Postoji neka duboka i tamna povezanost izmedju iscjeljitelja i rane. Kao što dubokom zdencu ne naslućuješ dno, jer svjetlost ovog svijeta ne dopire do tamo, ali te svojom bistrinom, svježinom i čistoćom žeđa.
Kao kakvo sudbinsko prepoznavanje koje gotovo da budi strast i slast, sličnu onoj koju osjeti lovac kad ugleda lovinu.
Zadrhti mu utroba i skrati dah, te jedva izusti kroz zube: "Ti si moja. Gotova si danas."
Valjda zato što se u tom i na tom krvavom i bolnom mjestu nalazi svrha njegovog postojanja, a ta snaga i moć koju osjeća u sebi ostvaraje i dobija smisao.
Zato je on ljubi i sa poštovanjem prilazi, pa i onda kada čini sve da je više nema. Možda baš zbog toga i te snažne povezanosti oslobođa se sila koja iscjeljuje.
Коментари
Постави коментар