećao da će nam ga predati u ruke, da će nam davati jednog po jednog.
Zato nam ga On donosi pred lice, da bi ga sasjekli Mačem duha i trajno porazili, iščupali korjene tog duhovnog korova iz naših srca, i sa uspjehom prošli iskušenja, do punine snage i života koju ima za nas.
Коментари
Постави коментар